Nebo i zemlja proći će, Moje riječi neće proći.
Nebo i zemlja proći će, Moje riječi neće proći.
Ali taj dan i taj tren, nitko ih ne poznaje, ni anđeli nebeski, ni Sin, nitko osim Oca, i to On sam.
Takvi bijahu dani Noini, takav bit će dolazak Sina Čovječjega;
jer, isto kao u te dane prije potopa, jelo se i pilo, ženilo se ili se udavalo, sve do dana kad Noa uđe u arku,
I nije se ni u što sumnjalo sve dok ne dođe potop, koji ih sve odnese: takav bit će dolazak Sina Čovječjega.
Takvi bijahu dani Noini, takav bit će dolazak Sina Čovječjega;
Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako će biti i dolazak sina čovječijega.
ὥσπερ γὰρ αἱ ἡμέραι τοῦ Νῶε, οὕτως ἔσται καὶ ἡ παρουσία τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου.
hōsper gar hai hēmerai tou Nōe houtōs estai kai hē parousia tou huiou tou anthrōpou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kao što naime dani Noe, tako bit će dolazak sina čovjeka;"
1.ὥσπερ γὰρ (hōsper gar) - Kao što naime / jer baš kao što
Hrvatski prijevodKao što naime / baš kao što jer
Izvornikὥσπερ (grč.), γάρ (grč.)
Transliteracijahōsper, gar
Gramatičke nijanseὥσπερ je pojačani prilog za usporedbu (sastavljen od ὡς + περ), koji označava izrazito preciznu i točnu usporedbu ("točno onako kao", "baš kao što"). Veznik γάρ ("naime", "jer") je postpozitivan, što znači da u grčkoj rečenici gramatički dolazi nakon prve riječi, a teološki i logički služi kao obrazloženje ili potvrda prethodne izjave o neizvjesnosti i iznenadnosti onoga dana i časa.
Teološko značenjeIsus uspostavlja izravnu tipološku paralelu između povijesnog događaja općeg potopa u Noino vrijeme i eshatološkog svršetka svijeta. Usporedba ne naglašava samo grešnost generacije, nego prije svega iznenadnost Božjeg suda i nespremnost čovječanstva koje je zaokupljeno svakodnevnim životom.
2.αἱ ἡμέραι τοῦ Νῶε (hai hēmerai tou Nōe) - dani Noe (Noini dani)
Hrvatski prijevoddani Noe / Noini dani
Izvornikἡμέραι (grč.), Νῶε (grč. iz heb. נֹחַ)
Transliteracijahai hēmerai tou Nōe (heb. Noach)
Gramatičke nijanseἡμέραι je nominativ množine ženskog roda imenice ἡμέρα (dan). Određeni član αἱ uz imenicu označava specifično, povijesno definirano razdoblje. τοῦ Νῶε je genitiv pripadnosti ili posjedovanja, koji označava dane koji pripadaju Noi, odnosno razdoblje njegova života, gradnje korablje i propovijedanja prije izbijanja potopa.
Teološko značenje"Dani Noe" u židovskoj apokaliptičkoj tradiciji i novozavjetnoj teologiji predstavljaju arhetipsko razdoblje moralne dekadencije, duhovne slijeposti i Božje dugotrpnosti koja prethodi konačnom sudu. U kontekstu Matejeva evanđelja, naglasak je na redovnim životnim aktivnostima (jedenje, pijenje, ženidba, udaja) koje same po sebi nisu grešne, ali u tom kontekstu pokazuju potpunu duhovnu ravnodušnost i nehaj prema Božjem upozorenju.
3.οὕτως ἔσται (houtōs estai) - tako će biti / tako bit će
Hrvatski prijevodtako će biti / tako bit će
Izvornikοὕτως (grč.), ἔσται (grč.)
Transliteracijahoutōs, estai
Gramatičke nijanseοὕτως je prilog načina koji korespondira s prethodnim ὥσπερ, zatvarajući komparativnu strukturu ("kao što... tako..."). ἔσται je 3. lice jednine futura srednjeg stanja (deponentni oblik s aktivnim značenjem) glagola εἰμί (biti). Futur ovdje izražava apsolutnu sigurnost, suverenost i neizbježnost budućeg eshatološkog događaja.
