Jer kao što munja izlazi od istoka i svijetli sve do zapada, tako će biti dolazak Sina Čovječjega.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer kao što munja izlazi od istoka i svijetli sve do zapada, tako će biti dolazak Sina Čovječjega.
Gdje god bude strvina, ondje će se skupiti orlovi.
A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati, i mjesec neće dati sjaja svojega, i zvijezde će pasti s Neba, i sile će se Nebesa potresti.
I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na Nebu; i tada će proplakati sva plemena zemlje i vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima Neba sa Silom i Slavom velikom.
I poslat će anđele Svoje s trubljom velikom, i sakupit će izabranike Njegove od četiri vjetra, s jednoga kraja Nebesa do drugoga kraja njihova.
A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati, i mjesec neće dati sjaja svojega, i zvijezde će pasti s Neba, i sile će se Nebesa potresti.
I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.
εὐθέως δὲ μετὰ τὴν θλῖψιν τῶν ἡμερῶν ἐκείνων ὁ ἥλιος σκοτισθήσεται, καὶ ἡ σελήνη οὐ δώσει τὸ φέγγος αὐτῆς, καὶ οἱ ἀστέρες πεσοῦνται ἀπὸ τοῦ οὐρανοῦ, καὶ αἱ δυνάμεις τῶν οὐρανῶν σαλευθήσονται.
eutheōs de meta tēn thlipsin tōn hēmerōn ekeinōn ho hēlios skotisthēsetai kai hē selēnē ou dōsei to phengos autēs kai hoi asteres pesountai apo tou ouranou kai hai dunameis tōn ouranōn saleuthēsontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odmah pak nakon te nevolje tih dana to sunce pomračit će se, i taj mjesec ne dat će taj sjaj svoj, i te zvijezde past će od tog neba, i te sile tih nebesa potrest će se."
1. Odmah pak Izvornik: εὐθέως δὲ [eutheōs de] Gramatika: Prilog načina i vremena praćen veznikom koji označava blagi prijelaz i nastavak misli. Značenje: Naglašava neposredan i neizbježan slijed događaja: čim završi razdoblje velike nevolje, bez odgode nastupaju kozmički znakovi koji najavljuju Božji zahvat.
2. nevolje Izvornik: θλῖψιν [thlipsin] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom, ovisna o prijedlogu 'nakon' (μετά). Značenje: Doslovno označava pritisak, tjeskobu ili gnječenje. U proročkom govoru odnosi se na specifično, ranije opisano razdoblje patnje i progonstva kroz koje prolazi Božji narod.
3. pomračit će se Izvornik: σκοτισθήσεται [skotisthēsetai] Gramatika: Glagol u futuru, pasiv, indikativ, 3. lice jednine. Pasivni oblik (tzv. božanski pasiv) ukazuje na to da sunce ne gubi svjetlost samo od sebe, nego je podvrgnuto višoj, Božjoj sili. Značenje: Slika pomračenja sunca i mjeseca izravno se oslanja na starozavjetna proročanstva (npr. Izaija 13,10; Joel 2,10) gdje pomrčina nebeskih tijela simbolizira Dan Gospodnji i sud nad lažnim zemaljskim silama i idolima.
4. sjaj Izvornik: φέγγος [phengos] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom, u službi izravnog objekta. Značenje: Za razliku od opće riječi za svjetlost (φῶς), ova riječ specifično označava odsjaj, bljesak ili zračenje kakvo daje mjesec ili baklja. Predstavlja potpuni prestanak prirodnog poretka svjetlosti pred dolaskom istinske božanske slave.
5. past će Izvornik: πεσοῦνται [pesountai] Gramatika: Glagol u futuru, medij (s aktivnim značenjem), indikativ, 3. lice množine. Značenje: Padanje zvijezda s neba u biblijskoj apokaliptici (usp. Izaija 34,4) označava rušenje dotadašnjih duhovnih i političkih autoriteta te potpuni preokret stvorenog poretka.
6. sile tih nebesa potrest će se Izvornik: αἱ δυνάμεις τῶν οὐρανῶν σαλευθήσονται [hai dunameis tōn ouranōn saleuthēsontai] Gramatika: Imenica u nominativu množine s genitivom pripadnosti, praćena glagolom u futuru pasiva, 3. lice množine. Značenje: 'Sile nebeske' u biblijskom izričaju označavaju nebesku vojsku (zvijezde i planete, ali i duhovne sile povezane s njima). Njihovo potresanje (glagol označava ljuljanje iz temelja, poput broda na oluji) pokazuje da cijeli svemir drhti pred dolaskom svoga Stvoritelja i Kralja.
Matej 24:29 predstavlja vrhunac eshatološke drame u kojoj se povijest ljudskog roda izravno susreće s kozmičkom transformacijom. Nakon razdoblja intenzivnih zemaljskih kušnji i progona ("velike nevolje"), Bog suvereno intervenira u sam fizikalni i duhovni poredak svemira. Gubitak svjetlosti Sunca i Mjeseca te pad zvijezda ne označavaju samo katastrofični kraj staroga svijeta, već prvenstveno ukidanje prirodnih izvora svjetlosti kako bi se napravilo mjesto za apsolutno, nezasjenjeno svjetlo božanske slave — neposredni dolazak Sina Čovječjega (stih 30).
Ovaj stih duboko je ukorijenjen u starozavjetnu proročku tradiciju (Izaja, Joel, Hagaj), gdje kozmički potresi uvijek prate "Dan Gospodnji" — dan konačnog suda nad zlom i potpunog otkupljenja pravednika. Glavna poruka stiha jest vjernicima pružiti utjehu, nepokolebljivu nadu i pravu perspektivu: koliko god zemaljske i nebeske sile djelovale zastrašujuće i moćno, one su privremene i u potpunosti podložne Kristovoj vlasti. Kada se temelji stvorenoga svijeta zatresu, to za vjernika nije znak besmislenog kaosa, nego sigurni navještaj da je konačno otkupljenje na pragu i da Božje Kraljevstvo ulazi u svoju punu slavu.