i sabravši sve velike svećenike i pismoznance narodne, raspitivaše se od njih gdje se rađa Krist.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i sabravši sve velike svećenike i pismoznance narodne, raspitivaše se od njih gdje se rađa Krist.
A oni mu rekoše: "U Betlehemu judejskome; jer ovako je pisano po proroku:
'I ti, Betleheme, zemljo Judina, nipošto nisi najmanji među vođama Judinim; jer iz tebe će izaći Vođa koji će napasati puk Moj, Izraela.'"
Tada Herod, potajno pozvavši mudrace, točno ispita od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda,
i poslavši ih u Betlehem, reče: "Idite i točno ispitajte o djetetu; a kada Ga nađete, javite mi da i ja dođem i poklonim Mu se."
'I ti, Betleheme, zemljo Judina, nipošto nisi najmanji među vođama Judinim; jer iz tebe će izaći Vođa koji će napasati puk Moj, Izraela.'"
I ti Vitlejeme, zemljo Judina! ni po čem nisi najmanji u državi Judinoj; jer će iz tebe izići čelovođa koji će pasti narod moj Izrailja.
καὶ σὺ βηθλέεμ γῆ Ἰούδα, οὐδαμῶς ἐλαχίστη εἶ ἐν τοῖς ἡγεμόσιν Ἰούδα· ἐκ σοῦ γὰρ ἐξελεύσεται ἡγούμενος ὅστις ποιμανεῖ τὸν λαόν μου τὸν Ἰσραήλ.¶
kai su bēthleem gē Iouda oudamōs elachistē ei en tois hēgemosin Iouda ek sou gar exeleusetai hēgoumenos hostis poimanei ton laon mou ton Israēl
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ti Betleheme zemljo Jude, nipošto najmanja jesi u onim vođama Jude; iz tebe jer izaći će vodeći koji napasat će onaj puk moj onaj Izrael."
1. I ti Betleheme zemljo Jude Izvornik: καὶ σὺ βηθλέεμ γῆ Ἰούδα [kai su bēthleem gē Iouda] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica 2. lica jednine u nominativu uvodi izravno obraćanje gradu u vokativu ('Betleheme') i apoziciji u vokativu ženskog roda ('zemljo'), praćenoj genitivom pripadnosti ('Jude'). Izravno umetanje zamjenice 'ti' u grčkom nosi posebnu retoričku naglašenost. Značenje: Proročko obraćanje personificira maleni grad. Naziv 'zemljo Jude' povezuje zemljopisni prostor s plemenskim obećanjem danim Judi u Knjizi Postanka, prema kojemu žezlo neće odstupiti od njega.
2. nipošto najmanja jesi Izvornik: οὐδαμῶς ἐλαχίστη εἶ [oudamōs elachistē ei] Gramatika: Snažni niječni prilog ('nipošto', 'nikako') stoji uz pridjev u superlativu nominativa jednine ženskog roda ('najmanja'), koji se u rodu slaže s imenicom 'zemlja' iz prethodnog dijela, te glagol 'biti' u prezentu indikativa. Značenje: Matej ovdje preoblikuje starozavjetni tekst proroka Miheja (koji kaže da je Betlehem premalen među tisućama Judinim) dodavanjem snažne negacije. U svjetlu Kristova rođenja, neznatni gradić u Božjim očima dobiva iznimno dostojanstvo i veličinu.
3. u onim vođama Jude Izvornik: ἐν τοῖς ἡγεμόσιν Ἰούδα [en tois hēgemosin Iouda] Gramatika: Prijedlog s dativom množine muškog roda ('među vođama/knezovima') i genitivom pripadnosti. Imenica označava upravitelje ili rodovske poglavare. Značenje: Dok hebrejski izvornik kod Miheja čita 'među tisućama (rodovima) Judinim', ista hebrejska suglasnička osnova s drukčijim samoglasnicima znači 'knezovi' ili 'vođe'. Matej koristi ovo čitanje kako bi već ovdje pripremio pojam Mesije kao istinskog 'vođe' koji slijedi u idućoj rečenici.
