Na tu novost, kralj Herod bi uznemiren, i sav Jeruzalem s njim.
Na tu novost, kralj Herod bi uznemiren, i sav Jeruzalem s njim.
On okupi sve velike svećenike i pismoznance naroda, i raspita se kod njih o mjestu gdje bi se Krist trebao roditi.
U Betlehemu u Judeji, rekoše mu oni, jer to je ono što je pisano po proroku:
A ti, Betleheme, zemljo Judina, ti zasigurno nisi najmanja prijestolnica Jude, jer iz tebe će izići Poglavar koji će napasati Izrael, puk Moj.
Tada Herod dade potajno pozvati mudrace i točno utvrditi, putem njih, vrijeme u kojem se zvijezda pojavila,
U Betlehemu u Judeji, rekoše mu oni, jer to je ono što je pisano po proroku:
A oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao:
οἱ δὲ εἶπαν αὐτῷ· ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας. οὕτως γὰρ γέγραπται διὰ τοῦ προφήτου·
hoi de eipan autō en Bēthleem tēs Ioudaias houtōs gar gegraptai dia tou prophētou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak rekoše njemu: U Betlehemu te Judeje; tako jer napisano je kroz tog proroka:"
οἱ (Oni): Određeni član (grč. ὁ), ovdje u funkciji zamjenice u nominativu množine. δὲ (pak): Postpozitivni veznik (grč. δέ, de) koji označava suprotnost ili nastavak radnje. εἶπαν (rekoše): Glagol (grč. λέγω, lego - govoriti), aorist aktivni indikativ, 3. lice množine. Gramatički označava dovršenu radnju u prošlosti. αὐτῷ (njemu): Osobna zamjenica (grč. αὐτός, autos), dativ jednine. Ἐν (U): Prijedlog (grč. ἐν, en) koji se koristi s dativom za označavanje mjesta. Βηθλέεμ (Betlehemu): Vlastita imenica (grč. Βηθλέεμ, Bethleem; heb. בֵּית לֶחֶם, Bet Lehem). Teološki značajno jer na hebrejskom znači 'Kuća kruha', što nagoviješta Isusa kao 'Kruh života'. τῆς (te/od): Određeni član (grč. ἡ), genitiv jednine. Ἰουδαίας (Judeje): Vlastita imenica (grč. Ἰουδαία, Ioudaia), genitiv pripadnosti. Precizira se lokacija kako bi se razlikovao od Betlehema u Zebulunu. οὕτως (tako): Prilog (grč. οὕτως, houtos) koji ukazuje na način. γὰρ (jer/naime): Objašnjavajući veznik (grč. γάρ, gar). γέγραπται (napisano je / stoji pisano): Glagol (grč. γράφω, grapho - pisati), perfekt pasivni indikativ, 3. lice jednine. Ovo je ključan teološki termin. Perfekt u grčkom izražava prošlu radnju čije posljedice neprekidno traju u sadašnjosti. Izražava apsolutni i trajni autoritet Pisma koje se ne mijenja. διὰ (kroz/posredstvom): Prijedlog (grč. διά, dia) s genitivom. Izražava posredništvo i teološki ukazuje na to da Bog govori 'kroz' proroka; prorok nije primarni izvor već kanal objave. τοῦ (tog): Određeni član (grč. ὁ), genitiv jednine. προφήτου (proroka): Imenica (grč. προφήτης, prophetes), genitiv jednine. Označava onoga koji govori u Božje ime (glasnogovornika). Ovdje upućuje na starozavjetnog proroka Miheja.
Stih iz Evanđelja po Mateju 2,5 naglašava nepogrešivost i autoritet starozavjetnih proročanstava u ranoj Crkvi. Korištenjem glagola u perfektu ('gegraptai' - stoji pisano), tekst jasno ističe trajnu valjanost Svetog Pisma koje se ne mijenja s vremenom. Prijedlog 'dia' (kroz/posredstvom) pruža važan uvid u biblijsko shvaćanje inspiracije: Bog je stvarni autor poruke, dok je prorok (u ovom slučaju Mihej) samo posrednik božanske objave.
Također, precizno navođenje 'Betlehema Judejskog' (Kuće kruha) nije samo geografska oznaka, već nosi duboko teološko i mesijansko značenje. Ono potvrđuje da je Isus obećani Mesija iz Davidove loze, čije je mjesto rođenja bilo davno unaprijed određeno u suverenom Božjem planu spašavanja čovječanstva.