A ti, Betleheme, zemljo Judina, ti zasigurno nisi najmanja prijestolnica Jude, jer iz tebe će izići Poglavar koji će napasati Izrael, puk Moj.
A ti, Betleheme, zemljo Judina, ti zasigurno nisi najmanja prijestolnica Jude, jer iz tebe će izići Poglavar koji će napasati Izrael, puk Moj.
Tada Herod dade potajno pozvati mudrace i točno utvrditi, putem njih, vrijeme u kojem se zvijezda pojavila,
I posla ih on u Betlehem govoreći: "Idite raspitati se o djetetu s pouzdanošću; i, kad Ga budete pronašli, upozorite me da bih i ja također, osobno, išao izraziti Mu štovanje."
Na te kraljeve riječi, oni krenuše na put; kad evo, zvijezda, koju bijahu opazili na istoku, iđaše pred njima sve dok se ne zaustavi iznad mjesta gdje Dijete bijaše rođeno.
Pri pogledu na zvijezdu, oni osjetiše veliku radost.
I posla ih on u Betlehem govoreći: "Idite raspitati se o djetetu s pouzdanošću; i, kad Ga budete pronašli, upozorite me da bih i ja također, osobno, išao izraziti Mu štovanje."
I poslavši ih u Vitlejem, reče: idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga nađete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim.
καὶ πέμψας αὐτοὺς εἰς Βηθλέεμ εἶπεν· πορευθέντες ἐξετάσατε ἀκριβῶς περὶ τοῦ παιδίου. ἐπὰν δὲ εὕρητε, ἀπαγγείλατέ μοι ὅπως κἀγὼ ἐλθὼν προσκυνήσω αὐτῷ.¶
kai pempsas autous eis Bēthleem eipen poreuthentes exetasate akribōs peri tou paidiou epan de heurēte apangeilate moi hopōs kagō elthōn proskunēsō autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I poslavši njih u Betlehem reče: Pošavši ispitajte pomno o tom djetetu; kada pak nađete, javite meni, da i ja došavši poklonim se njemu."
poslavši (grč. πέμψας - pempsas): Particip aorista aktivnog glagola πέμπω (pempo - poslati). Označava radnju koja prethodi glavnoj radnji ('reče'). Naglašava Herodov autoritet i inicijativu; on je taj koji izdaje naređenja odozgo.
pošavši (grč. πορευθέντες - poreuthentes): Particip aorista pasivnog (s aktivnim, deponentnim značenjem) glagola πορεύομαι (poreuomai - ići, putovati). Označava pripremnu radnju. Herod nalaže mudracima da prvo moraju otići kako bi uopće započeli istragu.
ispitajte (grč. ἐξετάσατε - exetasate): Imperativ aorista aktivnog glagola ἐξετάζω (exetazo - istražiti, pomno ispitati). Riječ implicira vrlo detaljnu, gotovo službenu sudsku ili policijsku istragu.
pomno (grč. ἀκριβῶς - akribos): Prilog koji znači točno, precizno, strogo. Herod zahtijeva potpunu obavještajnu točnost. Ista se riječ u ovom poglavlju veže uz vrijeme pojave zvijezde, što ukazuje na to da će Herod ove 'točne' podatke kasnije iskoristiti za precizno izvršenje masakra nad nedužnom djecom.
djetetu (grč. παιδίου - paidiou): Imenica srednjeg roda, genitiv od παιδίον (paidion). Iako prvotno deminutiv od παῖς (pais - dijete, sluga), često označava maleno dijete, novorođenče. Književno i teološki stvara iznimno snažan kontrast: potpuna ranjivost i nevinost Isusa nasuprot hladnokrvnoj i prijetećoj moći kralja Heroda.
javite (grč. ἀπαγγείλατέ - apangeilate): Imperativ aorista aktivnog glagola ἀπαγγέλλω (apangello - javiti, donijeti vijest). Ovaj se glagol u grčkom jeziku često koristi u administrativnom i vojnom smislu prenošenja poruke ili izvještavanja nadređenog, što odražava Herodovo viđenje mudraca kao svojih izaslanika.
poklonim se (grč. προσκυνήσω - proskyneso): Konjunktiv aorista aktivnog glagola προσκυνέω (proskyneo). Izraz doslovno znači 'pasti ničice', a koristi se za iskazivanje dubokog poštovanja vladaru ili klanjanja božanstvu. Ovdje predstavlja vrhunac dramske ironije i Herodova licemjerja; on koristi termin za bogoštovlje kao paravan kako bi došao do djeteta i ubio ga.
Ovaj stih (Matej 2,8) izvanredno oslikava dramsku ironiju i opasno licemjerje kralja Heroda. Pod krinkom pobožnosti i želje da i on osobno iskaže štovanje ('pokloni se') novorođenom židovskom kralju, Herod vješto skriva svoje ubojite namjere. Njegov rječnik obiluje administrativnim i naredbodavnim terminima (ispitajte pomno, javite mi), što otkriva pragmatičnog diktatora koji koristi strance (mudrace) kao nesvjesne obavještajce radi očuvanja vlastitog trona.
Teološki gledano, stih suprotstavlja dva potpuno različita koncepta vladavine. S jedne strane je Herodovo ovozemaljsko kraljevstvo temeljeno na spletkama, tiraniji i nasilju. S druge strane je nebesko kraljevstvo koje je sišlo na zemlju u obliku ranjivog 'djeteta' – toliko neshvatljivog i moćnog da već u povojima izaziva paniku i potresa same temelje zemaljske moći.