Matej 24,19 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Jao pak onima u utrobi imajućima i onima dojećima u onim danima."

1.οὐαί (ouai) – jao / teško

Izvornik i transliteracijagrč. οὐαί (ouai); odgovara hebrejskom uzviku הוֹי (hoy) ili אוֹי (oy).

Gramatičke nijanseUzvik (interjekcija) koji izražava žaljenje, bol, nesreću ili proročko upozorenje. Konstruira se s dativom osoba na koje nevolja pada (ovdje "ταῖς... ἐχούσαις" i "ταῖς θηλαζούσαις").

Teološko značenjeU biblijskom proročkom kontekstu, ovaj uzvik rijetko predstavlja kletvu ili izraz Božje mržnje; najčešće je to izraz duboke božanske samilosti, sučuti i proročke žalosti zbog neizbježne tragične stvarnosti suda i katastrofe. Isus ovdje izražava duboku empatiju prema najranjivijima u trenucima povijesnih i eshatoloških potresa.

2.ἐν γαστρὶ ἐχούσαις (en gastri echousais) – onima koje nose u trbuhu / trudnicama (dosl. u utrobi imajućima)

Izvornik i transliteracijagrč. ἐν γαστρὶ ἐχούσαις (en gastri echousais), od imenice γαστήρ (gaster - trbuh, utroba) i glagola ἔχω (echo - imati, držati).

Gramatičke nijanse"ταῖς... ἐχούσαις" je particip prezent aktivni u dativu množine ženskog roda, substantiviran (poimeničen) određenim članom "ταῖς" ("onima koje imaju"). Fraza "ἐν γαστρὶ ἔχειν" klasični je grčki i biblijski idiom za trudnoću. Prezent participa naglašava trajno stanje u tom specifičnom trenutku.

Teološko značenjeTrudnoća, koja je u biblijskoj tradiciji smatrana najvećim blagoslovom i darom Božje naklonosti, u vremenu apokaliptične nevolje i opsade postaje izvorom izuzetne ranjivosti, fizičke ograničenosti i tjeskobe. Tekst naglašava tragiku padnuta svijeta u kojem čak i najveći životni blagoslovi u trenucima suda postaju otegotna okolnost za preživljavanje i bijeg.

3.ταῖς θηλαζούσαις (tais thelazousais) – onima koje doje / dojiljama

Izvornik i transliteracijagrč. θηλάζω (thelazo - dojiti, hraniti prsima), ovdje u obliku ταῖς θηλαζούσαις (tais thelazousais).

Gramatičke nijanseParticip prezent aktivni u dativu množine ženskog roda, substantiviran članom "ταῖς". Prezent izražava aktualnu radnju i neprekidnu skrb za dojenče u trenutku krize.

Teološko značenjeMajke s dojenčadi simboliziraju vrhunac ljudske brižnosti i potpune ovisnosti bespomoćnog djeteta o majci. U situacijama ratne opsade i hitnog bijega (što je povijesni kontekst pada Jeruzalema 70. godine i prispodoba posljednjih dana), ta briga dovodi majke u agoniju. Isusovo proroštvo odiše potresnim realizmom i suosjećanjem prema patnji nevinih.

4.ἐν ἐκείναις ταῖς ἡμέραις (en ekeinais tais hemerais) – u onim danima

Izvornik i transliteracijagrč. ἐν ἐκείναις ταῖς ἡμέραις (en ekeinais tais hemerais), od pokazne zamjenice ἐκείνος (ekeinos - onaj), određenog člana i imenice ἡμέρα (hemera - dan).

Gramatičke nijansePrijedložna fraza s dativom za vremensko lociranje. U grčkom jeziku pokazna zamjenica zahtijeva obaveznu upotrebu određenog člana uz imenicu (dosl. "u onim tim danima").

Teološko značenjeFraza "oni dani" (usp. heb. "bayyamim hahem") u starozavjetnoj i novozavjetnoj apokaliptičnoj književnosti često funkcionira kao tehnički termin za "Dan Gospodnji" – vrijeme Božjeg suda, nevolje i eshatološke prijelomnice. U ovom kontekstu ukazuje na povijesni sud nad Jeruzalemom, ali i na eshatološku tranziciju punu previranja u kojoj nestaju dotadašnji temelji ljudske sigurnosti.

Ovaj stih iz Isusova eshatološkog govora (Mt 24,19; Mk 13,17; Lk 21,23) potresno je svjedočanstvo božanske sučuti i proročkog realizma. Isus ne promatra nadolazeći sud i povijesne kataklizme hladno ili apstraktno, već svoj pogled i najdublju empatiju usmjerava prema najranjivijim članovima društva – trudnicama i majkama s dojenčadi. U redovnim okolnostima novi život predstavlja vrhunski Božji blagoslov, no u "onim danima" nevolje i hitnog bijega, upravo taj blagoslov postaje izvorom neopisive patnje, fizičke ranjivosti i tjeskobe.

Glavna poruka stiha podsjeća nas na tragičnu stvarnost padnuta svijeta te na užase povijesnih i eshatoloških nevolja u kojima najčešće najteže pate nedužni i bespomoćni. Isusov "jao" stoga nije riječ osude ili kletve prema tim ženama, već proročki vapaj pun ljubavi i boli, koji vjernike poziva na duhovnu budnost, suosjećanje s ranjivima te na ozbiljno shvaćanje vremena u kojem žive.