"Glas se u Rami čuo, plač i beskrajna tužaljka: to je Rahela koja oplakuje djecu svoju i ne da se utješiti, jer ih više nema."
"Glas se u Rami čuo, plač i beskrajna tužaljka: to je Rahela koja oplakuje djecu svoju i ne da se utješiti, jer ih više nema."
Nakon Herodove smrti, anđeo Gospodnji prikaza se u snu Josipu u Egiptu,
I reče mu: "Ustani, uzmi sa sobom dijete i Njegovu majku, i kreni na put u zemlju izraelsku; naime, oni su umrli, oni koji su htjeli život djetetov."
Josip se diže, uze sa sobom dijete i Njegovu majku, i uđe u zemlju izraelsku.
Ali, doznavši da nad zemljom Judejom vlada Arhelaj na mjestu svoga oca Heroda, on se uplaši otići onamo; i, božanskim putem upozoren u snu, on se skloni u Galileju.
I reče mu: "Ustani, uzmi sa sobom dijete i Njegovu majku, i kreni na put u zemlju izraelsku; naime, oni su umrli, oni koji su htjeli život djetetov."
I reče: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju.
λέγων· ἐγερθεὶς παράλαβε τὸ παιδίον καὶ τὴν μητέρα αὐτοῦ καὶ πορεύου εἰς γῆν Ἰσραήλ· τεθνήκασιν γὰρ οἱ ζητοῦντες τὴν ψυχὴν τοῦ παιδίου.¶
legōn egertheis paralabe to paidion kai tēn mētera autou kai poreuou eis gēn Israēl tethnēkasin gar hoi zētountes tēn psuchēn tou paidiou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: Ustavši povedi dijete i majku njegovu i idi u zemlju Izrael, pomrli su naime oni tražeći dušu djeteta."
govoreći - grč. λέγων (legōn): Particip prezenta aktivnog. Služi kao poveznica s prethodnim stihom i uvodi izravni govor anđela, označavajući radnju u tijeku. Ustavši (probudivši se) - grč. ἐγερθείς (egertheis): Particip aorista pasivnog. Često se koristi u biblijskom tekstu za božansko buđenje ili uskrsnuće. Ovdje označava trenutni prelazak iz sna (u kojem je Josip primio objavu) u budno stanje potpunog odaziva. povedi (uzmi sa sobom) - grč. παράλαβε (paralabe): Imperativ aorista aktivnog. Označava snažnu, odlučnu zapovijed. Riječ implicira preuzimanje odgovornosti, primanje pod svoje okrilje i zaštitu. dijete - grč. παιδίον (paidion): Imenica srednjeg roda, deminutiv. Naglašava nježnost i ranjivost djeteta Isusa. Teološki je značajno da se "dijete" navodi prije "majke", čime se naglašava Njegova središnja uloga i važnost misije. majku njegovu - grč. μητέρα αὐτοῦ (mētera autou): Imenica u akuzativu s posvojnom zamjenicom. Povezuje Mariju s djetetom; Isusova majka je također stavljena pod Josipovu aktivnu skrb. idi (putuj) - grč. πορεύου (poreuou): Imperativ prezenta. Uputa na kontinuiranu radnju putovanja. Riječ ukazuje na kretanje naprijed s jasnom svrhom i božanskim nalogom. u zemlju Izrael - grč. εἰς γῆν Ἰσραήλ (eis gēn Israēl): Teološki vrlo važan pojam. Ne označava tek geografski teritorij, već povratak u Obećanu zemlju i središte Božjeg plana spasenja nakon vremena zaštitničkog "izgnanstva". pomrli su naime - grč. τεθνήκασιν γάρ (tethnēkasin gar): Glagol u perfektu aktivnom uz veznik koji objašnjava razlog povratka. Perfekt u grčkom jeziku označava prošlu radnju čije posljedice i stanje traju u sadašnjosti. Ovo Josipu daje potpunu sigurnost: Herodova vladavina je trajno završena, prijetnje više nema. oni tražeći (koji traže) - grč. οἱ ζητοῦντες (hoi zētountes): Particip prezenta aktivnog. Opisuje trajnu, upornu i opsesivnu namjeru progonitelja. Paradoks je u tome što je njihova dugotrajna namjera zaustavljena konačnošću smrti. dušu (život) - grč. τὴν ψυχήν (tēn psychēn): Ovdje se grčka riječ "psyche" izravno oslanja na hebrejski koncept "nephesh", što označava cjelokupni ljudski život i biće. djeteta - grč. τοῦ παιδίου (tou paidiou): Imenica u genitivu. Ponovno se spominje "dijete", čime se uokviruje fokus cijele anđeoske poruke oko Isusa. Tražiti nečiju dušu/život je poznati hebrejski idiom preuzet iz Starog zavjeta (poput Mojsijevog iskustva u Izlasku 4,19) koji doslovno znači pokušaj ubojstva.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 2,20) duboko je ukorijenjen u starozavjetnoj tradiciji, povlačeći jasnu paralelu između Isusa i Mojsija, te između novog i starog Izlaska (referenca na Izlazak 4,19). Anđelova poruka Josipu predstavlja ključnu narativnu prekretnicu: vrijeme skrivanja u Egiptu je završilo, te započinje povratak u Obećanu zemlju radi ispunjenja mesijanskih proročanstava.
Teološki, tekst snažno naglašava Božju providnost i neospornu suverenost. Stvara se upečatljiv kontrast između ljudske krhkosti ranjivog 'djeteta' (paidion) i okrutne, uporne moći onih koji su opsesivno 'tražili Njegovu dušu'. Ta naizgled nezaustavljiva prijetnja razriješena je jednom konačnom riječju u perfektu (tethnēkasin - pomrli su), čime Biblija poručuje da zlo, unatoč svojoj sili, uvijek ima svoj definitivan kraj pred Božjim nalogom za životom.