Tada Herod, vidjevši da je izigran od mudraca, pade u velik gnjev i posla pobiti, u Betlehemu i po svemu njegovu području, svu djecu do dvije godine, prema razdoblju koje bijaše utvrđeno od mudraca.
Tada Herod, vidjevši da je izigran od mudraca, pade u velik gnjev i posla pobiti, u Betlehemu i po svemu njegovu području, svu djecu do dvije godine, prema razdoblju koje bijaše utvrđeno od mudraca.
Tada se ispuni ono što bijaše rečeno preko proroka Jeremije:
"Glas se u Rami čuo, plač i beskrajna tužaljka: to je Rahela koja oplakuje djecu svoju i ne da se utješiti, jer ih više nema."
Nakon Herodove smrti, anđeo Gospodnji prikaza se u snu Josipu u Egiptu,
I reče mu: "Ustani, uzmi sa sobom dijete i Njegovu majku, i kreni na put u zemlju izraelsku; naime, oni su umrli, oni koji su htjeli život djetetov."
"Glas se u Rami čuo, plač i beskrajna tužaljka: to je Rahela koja oplakuje djecu svoju i ne da se utješiti, jer ih više nema."
Glas u Rami ču se, plač, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahilja plače za svojom djecom, i neće da se utješi, jer ih nema.
φωνὴ ἐν Ῥαμὰ ἠκούσθη, θρῆνος καὶ κλαυθμὸς καὶ ὀδυρμὸς πολύς, Ῥαχὴλ κλαίουσα τὰ τέκνα αὐτῆς, καὶ οὐκ ἤθελεν παρακληθῆναι ὅτι οὐκ εἰσίν.¶
phōnē en Rhama ēkousthē thrēnos kai klauthmos kai odurmos polus Rhachēl klaiousa ta tekna autēs kai ouk ēthelen paraklēthēnai hoti ouk eisin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Glas u Rami ču se, plač i jauk velik; Rahela plačuća [za] djecom svojom, i ne htjede utješiti se jer ne jesu [nema ih]."
Glas (Φωνὴ / phōnē): Imenica koja označava glasan povik ili krik. Teološki, ovo je krik jecaja koji odzvanja kroz povijest, prekidajući šutnju neba.
u Rami (ἐν Ῥαμὰ / en rhama / heb. רָמָה Ramah): 'Ramah' znači 'visina'. Grad na uzvisini u Benjaminovom plemenu. To je bilo povijesno mjesto sabiranja Izraelaca prije progonstva u Babilon, mjesto nacionalne tragedije i suza.
ču se (ἠκούσθη / ēkousthē): Aorist, pasiv, indikativ glagola 'akouō' (čuti). Pasivni oblik naglašava da je krik bio toliko prodoran da je morao biti saslušan, odjeknuo je univerzalno, dosežući i same Božje uši.
plač i jauk (κλαυθμὸς καὶ ὀδυρμὸς / klauthmos kai odyrmos): 'Klauthmos' označava glasno, zvučno jecanje, dok 'odyrmos' označava duboko, razorno i gotovo neartikulirano naricanje. Gomilanje ovih sinonima ukazuje na apsolutni vrhunac boli.
velik (πολύς / polys): Pridjev koji naglašava masovnost i razmjere žalovanja. Nije riječ o izoliranom plaču, već o golemoj i nepreglednoj tuzi.
Rahela (Ῥαχὴλ / rhachēl / heb. רָחֵל Rachel): Znači 'ovca'. Omiljena Jakovljeva žena koja je umrla rađajući Benjamina i bila pokopana blizu Betlehema (Efrate). Ona ovdje personificira čitavu naciju i sve ožalošćene majke betlehemske dječice.
plačuća / plačući (κλαίουσα / klaiousa): Particip prezenta aktivnog. Prezent ukazuje na kontinuiranu radnju – njezina tuga ne staje, ne jenjava, ona neprestano tuguje.
djecu (τέκνα / tekna): Imenica 'teknon' izvedena je iz glagola 'tikto' (roditi, donijeti na svijet), što snažno naglašava biološku vezu i intimnost majke prema plodu njezine utrobe.
i ne htjede (καὶ οὐκ ἤθελεν / kai ouk ēthelen): Imperfekt, indikativ glagola 'thelō' (htjeti). Imperfekt ovdje ukazuje na trajno i opetovano stanje odbijanja. Nije samo jednom odbila utjehu, već to ustrajno i kategorički odbija.
utješiti se / biti utješena (παρακληθῆναι / paraklēthēnai): Aorist, pasivni infinitiv glagola 'parakaleō' (pozvati uz sebe, tješiti). Ukazuje na odlučno odbijanje da itko stane uz nju i pokuša ublažiti bol koja je prevelika.
jer ne jesu / jer ih nema (ὅτι οὐκ εἰσίν / hoti ouk eisin): 'Eisin' je prezent, indikativ glagola 'eimi' (biti). Doslovno 'ne jesu' tj. 'ne postoje'. Ova fraza brutalno opisuje realnost i nepovratnost tjelesne smrti – djeca su u ovom svijetu prestala postojati, ostavljajući iza sebe tjeskobnu prazninu.
Ovaj stih (Matej 2:18, u kojem evanđelist citira Jeremiju 31:15) jedan je od najsnažnijih i najpotresnijih opisa žalovanja u cijeloj Bibliji. Matej povezuje povijesnu bol izraelskog izgnanstva u Babilon s jezivim Herodovim pokoljem nevine betlehemske dječice, naglašavajući da je ta drevna tuga ponovno oživjela i dosegla svoj stravični vrhunac. Rahela, kao praroditeljica Izraela, oplakuje svoju djecu s tugom koja u potpunosti odbija ljudske riječi utjehe jer je realnost smrti surova i nepovratna.
Međutim, teološka poruka ovog stiha nalazi se u njegovom širem kontekstu. Matej namjerno uvodi ovu tugu usred narativa o rođenju i spašavanju Mesije. Koliko god se tuga majki činila konačnom ('jer ih nema'), sam Gospodin koji je izbjegao Herodov mač na kraju će pobijediti smrt, donoseći eshatološku utjehu. Ovim citatom Božja Riječ ne umanjuje niti gazi ljudsku patnju, već je u potpunosti priznaje, pretvarajući taj neizreciv krik u prag preko kojeg konačno Spasenje ulazi u ovaj slomljeni svijet.