Matej 24,29 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Odmah pak nakon nevolje dana onih sunce pomračit će se, i mjesec ne će dati sjaj svoj, i zvijezde past će s neba, i sile nebesa uzdrmat će se."

1.Εὐθέως (Odmah / Smjesta)

Izvornikεὐθέως (grč.), transliteracija: eutheōs

Gramatičke nijansePrilog izveden iz pridjeva εὐθύς (ravan, direktan). U Novom zavjetu označava neposrednost u vremenu, brzi slijed ili hitnost.

Teološko značenjeU eshatološkom kontekstu Matejeva evanđelja, ova riječ naglašava da između završetka velikih povijesnih kušnji ("nevolje") i kozmičkih znakova Kristova drugog dolaska nema duljeg zastoja ili među-razdoblja. Stvara se osjećaj dramatične neizbježnosti i neposrednosti Božjeg suverenog zahvata u povijest.

2.μετὰ τὴν θλῖψιν (Nakon nevolje / tjeskobe)

Izvornikθλῖψις (grč.) / צָרָה (tsarah, heb. ekvivalent), transliteracija: meta tēn thlipsin

Gramatičke nijansePrijedlog μετά s akuzativom znači "nakon" ili "poslije". Imenica θλῖψις (akuzativ jednine, ženski rod) doslovno znači pritisak, gnječenje, tjeskobu ili teret koji pritišće odozgo.

Teološko značenjeOvaj izraz izravno se poziva na "veliku nevolju" (θλῖψις μεγάλη) iz Mateja 24:21, što je odjek starozavjetnog proročanstva iz Daniela 12:1 o vremenu tjeskobe kakve nikad prije nije bilo. U apokaliptičnoj teologiji, ovo označava konačno razdoblje intenzivnih kušnji, progona i pročišćenja Božjeg naroda prije same Paruzije (Kristova ponovnog dolaska).

3.τῶν ἡμερῶν ἐκείνων (Dana onih)

Izvornikἡμέρα (grč.) / ἐκεῖνος (grč.), transliteracija: tōn hēmerōn ekeinōn

Gramatičke nijanseGenitiv množine ženskog roda (imenica ἡμέρα - dan, i pokazna zamjenica ἐκεῖνος - onaj). U rečenici funkcionira kao vremenski genitiv koji pobliže određuje trajanje nevolje.

Teološko značenjeFraza "oni dani" u biblijskoj proročkoj književnosti tehnički je termin često povezan sa starozavjetnim konceptom "Dana Gospodnjega" (heb. Yom Yahweh). Pokazna zamjenica "onih" naglašava specifičnost i jedinstvenost tog eshatološkog razdoblja koje se jasno izdvaja iz uobičajenog tijeka ljudske povijesti.

4.ὁ ἥλιος σκοτισθήσεται (Sunce će se pomračiti / bit će pomračeno)

Izvornikἥλιος (grč.), σκοτίζω (grč.) / חָשַׁךְ (chashach, heb.), transliteracija: ho hēlios skotisthēsetai

Gramatičke nijanseἥλιος je u nominativu jednine muškog roda. σκοτισθήσεται je glagol u futuru pasivnom, 3. lice jednine (od σκοτίζω - zamračiti, učiniti tamnim). Pasivni oblik funkcionira kao tzv. passivum divinum (božanski pasiv), gdje je Bog neizgovoreni vršitelj radnje koji intervenira u stvoreni red.

Teološko značenjePomračenje nebeskih svjetlila klasičan je motiv starozavjetnih teofanija i suda (Izaja 13:10; Joel 2:31, 3:15; Amos 8:9). Sunce, koje u antičkom svijetu simbolizira vrhovnu stabilnost, red i izvor života, gubi svoju svjetlost pred nastupom apsolutnoga Svjetla — Krista u Njegovoj slavi. Ovo označava rasap staroga poretka stvaranja i početak nove eshatološke stvarnosti.

5.καὶ ἡ σελήνη οὐ δώσει τὸ φέγγος αὐτῆς (I mjesec neće dati svoj sjaj / svjetlo)

Izvornikσελήνη (grč.), φέγγος (grč.), δίδωμι (grč.), transliteracija: kai hē selēnē ou dōsei to pheggos autēs

Gramatičke nijanseσελήνη (nominativ jednine ženskog roda - mjesec). δώσει je futur aktivni 3. lica jednine od δίδωμι (dati) s negacijom οὐ. φέγγος (akuzativ jednine srednjeg roda) označava sjaj ili odsjaj svjetlosti, za razliku od općenitijeg pojma φῶς (svjetlo). Upotreba riječi φέγγος astronomski je precizna jer Mjesec reflektira, odnosno daje odsjaj svjetlosti.

