"Glas u Rami ču se, plač i jauk mnogi: Rahela oplakuje djecu svoju, i ne htjede biti utješena jer ih nema."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
"Glas u Rami ču se, plač i jauk mnogi: Rahela oplakuje djecu svoju, i ne htjede biti utješena jer ih nema."
A kad Herod preminu, gle, anđeo Gospodnji ukazuje se u snu Josipu u Egiptu
govoreći: "Ustani, uzmi djetence i majku Njegovu te pođi u zemlju Izraelovu; jer su umrli oni koji tražahu život djetetov."
A on ustade, uze djetence i majku Njegovu te uđe u zemlju Izraelovu.
Čuvši pak da Arhelaj kraljuje Judejom umjesto oca svojega Heroda, prestraši se onamo otići; a primivši u snu božansku uputu, povuče se u krajeve galilejske,
govoreći: "Ustani, uzmi djetence i majku Njegovu te pođi u zemlju Izraelovu; jer su umrli oni koji tražahu život djetetov."
I reče: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju.
λέγων· ἐγερθεὶς παράλαβε τὸ παιδίον καὶ τὴν μητέρα αὐτοῦ καὶ πορεύου εἰς γῆν Ἰσραήλ· τεθνήκασιν γὰρ οἱ ζητοῦντες τὴν ψυχὴν τοῦ παιδίου.¶
legōn egertheis paralabe to paidion kai tēn mētera autou kai poreuou eis gēn Israēl tethnēkasin gar hoi zētountes tēn psuchēn tou paidiou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: Ustavši uzmi-k-sebi to djetešce i tu majku njegovu i putuj u zemlju Izraela; umrli-su naime oni tražeći tu dušu tog djetešca."
1. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Nadovezuje se na prethodni stih (gdje se anđeo Gospodnji ukazuje u snu) i uvodi izravni govor kao radnju istovremenu s ukazanjem. Značenje: Standardni biblijski uvod u Božju ili anđeosku objavu koji naglašava da vizija u snu nije nijema slika, nego nosi jasnu i razumljivu riječ zapovijedi.
2. Ustavši uzmi-k-sebi Izvornik: ἐγερθεὶς παράλαβε [egertheis paralabe] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s medijalnim, povratnim značenjem 'ustavši', 'probudivši se') u nominativu jednine muškog roda, praćen imperativom aorista aktivnog u 2. licu jednine. Aorist u zapovijedi traži brzu, odlučnu i cjelovitu radnju. Značenje: Izraz zrcali zapovijed za bijeg u Egipat (Mt 2,13), čime se zaokružuje etapa progonstva. Glagol 'paralambanō' znači uzeti nekoga k sebi pod zaštitu i brigu, ističući Josipovu ulogu čuvara Djeteta i majke.
3. to djetešce i tu majku njegovu Izvornik: τὸ παιδίον καὶ τὴν μητέρα αὐτοῦ [to paidion kai tēn mētera autou] Gramatika: Imenice s određenim članovima u akuzativu jednine (izravni objekti), dok je zamjenica u genitivu jednine muškog/srednjeg roda ('njegovu'). Značenje: Redoslijed riječi uvijek stavlja Dijete na prvo mjesto, a Mariju određuje isključivo u odnosu na Njega ('majku njegovu'), čime se naglašava da je Isus središte povijesti spasenja.
4. putuj Izvornik: πορεύου [poreuou] Gramatika: Imperativ prezenta medija/pasiva (deponentni glagol) u 2. licu jednine. Za razliku od prethodnog aorista ('uzmi'), prezent ovdje označava trajnu radnju, odnosno sam proces putovanja. Značenje: Nakon trenutne odluke i polaska slijedi dugotrajno putovanje povratka u obećanu zemlju.
5. umrli-su naime Izvornik: τεθνήκασιν γὰρ [tethnēkasin gar] Gramatika: Glagol u indikativu perfekta aktivnog, 3. lice množine, uz uzročnu česticu 'gar' (naime, jer) koja stoji na drugom mjestu u rečenici. Perfekt označava prošlu radnju čije je stanje (oni su mrtvi) trajno prisutno u sadašnjosti. Značenje: Perfekt jamči Josipu da je opasnost nepovratno prošla jer su progonitelji u trajnom stanju smrti, što je izravna aluzija na Božju riječ Mojsiju u Izl 4,19.
6. oni tražeći tu dušu tog djetešca Izvornik: οἱ ζητοῦντες τὴν ψυχὴν τοῦ παιδίου [hoi zētountes tēn psuchēn tou paidiou] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda s određenim članom ('oni koji traže'). Množina se koristi iako je umro samo Herod, što je stilska figura (kategorijska množina) i citat iz Starog zavjeta. Značenje: Hebrejski idiom 'tražiti dušu (život)' znači raditi nekome o glavi. Doslovno preuzimanje riječi iz Knjige Izlaska (Izl 4,19 LXX) predstavlja Isusa kao novoga Mojsija koji se vraća kako bi spasio svoj narod. Imena: - Izrael [Ἰσραήλ (heb. יִשְׂרָאֵל Yisra'el) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Hebrejsko teoforno ime sastavljeno od glagola 'sarah' (boriti se, ustrajati, vladati) i 'El' (Bog). U izrazu 'zemlja Izraela' (hrv_tekst ima pridjev 'izraelsku', pa se navodi osnovni oblik imena naroda/patrijarha) označava cjelokupno područje obećane zemlje, za razliku od pojedinih rimskih pokrajina. Promjena imena: Ime koje je patrijarh Jakov dobio nakon noćnog hrvanja s Božjim anđelom (Post 32,28).
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 2,20) duboko je ukorijenjen u starozavjetnoj tradiciji, povlačeći jasnu paralelu između Isusa i Mojsija, te između novog i starog Izlaska (referenca na Izlazak 4,19). Anđelova poruka Josipu predstavlja ključnu narativnu prekretnicu: vrijeme skrivanja u Egiptu je završilo, te započinje povratak u Obećanu zemlju radi ispunjenja mesijanskih proročanstava.
Teološki, tekst snažno naglašava Božju providnost i neospornu suverenost. Stvara se upečatljiv kontrast između ljudske krhkosti ranjivog 'djeteta' (paidion) i okrutne, uporne moći onih koji su opsesivno 'tražili Njegovu dušu'. Ta naizgled nezaustavljiva prijetnja razriješena je jednom konačnom riječju u perfektu (tethnēkasin - pomrli su), čime Biblija poručuje da zlo, unatoč svojoj sili, uvijek ima svoj definitivan kraj pred Božjim nalogom za životom.