A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati, i mjesec neće dati sjaja svojega, i zvijezde će pasti s Neba, i sile će se Nebesa potresti.
I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na Nebu; i tada će proplakati sva plemena zemlje i vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima Neba sa Silom i Slavom velikom.
I poslat će anđele Svoje s trubljom velikom, i sakupit će izabranike Njegove od četiri vjetra, s jednoga kraja Nebesa do drugoga kraja njihova.
A od smokve naučite prispodobu: kada grana njezina već postane meka i lišće potjera, znate da je blizu ljeto.
Tako i vi, kada ugledate sve ovo, znajte da je On blizu, na vratima.
I poslat će anđele Svoje s trubljom velikom, i sakupit će izabranike Njegove od četiri vjetra, s jednoga kraja Nebesa do drugoga kraja njihova.
I poslaće anđele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraće izbrane njegove od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.
καὶ ἀποστελεῖ τοὺς ἀγγέλους αὐτοῦ μετὰ σάλπιγγος φωνῆς μεγάλης, καὶ ἐπισυνάξουσιν τοὺς ἐκλεκτοὺς αὐτοῦ ἐκ τῶν τεσσάρων ἀνέμων, ἀπ᾽ ἄκρων οὐρανῶν ἕως τῶν ἄκρων αὐτῶν.¶
kai apostelei tous angelous autou meta salpingos phōnēs megalēs kai episunaxousin tous eklektous autou ek tōn tessarōn anemōn ap᾽ akrōn ouranōn he'ōs tōn akrōn autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I poslat će te anđele svoje s trubljom velikom, i sakupit će te izabranike njegove od ta četiri vjetra, od krajeva nebesa do krajeva njihovih."
1. poslat će te anđele svoje Izvornik: ἀποστελεῖ τοὺς ἀγγέλους αὐτοῦ [apostelei tous angelous autou] Gramatika: Glagol u futuru, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, s izravnim objektom u akuzativu množine i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Značenje: Glagol znači 'poslati s ovlaštenjem i zadatkom' (odatle riječ 'apostol'). Sin Čovječji nastupa s božanskim autoritetom jer anđeli pripadaju njemu ('svoje anđele'), što je u Starom zavjetu isključivo Božja povlastica.
2. s trubljom velikom Izvornik: μετὰ σάλπιγγος μεγάλης [meta salpingos megalēs] Gramatika: Prijedlog μετά s genitivom jednine imenice i pridjeva ženskog roda, što označava sredstvo ili popratnu okolnost. Značenje: Velika trublja (u židovskoj tradiciji 'šofar', ovnujski rog) podsjeća na Božje spuštanje na goru Sinaj (Izlazak 19,16), na proglašenje Jubilejske godine oslobođenja (Levitski zakonik 25,9) te na proročanstvo iz Izaije 27,13 o konačnom okupljanju raspršenog Božjeg naroda.
3. sakupit će Izvornik: ἐπισυνάξουσιν [episunaxousin] Gramatika: Složeni glagol u futuru, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Značenje: Složenica od prijedloga ἐπί ('na', 'k') i glagola συνάγω ('skupiti', odakle i riječ 'sinagoga'). Označava konačno, brižljivo okupljanje Božjeg naroda na jedno mjesto - oko samoga Krista (isti glagol Isus koristi u Mt 23,37 za kvočku koja skuplja piliće pod krila).
4. te izabranike njegove Izvornik: τοὺς ἐκλεκτοὺς αὐτοῦ [tous eklektous autou] Gramatika: Poimeničeni pridjev u akuzativu množine muškog roda s određenim članom i posvojnim genitivom. Značenje: Riječ dolazi od glagola ἐκλέγομαι ('izabrati za sebe', 'odabrati'). Označava vjerne pripadnike Božjeg naroda koji su ustrajali kroz nevolju i koji su predmet Božje posebne ljubavi i skrbi.
5. od ta četiri vjetra Izvornik: ἐκ τῶν τεσσάρων ἀνέμων [ek tōn tessarōn anemōn] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom ἐκ ('iz', 'od') i genitivom množine. Značenje: Semitski idiom (usp. Zaharija 2,10; Daniel 7,2) u kojem 'četiri vjetra' označavaju četiri strane svijeta (sjever, jug, istok i zapad), čime se izražava prostorna sveobuhvatnost.
6. od krajeva nebesa do krajeva njihovih Izvornik: ἀπ᾽ ἄκρων οὐρανῶν ἕως ἄκρων αὐτῶν [ap᾽ akrōn ouranōn he'ōs akrōn autōn] Gramatika: Dva prijedložna izraza u genitivu množine (ἀπό ... ἕως - 'od ... sve do') bez određenih članova, što izrazu daje poslovni i svečani proročki ton. Značenje: Izravni citat iz Ponovljenog zakona 30,4 (prema grčkom prijevodu Septuaginte), gdje Mojsije obećava da će Bog, čak i ako njegov narod bude prognan na sam rub obzora, odande sabrati svoje vjerne. Nijedan izabranik neće biti zaboravljen niti izgubljen, bez obzira na to gdje se nalazi.
Matej 24,31 predstavlja jedan od vrhunaca novozavjetne eshatologije i veličanstvenu sliku Kristove pobjede. Nakon najave kozmičkih potresa i pojave znaka Sina Čovječjega na nebu, ovaj stih donosi utjehu i vrhovnu nadu za sve vjernike: Isus Krist se ne vraća samo kao Sudac, već prvenstveno kao suvereni Spasitelj i Gospodar koji dolazi po svoj narod. Njegov božanski autoritet očituje se u činjenici da zapovijeda nebeskim anđelima kao svojim glasnicima te ispunjava starozavjetna obećanja o konačnom sabiranju raspršenog naroda, djelo koje je u Starom zavjetu pridržano isključivo za Boga Jahvu.
Glavna teološka i pastoralna poruka ovoga stiha jest apsolutna sigurnost spasenja i univerzalnost Božje brige za Njegove izabrane. Zvuk 'velike trube' označava kraj povijesnih patnji, progona i raspršenosti Crkve u svijetu. Bez obzira na to koliko vjernici bili marginalizirani, usamljeni ili raspršeni 'od četiri vjetra, od krajeva nebesa do krajeva njihovih', nijedan izabranik neće biti zaboravljen. Kristovo sakupljanje je kozmičkog raspona i jamči konačno ujedinjenje cijele Božje obitelji u vječnom kraljevstvu.