4. izaći će vodeći Izvornik: ἐξελεύσεται ἡγούμενος [exeleusetai hēgoumenos] Gramatika: Glagol u futuru medija indikativa, 3. lice jednine ('izaći će'), iza kojeg kao subjekt stoji particip prezenta bez člana u nominativu jednine muškog roda ('vodeći', 'onaj koji vodi', 'vladar'). Odsutnost člana naglašava svojstvo i narav osobe. Značenje: Mesija nije opisan titulom tiranina kakav je Herod, nego participom koji označava trajno svojstvo vođenja. Njegov izlazak iz Betlehema ispunjava drevno očekivanje o Davidovu potomku.
5. koji napasat će onaj puk moj onaj Izrael Izvornik: ὅστις ποιμανεῖ τὸν λαόν μου τὸν Ἰσραήλ [hostis poimanei ton laon mou ton Israēl] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine muškog roda ovdje ima kvalitativno značenje ('takav koji') i uvodi glagol u futuru aktivnom ('napasat će'). Objekt u akuzativu ('onaj puk moj') ponavlja određeni član ispred apozicije ('onaj Izrael') radi svečanog isticanja. Značenje: Završni dio spaja Mihejevo proročanstvo s Božjim obećanjem Davidu iz Druge knjige o Samuelu ('Ti ćeš pasti narod moj Izraela'). Kraljevska vlast Mesije definirana je slikom pastira koji skrbi za narod, nasuprot okrutnoj vlasti zemaljskih vladara. Imena: - Betlehem [βηθλέεμ (heb. בֵּית לֶחֶם Bêṯ Leḥem) / bēthleem] (grad) Znači: Kuća kruha Tvorba: Semitsko ime sastavljeno od hebrejskih riječi 'bet' (kuća) i 'lehem' (kruh). Grad u Judeji iz kojeg potječe kralj David. Promjena imena: U Starom zavjetu poznat i pod imenom Efrata.
- Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה Yəhûḏāh) / Iouda] (narod) Znači: Slavljen, onaj kojemu se iskazuje hvala Tvorba: Ime četvrtog Jakovljeva sina i kraljevskog plemena koje je od njega poteklo. Izvedeno je iz hebrejskog glagolskog korijena 'jadah' (slaviti, hvaliti, zahvaljivati). Tekst objašnjava: U Post 29,35 Lea pri rođenju sina kaže: 'Ovaj put slavit ću Jahvu' – stoga mu nadjenu ime Juda.
- Izrael [Ἰσραήλ (heb. יִשְׂרָאֵל Yiśrāʾēl) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Teoforsko ime sastavljeno od hebrejskog glagolskog korijena 'sarah' (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice 'El' (Bog). Ovdje označava cjelokupni Božji izabrani narod. Tekst objašnjava: U Post 32,29 patrijarhu Jakovu rečeno je: 'Zvat ćeš se Izrael, jer si se hrvao s Bogom i s ljudima, i nadjačao si.' Promjena imena: Ime koje je patrijarh Jakov ('onaj koji drži za petu') dobio nakon noćne borbe na Jaboku, a potom je prešlo na sav narod njegovih potomaka.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 2,6), koji citira proroka Miheja, snažno ilustrira paradoks Božjeg djelovanja u povijesti: Bog namjerno izabire ono što je u očima svijeta neznatno i maleno kako bi ostvario svoja najveličanstvenija djela. Betlehem, 'Kuća kruha', iako najmanji među Judinim kneževstvima, postaje epicentar spasenja iz kojeg dolazi dugo iščekivani Mesija.
Nadalje, tekst suptilno redefinira pojam moći. Budući vladar nije opisan kao okrutni monarh, već primarno kao vođa-pastir (poimainō). Njegova vlast temelji se na nesebičnoj brizi, njegovanju i zaštiti ('pastirit će'), čime se ispunjavaju starozavjetna obećanja o novom Davidu koji će istinskim autoritetom i služenjem voditi Božji narod Izrael.