Uistinu, Ja vam to kažem, ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne dogodi.
Uistinu, Ja vam to kažem, ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne dogodi.
Nebo i zemlja proći će, Moje riječi neće proći.
Ali taj dan i taj tren, nitko ih ne poznaje, ni anđeli nebeski, ni Sin, nitko osim Oca, i to On sam.
Takvi bijahu dani Noini, takav bit će dolazak Sina Čovječjega;
jer, isto kao u te dane prije potopa, jelo se i pilo, ženilo se ili se udavalo, sve do dana kad Noa uđe u arku,
Ali taj dan i taj tren, nitko ih ne poznaje, ni anđeli nebeski, ni Sin, nitko osim Oca, i to On sam.
A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do otac moj sam.
Περὶ δὲ τῆς ἡμέρας ἐκείνης καὶ τῆς ὥρας οὐδεὶς οἶδεν οὐδὲ οἱ ἄγγελοι τῶν οὐρανῶν οὐδὲ ὁ υἱός, εἰ μὴ ὁ πατὴρ μου μόνος.
Peri de tēs hēmeras ekeinēs kai tēs hōras oudeis oiden oude hoi angeloi tōn ouranōn oude ho huios ei mē ho patēr mou monos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"O pak danu onome i satu nitko ne zna, niti anđeli nebesa niti Sin, ako ne Otac sam."
1.Περὶ δὲ τῆς ἡμέρας ἐκείνης καὶ ὥρας (O pak danu onome i satu)
PrijevodO pak danu onome i satu (što se tiče onoga dana i sata)
Izvornik (grč.)Περὶ δὲ τῆς ἡμέρας ἐκείνης καὶ ὥρας
TransliteracijaPeri de tēs hēmeras ekeinēs kai hōras
Gramatička analizaPrijedlog »περί« (peri) s genitivom označava temu ili predmet o kojem se govori (»u pogledu na«, »o«). Veznik »δέ« (de) je postpozitivna čestica koja označava prijelaz ili blagu suprotnost u odnosu na prethodni kontekst (prijelaz s prepoznatljivih znakova vremena na neprepoznatljiv točan trenutak svršetka). Imenice »ἡμέρα« (hēmera - dan) i »ὥρα« (hōra - sat/čas) stoje u genitivu jednine, povezane veznikom »καί« (kai - i), a uz njih je pokazna zamjenica »ἐκείνης« (ekeinēs - onaj, onoga) te određeni član »τῆς« (tēs).
Teološko značenjeIzraz »onaj dan« u biblijskoj proročkoj i apokaliptičkoj tradiciji (starozavjetni »Dan Jahvin«, heb. yom YHWH) označava konačni Božji sud, svršetak ovoga vijeka i paruziju (drugi Kristov dolazak). Spajanje »dana« i »sata« ukazuje na potpunu vremensku preciznost i točan trenutak konačnog raspleta povijesti, koji ostaje izvan dosega ljudskog kalkuliranja i prognoziranja.
2.οὐδεὶς οἶδεν (nitko ne zna)
Prijevodnitko ne zna
Izvornik (grč.)οὐδεὶς οἶδεν
Transliteracijaoudeis oiden
Gramatička analiza»Οὐδείς« (oudeis) je složena apsolutna negacija (οὐδὲ + εἷς: niti jedan, nitko) u nominativu jednine muškog roda. »Οἶδεν« (oiden) je 3. osoba jednine perfekta aktivnog glagola »εἴδω« (eidō - vidjeti, spoznati). U starogrčkom jeziku perfekt »οἶδα« ima značenje prezenta (»znam«, u smislu: »vidio sam i stoga sada posjedujem spoznaju/znanje«).
Teološko značenjeApsolutna negacija »nitko ne zna« podvlači temeljnu nespoznatljivost eshatološkog rasporeda za sva stvorena bića. Isus ovime uspostavlja neprelaznu granicu između božanskog suverenog znanja i stvorenog (ili objavljenog) znanja. Odbacuje se svako apokaliptičko nagađanje i proračunavanje datuma kraja svijeta.
3.οὐδὲ οἱ ἄγγελοι τῶν οὐρανῶν (niti anđeli nebesa)
Prijevodniti anđeli nebeski (dosl. niti anđeli nebesa)
Izvornik (grč.)οὐδὲ οἱ ἄγγελοι τῶν οὐρανῶν
Transliteracijaoude hoi angeloi tōn ouranōn
Gramatička analiza»Οὐδέ« (oude) je sastavni niječni veznik (»niti«, »čak ni«) koji gradi stupnjevitu gradaciju. »Ἄγγελοι« (angeloi) je nominativ množine imenice »ἄγγελος« (glasnik, anđeo) uz određeni član »οἱ«. Genitiv množine »τῶν οὐρανῶν« (tōn ouranōn - od nebesa) funkcionira kao genitiv prebivališta ili podrijetla (nebeski anđeli). Množina »οὐρανῶν« odražava semitski idiom (heb. shamayim - nebesa, uvijek u množini ili dualu).
