Tada Herod, potajno pozvavši mudrace, točno ispita od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda,
Tada Herod, potajno pozvavši mudrace, točno ispita od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda,
i poslavši ih u Betlehem, reče: "Idite i točno ispitajte o djetetu; a kada Ga nađete, javite mi da i ja dođem i poklonim Mu se."
Oni pak, saslušavši kralja, otputovaše. I gle, zvijezda koju vidješe na istoku iđaše pred njima dok ne dođe i stade povrh mjesta gdje bijaše djetence.
A ugledavši zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom;
i ušavši u kuću, vidješe djetence s Marijom, majkom Njegovom, i padoše te Mu se pokloniše; pa otvorivši riznice svoje, priniješe Mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
Oni pak, saslušavši kralja, otputovaše. I gle, zvijezda koju vidješe na istoku iđaše pred njima dok ne dođe i stade povrh mjesta gdje bijaše djetence.
I oni saslušavši cara, pođoše: a to i zvijezda koju su vidjeli na istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete.
Οἱ δὲ ἀκούσαντες τοῦ βασιλέως ἐπορεύθησαν. καὶ ἰδοὺ ὁ ἀστὴρ ὃν εἶδον ἐν τῇ ἀνατολῇ προῆγεν αὐτοὺς ἕως ἐλθὼν ἐστάθη ἐπάνω οὗ ἦν τὸ παιδίον.
Hoi de akousantes tou basileōs eporeuthēsan kai idou ho astēr hon eidon en tēa anatolēa proēgen autous he'ōs elthōn estathē epanō hou ēn to paidion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak čuvši [od] kralja otputovaše. I gle, zvijezda koju vidješe na istoku predvođaše ih dok došavši ne stade povrh gdje bijaše djetence."
1. čuvši [od] kralja Izvornik: ἀκούσαντες τοῦ βασιλέως [akousantes tou basileōs] Gramatika: Particip aorista u aktivu (nominativ množine muškog roda) praćen imenicom s članom u genitivu. Aoristni particip označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('otputovaše'), dok genitiv uz glagol 'čuti' u grčkom označava izravni izvor zvuka ili osobu koju se sluša osobno. Značenje: Mudraci su saslušali kraljevu uputu i odmah krenuli, čime se zatvara epizoda u Jeruzalemu i otvara završni dio njihova traženja u Betlehemu.
2. otputovaše Izvornik: ἐπορεύθησαν [eporeuthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu, pasivnog oblika (deponentni glagol s aktivnim značenjem), indikativ, 3. lice množine. Označava zaokruženu, polaznu radnju kretanja na put. Značenje: Njihov polazak iz Jeruzalema prema Betlehemu čin je poslušnosti i ustrajnosti u potrazi za novorođenim Kraljem.
3. na istoku Izvornik: ἐν τῇ ἀνατολῇ [en tē anatolē] Gramatika: Prijedlog s određenim članom i imenicom u dativu jednine ženskog roda. Imenica dolazi od glagola koji znači 'uzlaziti' ili 'nicati', pa u jednini s članom može značiti 'na istoku', ali i astronomski 'pri njezinu izlasku' (heliakalnom dizanju zvijezde). Značenje: Podsjeća da je ista nebeska pojava koja ih je pokrenula u njihovoj domovini sada ponovno prisutna kao vidljivi Božji putokaz.
4. predvođaše ih Izvornik: προῆγεν αὐτοὺς [proēgen autous] Gramatika: Glagol u imperfektu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu množine. Imperfekt za razliku od okolnih aorista izražava trajnu, kontinuiranu radnju u prošlosti: zvijezda je cijelim putem išla ispred njih. Značenje: Zvijezda preuzima ulogu pastirskog vodiča (slično stupu od oblaka i ognja u Izlasku), vodeći poganske mudrace izravno k Mesiji mimo ljudskih spletki kralja Heroda.
5. došavši ne stade Izvornik: ἐλθὼν ἐστάθη [elthōn estathē] Gramatika: Particip aorista u aktivu ('došavši') i glavni glagol u aoristu pasiva ('stade' / 'bî zaustavljena'), 3. lice jednine. Aorist ovdje označava konačnu točku i dovršetak kretanja koje je u prethodnom glagolu bilo opisano trajnim imperfektom. Značenje: Nebeski znak dovršava svoju službu točno nad mjestom utjelovljenja, pokazujući da Božje vodstvo ne ostavlja tražitelje u neizvjesnosti, nego ih dovodi do samoga cilja.
6. djetence Izvornik: τὸ παιδίον [to paidion] Gramatika: Određeni član i imenica srednjeg roda u nominativu jednine. Riječ je umanjenica od 'pais' (dijete), koja označava malo dijete (ne nužno više novorođenče u jaslama, nego dijete u ranoj dobi). Značenje: Središte cijelog nebeskog i zemaljskog kretanja nije palača ni prijestolje, nego maleno Dijete u kojem prebiva Božja prisutnost.
Ovaj stih (Matej 2,9) predivno oslikava kontrast između ljudske i božanske vlasti. Dok su mudraci prvo tražili upute od zemaljskog kralja Heroda, pravo i nepogrešivo vodstvo dolazi od Boga kroz nebeski znak (zvijezdu). Kontinuirano kretanje zvijezde, naglašeno imperfektom, i njezino precizno zaustavljanje iznad Isusa svjedoče o Božjoj suverenosti nad prirodom i poviješću.
Teološki, stih naglašava da je novorođeno 'djetešce' središte kozmičke pozornosti. Bog se služi stvorenim svijetom kako bi poganske mudrace, predstavnike svih naroda, doveo k pravom Kralju. To pokazuje da je evanđelje od samog početka namijenjeno cijelom svijetu, a Isus Krist je konačno odredište svakog duhovnog traganja.