Teološko značenjeNastavak kozmičkog sloma i dekonstrukcije prvotnog stvaranja. U Postanku 1:14-16 Bog je postavio dva velika svjetlila da vladaju danom i noću; njihovo gašenje u apokaliptičnim tekstovima simbolizira inverziju stvaranja (povratak u iskonski mrak i kaos prije novog stvaranja). Sva stvorena i reflektirana svjetla trnu pred nezasjenjenom slavom Sina Čovječjega.

6.καὶ οἱ ἀστέρες πεσοῦνται ἀπὸ τοῦ οὐρανοῦ (I zvijezde će pasti s neba)

Izvornikἀστήρ (grč.), πίπτω (grč.), οὐρανός (grč.) / כּוֹכָב (kochav, heb.), transliteracija: kai hoi asteres pesountai apo tou ouranou

Gramatičke nijanseἀστέρες je nominativ množine muškog roda. πεσοῦνται je futur deponent (medijskog oblika, a aktivnog značenja) 3. lica množine od glagola πίπτω (pasti). Prijedlog ἀπό s genitivom (τοῦ οὐρανοῦ) označava odvajanje, napuštanje dosadašnje putanje ili položaja.

Teološko značenjeIzravna aluzija na proročanstvo iz Izaje 34:4 ("sva će nebeska vojska istrunuti... i raspast će se kao što pada list s vinove loze"). U biblijskom i antičkom svjetonazoru zvijezde su često bile povezivane s anđeoskim silama, kozmičkim poretkom ili nebeskim vlastima. Njihovo padanje simbolizira rušenje svake kozmičke i duhovne vlasti, te potpunu propast fizičkog svoda nebeskoga koji je dotad definirao granice ljudskoga svijeta.

7.καὶ αἱ δυνάμεις τῶν οὐρανῶν σαλευθήσονται (I sile nebesa bit će uzdrmane / pokolebane)

Izvornikδύναμις (grč.), σαλεύω (grč.) / צָבָא (tsava, heb. vojska), transliteracija: kai hai dynameis tōn ouranōn saleuthēsontai

Gramatičke nijanseδυνάμice (nominativ množine ženskog roda - sile, moći, vojske). τῶν οὐρανῶν (genitiv množine - nebesa). σαλευθήσονται je futur pasivni 3. lica množine od glagola σαλεύω (tresti, drmati, potresti iz temelja, učiniti nestabilnim).

Teološko značenje"Sile nebesa" mogu se odnositi na same prirodne zakone i sile teže koje drže svemir u ravnoteži, ili na duhovne nebeske vojske i poglavarstva (usp. Efežanima 6:12). Glagol σαλεύω podsjeća na Hagaja 2:6 ("Još jednom potrest ću nebesa i zemlju"). Ovaj totalni potres dokazuje da ništa unutar stvorenog svemira nije vječno ni nepromjenjivo osim Božje Riječi (Matej 24:35). Svemir se potresa kako bi se uklonilo sve što je prolazno i kako bi se uspostavilo nepokolebljivo Božje Kraljevstvo.

Matej 24:29 predstavlja vrhunac eshatološke drame u kojoj se povijest ljudskog roda izravno susreće s kozmičkom transformacijom. Nakon razdoblja intenzivnih zemaljskih kušnji i progona ("velike nevolje"), Bog suvereno intervenira u sam fizikalni i duhovni poredak svemira. Gubitak svjetlosti Sunca i Mjeseca te pad zvijezda ne označavaju samo katastrofični kraj staroga svijeta, već prvenstveno ukidanje prirodnih izvora svjetlosti kako bi se napravilo mjesto za apsolutno, nezasjenjeno svjetlo božanske slave — neposredni dolazak Sina Čovječjega (stih 30).

Ovaj stih duboko je ukorijenjen u starozavjetnu proročku tradiciju (Izaja, Joel, Hagaj), gdje kozmički potresi uvijek prate "Dan Gospodnji" — dan konačnog suda nad zlom i potpunog otkupljenja pravednika. Glavna poruka stiha jest vjernicima pružiti utjehu, nepokolebljivu nadu i pravu perspektivu: koliko god zemaljske i nebeske sile djelovale zastrašujuće i moćno, one su privremene i u potpunosti podložne Kristovoj vlasti. Kada se temelji stvorenoga svijeta zatresu, to za vjernika nije znak besmislenog kaosa, nego sigurni navještaj da je konačno otkupljenje na pragu i da Božje Kraljevstvo ulazi u svoju punu slavu.