'I ti, Betleheme, zemljo Judina, nipošto nisi najmanji među vođama Judinim; jer iz tebe će izaći Vođa koji će napasati puk Moj, Izraela.'"
Tada Herod, potajno pozvavši mudrace, točno ispita od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda,
i poslavši ih u Betlehem, reče: "Idite i točno ispitajte o djetetu; a kada Ga nađete, javite mi da i ja dođem i poklonim Mu se."
Oni pak, saslušavši kralja, otputovaše. I gle, zvijezda koju vidješe na istoku iđaše pred njima dok ne dođe i stade povrh mjesta gdje bijaše djetence.
A ugledavši zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom;
i poslavši ih u Betlehem, reče: "Idite i točno ispitajte o djetetu; a kada Ga nađete, javite mi da i ja dođem i poklonim Mu se."
I poslavši ih u Vitlejem, reče: idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga nađete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim.
καὶ πέμψας αὐτοὺς εἰς Βηθλέεμ εἶπεν· πορευθέντες ἐξετάσατε ἀκριβῶς περὶ τοῦ παιδίου. ἐπὰν δὲ εὕρητε, ἀπαγγείλατέ μοι ὅπως κἀγὼ ἐλθὼν προσκυνήσω αὐτῷ.¶
kai pempsas autous eis Bēthleem eipen poreuthentes exetasate akribōs peri tou paidiou epan de heurēte apangeilate moi hopōs kagō elthōn proskunēsō autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I poslavši njih u Betlehem reče: Otišavši ispitajte točno o onom djetetu; kada pak nađete, javite meni kako-bi i-ja došavši poklonio-se njemu."
1. Otišavši ispitajte točno Izvornik: πορευθέντες ἐξετάσατε ἀκριβῶς [poreuthentes exetasate akribōs] Gramatika: Particip aorista pasivnog s deponentnim (aktivnim) značenjem u nominativu množine ('otišavši') stoji uz glavni glagol u imperativu aorista aktivnog, 2. lice množine ('ispitajte'). U takvoj konstrukciji particip preuzima imperativnu snagu glavnog glagola ('idite i ispitajte'). Prilog 'točno' dijeli isti korijen s glagolom iz prethodnog stiha. Značenje: Herod šalje mudrace kao svoje izvidnike i zapovijeda im temeljitu potragu. Ponavljanje korijena riječi 'točno' naglašava njegovu opsjednutost time da mu dijete ne promakne.
2. o onom djetetu Izvornik: περὶ τοῦ παιδίου [peri tou paidiou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine srednjeg roda označava predmet potrage. Imenica je formalno umanjenica ('djetešce', 'malo dijete') s određenim članom. Značenje: Za razliku od mudraca koji pitaju za 'novorođenog kralja židovskog' i Heroda koji je svećenike pitao za 'Krista', Herod sada pred mudracima namjerno koristi neutralni izraz 'dijete', izbjegavajući mu priznati kraljevsku ili mesijansku titulu.
3. kada pak nađete, javite meni Izvornik: ἐπὰν δὲ εὕρητε, ἀπαγγείλατέ μοι [epan de heurēte, apangeilate moi] Gramatika: Vremensko-pogodbeni veznik ('kada', 'čim') traži konjunktiv aorista aktivnog ('nađete'), što označava radnju koja se u budućnosti očekuje kao sigurna, ali joj točan trenutak još nije poznat. Slijedi zapovijed u imperativu aorista ('javite') s dativom osobne zamjenice ('meni'). Značenje: Herod uzima zdravo za gotovo da će mudraci uspjeti u potrazi i traži izravan izvještaj. Njegov je plan ostati u sjeni u Jeruzalemu dok mu stranci ne otkriju točnu lokaciju djeteta.
4. kako-bi i-ja došavši poklonio-se njemu Izvornik: ὅπως κἀγὼ ἐλθὼν προσκυνήσω αὐτῷ [hopōs kagō elthōn proskunēsō autō] Gramatika: Namjerni veznik ('kako bi') uvodi zavisnu rečenicu s konjunktivom aorista aktivnog u 1. licu jednine ('poklonio se'), kojemu prethodi particip aorista ('došavši'). Riječ 'i-ja' nastala je krazom (stapanjem) veznika 'i' i naglašene osobne zamjenice 'ja', dok je objekt glagola klanjanja u dativu ('njemu'). Značenje: Herod vrhunski glumi pobožnost, preuzimajući iste riječi koje su mudraci izgovorili pri dolasku u Jeruzalem ('dođosmo pokloniti mu se'). Ova izjava predstavlja vrhunac tragične ironije i licemjerja, jer pod maskom štovanja skriva namjeru ubojstva. Imena: - Betlehem [Βηθλέεμ (heb. בֵּית לֶחֶם Bêṯ Leḥem) / Bēthleem] (grad) Znači: Kuća kruha Tvorba: Semitsko ime sastavljeno od hebrejskih riječi 'bet' (kuća) i 'lehem' (kruh). Grad u Judeji, oko devet kilometara južno od Jeruzalema, rodno mjesto kralja Davida. Promjena imena: U Starom zavjetu nosio je i ime Efrata.
Ovaj stih (Matej 2,8) izvanredno oslikava dramsku ironiju i opasno licemjerje kralja Heroda. Pod krinkom pobožnosti i želje da i on osobno iskaže štovanje ('pokloni se') novorođenom židovskom kralju, Herod vješto skriva svoje ubojite namjere. Njegov rječnik obiluje administrativnim i naredbodavnim terminima (ispitajte pomno, javite mi), što otkriva pragmatičnog diktatora koji koristi strance (mudrace) kao nesvjesne obavještajce radi očuvanja vlastitog trona.
Teološki gledano, stih suprotstavlja dva potpuno različita koncepta vladavine. S jedne strane je Herodovo ovozemaljsko kraljevstvo temeljeno na spletkama, tiraniji i nasilju. S druge strane je nebesko kraljevstvo koje je sišlo na zemlju u obliku ranjivog 'djeteta' – toliko neshvatljivog i moćnog da već u povojima izaziva paniku i potresa same temelje zemaljske moći.