Amen, kažem vam: nipošto neće proći naraštaj ovaj dok se sve ovo ne zbude.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Amen, kažem vam: nipošto neće proći naraštaj ovaj dok se sve ovo ne zbude.
Nebo i Zemlja proći će, a riječi Moje nipošto neće proći.
A o onome danu i satu nitko ne zna, ni anđeli Nebesa ni Sin, nego samo Otac.
Jer kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.
Jer kao što u dane prije potopa bijahu jedući i pijući, ženeći se i udajući do dana kad uđe Noa u korablju,
A o onome danu i satu nitko ne zna, ni anđeli Nebesa ni Sin, nego samo Otac.
A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do otac moj sam.
Περὶ δὲ τῆς ἡμέρας ἐκείνης καὶ τῆς ὥρας οὐδεὶς οἶδεν οὐδὲ οἱ ἄγγελοι τῶν οὐρανῶν οὐδὲ ὁ υἱός, εἰ μὴ ὁ πατὴρ μου μόνος.
Peri de tēs hēmeras ekeinēs kai tēs hōras oudeis oiden oude hoi angeloi tōn ouranōn oude ho huios ei mē ho patēr mou monos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"O pak danu onom i satu nitko zna ni anđeli nebesa ni Sin, ako ne Otac sam."
1. O pak Izvornik: Περὶ δὲ [Peri de] Gramatika: Prijedlog s genitivom koji uvodi novu temu razgovora, praćen česticom koja označava blagu suprotnost ili prijelaz u izlaganju. Značenje: Ova konstrukcija jasno odvaja prethodno opisane predznake (koji su prepoznatljivi poput smokvina lišća) od samog trenutka svršetka, koji je potpuno nepredvidiv.
2. danu onom i satu Izvornik: τῆς ἡμέρας ἐκείνης καὶ ὥρας [tēs hēmeras ekeinēs kai hōras] Gramatika: Imenice u genitivu jednine ženskog roda povezane zajedničkim određenim članom i pokaznom zamjenicom koja upućuje na ono što je udaljeno ili posebno značajno. Značenje: U proročkom jeziku 'onaj dan' (heb. jom Jahve) označava eshatološki vrhunac povijesti i Božji sud, dok dodavanje 'sata' naglašava potpunu nepoznanicu točnog trenutka.
3. zna Izvornik: οἶδεν [oiden] Gramatika: Glagol u perfektu s prezentskim značenjem, aktiv, indikativ, 3. lice jednine: označava trajno stanje posjedovanja znanja ili uvida. Značenje: Za razliku od znanja koje se stječe postupnim iskustvom, ovaj glagol označava izravan, cjelovit uvid u Božji plan koji je u ovom pitanju nedostupan bilo kojem stvorenju.
4. ni anđeli nebesa ni Sin Izvornik: οὐδὲ οἱ ἄγγελοι τῶν οὐρανῶν οὐδὲ ὁ υἱός [oude hoi angeloi tōn ouranōn oude ho huios] Gramatika: Dvostruki niječni veznik povezuje subjekte u nominativu uzlaznim redoslijedom (gradacija), dok je imenica 'nebesa' u genitivu množine koji označava pripadnost ili prebivalište. Značenje: Ljestvica bića penje se od ljudi, preko nebeskih glasnika koji borave u Božjoj blizini, sve do samoga Sina u njegovu zemaljskom poslanju, čime se apsolutno isključuje svako proračunavanje vremena kraja.
5. ako ne Otac sam Izvornik: εἰ μὴ ὁ πατὴρ μόνος [ei mē ho patēr monos] Gramatika: Pogodbena čestica s negacijom tvori izraz za izuzeće ('osim'), a pridjev u nominativu jednine muškog roda stoji u predikatnom položaju i dodatno pojačava isključivost. Značenje: Određivanje trenutka konačnog suda isključiva je ovlast Boga Oca; Sin u svojoj poslušnosti prihvaća Očevu volju i ne nastupa kao neovisni otkravatelj apokaliptičkih tajni.
Stih iz Matejeva evanđelja 24,36 (te paralelno u Marku 13,32) predstavlja vrhunac Isusova eshatološkog govora i donosi temeljnu istinu o nespoznatljivosti trenutka konačnog svršetka svijeta i Kristova drugog dolaska (paruzije). Kroz snažnu stupnjevitu gradaciju – od ljudi, preko nebeskih anđela, pa sve do samoga Sina – Isus ističe apsolutnu ekskluzivnost božanskog znanja koje pripada jedino Ocu. Ovime se kategorički odbacuju i osuđuju svi pokušaji ljudskog izračunavanja, proricanja ili spekuliranja o datumima kraja povijesti, stavljajući Božji suverenitet iznad svake ljudske znatiželje.
Dublja teološka poruka ovoga stiha ne leži samo u kristološkoj tajni utjelovljenja i poniznosti Sina, nego prvenstveno u praktično-duhovnom pozivu na trajnu budnost i etičku odgovornost vjernika. Budući da je vrijeme paruzije u isključivoj domeni suverene Očeve volje, vjernik nije pozvan na tjeskobno opsjedanje vremenskim rokovima, već na trajno življenje u stanju duhovne pripravnosti, povjerenja u Božju providnost i svakodnevnog vjernog vršenja volje Božje.