Teološko značenjeAnđeli su duhovna bića koja prebivaju u neposrednoj Božjoj prisutnosti i uživaju znatno viši stupanj spoznaje od ljudi. Međutim, naglašavanjem da »čak ni nebeski anđeli« nemaju uvid u taj trenutak, ističe se transcendentnost te tajne: ona premašuje kognitivne kapacitete najviših nebeskih stvorenja i ostaje isključivo božanski prerogativ.
4.οὐδὲ ὁ υἱός (niti Sin)
Prijevodniti Sin (čak ni Sin)
Izvornik (grč.)οὐδὲ ὁ υἱός
Transliteracijaoude ho huios
Gramatička analizaPonovljena negacija »οὐδέ« (oude) dovodi gradaciju do vrhunca: ljudi -> anđeli -> Sin. »Υἱός« (huios - sin) stoji u nominativu jednine s određenim članom »ὁ«, što označava apsolutni, jedinstveni i kristološki naslov »Sin« (u izravnoj korelaciji s naslovom »Otac«).
Teološko značenjeOvo je jedno od najdubljih i najizazovnijih mjesta u novozavjetnoj kristologiji (tzv. problem Kristove ljudske nespoznatljivosti ili kenotičko pitanje). Kako Sin, koji je jedno s Ocem, ne zna dan i sat? Kršćanska teologija i patristika (sv. Augustin, sv. Atanazije, sv. Toma Akvinski, Kalcedonski sabor) nude tri glavna pravca tumačenja: a) Kenotičko tumačenje (Fil 2,7): U svome utjelovljenju Sin je dobrovoljno ograničio očitovanje svojih božanskih atributa te je u svojoj ljudskoj prirodi prihvatio stvoreno ograničenje znanja kako bi u potpunosti proživio autentično ljudsko iskustvo i potpunu ovisnost o Ocu. b) Funkcionalno-objaviteljsko tumačenje: Kao Riječ (Logos) i Posrednik poslan ljudima, Sin u sklopu svoje zemaljske misije nema to znanje *da bi ga objavio* (ono nije dio objave koju Mu je Otac povjerio za čovječanstvo). c) Razlikovanje naravi: Kristova ljudska narav, budući da je stvorena i konačna, nema sama po sebi sveznanje, za razliku od Njegove božanske naravi. Isus ovdje govori iz perspektive svoje ljudske naravi i poslanja.
5.εἰ μὴ ὁ πατὴρ μόνος (osim Otac sam)
Prijevodako ne Otac sam (osim Oca jednoga / jedino Otac)
Izvornik (grč.)εἰ μὴ ὁ πατὴρ μόνος
Transliteracijaei mē ho patēr monos
Gramatička analizaIzraz »εἰ μή« (ei mē) doslovno znači »ako ne«, ali u ovom kontekstu funkcionira kao izuzimajuća partikula (»osim«, »jedino«, »tek«). »Πατήρ« (patēr - Otac) je nominativ jednine uz član »ὁ«. Pridjev »μόνος« (monos - sam, jedini, isključiv) u nominativu jednine muškog roda prislanja se uz subjekat, maksimizirajući ekskluzivnost.
Teološko značenjeNaslov »Otac« ovdje označava Boga kao vrhovnog suverena, Stvoritelja i Gospodara povijesti i vremena. Isključivo pripisivanje ovoga znanja Ocu (»μόνος«) ističe da je trenutak paruzije isključivo u vlasti božanske suverene volje i odluke. Vrijeme kraja nije deterministički zapis u zvijezdama niti mehanički sat, već slobodan čin Božjega suvereniteta.
Stih iz Matejeva evanđelja 24,36 (te paralelno u Marku 13,32) predstavlja vrhunac Isusova eshatološkog govora i donosi temeljnu istinu o nespoznatljivosti trenutka konačnog svršetka svijeta i Kristova drugog dolaska (paruzije). Kroz snažnu stupnjevitu gradaciju – od ljudi, preko nebeskih anđela, pa sve do samoga Sina – Isus ističe apsolutnu ekskluzivnost božanskog znanja koje pripada jedino Ocu. Ovime se kategorički odbacuju i osuđuju svi pokušaji ljudskog izračunavanja, proricanja ili spekuliranja o datumima kraja povijesti, stavljajući Božji suverenitet iznad svake ljudske znatiželje.
Dublja teološka poruka ovoga stiha ne leži samo u kristološkoj tajni utjelovljenja i poniznosti Sina, nego prvenstveno u praktično-duhovnom pozivu na trajnu budnost i etičku odgovornost vjernika. Budući da je vrijeme paruzije u isključivoj domeni suverene Očeve volje, vjernik nije pozvan na tjeskobno opsjedanje vremenskim rokovima, već na trajno življenje u stanju duhovne pripravnosti, povjerenja u Božju providnost i svakodnevnog vjernog vršenja volje Božje.