Teološko značenjeOva fraza jamči nepromjenjivost Božjeg plana povijesti spasenja. Povijest se odvija prema božanskom obrascu: kao što je Božji sud u prošlosti bio stvaran, iznenadan i sveobuhvatan, jednako će tako biti stvaran i neizbježan i konačni sud pri Kristovu povratku.
4.ἡ παρουσία (hē parousia) - prisutnost / dolazak (paruzija)
Hrvatski prijevodprisutnost / dolazak / paruzija
Izvornikπαρουσία (grč.)
Transliteracijahē parousia
Gramatičke nijanseNominativ jednine ženskog roda imenice izvedene iz participa παρών glagola πάρειμι (biti prisutan, stići). U grčko-rimskom svijetu, termin je bio tehnički i službeni naziv za svečani posjet ili dolazak kralja, cara ili visokog dužnosnika u neki grad, što je zahtijevalo posebne pripreme i svečanost dočeka.
Teološko značenjeU Novom zavjetu, "parousia" postaje ključni eshatološki termin za Drugi Kristov dolazak u slavi i moći na kraju vremena. Ona ne označava samo trenutačni čin dolaska, već i trajno stanje Njegove slavne prisutnosti koja donosi konačni sud svijetu i konačno otkupljenje vjernicima. Razdoblje neposredno prije paruzije obilježeno je istim karakteristikama kao i Noino doba: duhovnom ravnodušnošću i nedostatkom budnosti.
5.τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου (tou huiou tou anthrōpou) - sina čovjeka (Sina Čovječjega)
Hrvatski prijevodsina čovjeka / Sina Čovječjega
Izvornikυἱός (grč.), ἄνθρωπος (grč.); heb./aram. korijen: בֶּן־אָדָם (ben-adam) / בַּר אֱנָשׁ (bar enash)
Transliteracijatou huiou tou anthrōpou
Gramatičke nijanseObje imenice su u genitivu jednine muškog roda uz određene članove (τοῦ υἱοῦ i τοῦ ἀνθρώπου), što u grčkom jeziku čini odredni genitiv koji doslovno znači "sina čovjeka". Određeni članovi ukazuju na to da se ne radi o bilo kojem čovjeku ili sinu, već o specifičnoj, dobro poznatoj osobi i uzvišenoj tituli.
Teološko značenjeOvo je najčešći kristološki naslov koji je Isus koristio za samoga sebe u Evanđeljima. Povijesno i teološki, naslov vuče direktno podrijetlo iz Danielova proročanstva (Dn 7,13-14), gdje "netko kao Sin Čovječji" dolazi na oblacima nebeskim i prima od Pradavnoga vječnu vlast, slavu i kraljevstvo. Korištenjem ove titule, Isus istodobno naglašava svoju istinsku ljudskost i solidarnost s čovječanstvom, ali i svoj uzvišeni, božanski, eshatološki autoritet kao konačnog Suca i Kralja svemira.
Stih iz Mateja 24,37 (i paralela u Luki 17,26) pruža ključni teološki uvid u narav eshatološkog vremena koje prethodi Drugom Kristovu dolasku (paruziji). Isusova usporedba s "Noinim danima" ne stavlja primarni naglasak na senzacionalne katastrofe ili izuzetne moralne strahote, već na tragičnu duhovnu obamrlost i potpunu uronjenost čovječanstva u prolazne, svakodnevne brige. Ljudi Noinog vremena nastavili su sa svojim uobičajenim aktivnostima – jedenjem, pijenjem i stupanjem u brak – ostajući potpuno ravnodušni prema Božjem upozorenju i eshatološkoj realnosti, sve dok sud nije iznenada nastupio.
Glavna poruka ovog stiha jest snažan poziv na duhovnu budnost, razboritost i stalnu spremnost. Krist, slavni Sin Čovječji, doći će suvereno i iznenadno u trenutku kada svijet bude živio u prividu redovnog stanja i lažne sigurnosti. Stoga vjernik ne smije dopustiti da ga ritam svakodnevnog života i materijalne brige uspavaju, već je pozvan živjeti u aktivnom iščekivanju Gospodinova dolaska, usklađujući svoj život s Božjom voljom i vječnom perspektivom.