Početna

Matej 2,14 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Po tome, božanski upozoreni u snu da se ne vrate k Herodu, oni se vratiše u svoju zemlju jednim drugim putem.

Nakon njihova odlaska, evo anđela Gospodinova kako se u snu prikaza Josipu i reče mu: "Digni se, uzmi sa sobom Dijete i bježi u Egipat; ostani ondje sve do nove zapovijedi, jer će Herod tražiti Dijete da bi Ga ubio."

Josip se diže, uze sa sobom Dijete i Njegovu majku, noću, i skloni se u Egipat.

On ondje ostade sve do Herodove smrti, da bi se ispunilo ono što Gospodin putem proroka bijaše rekao: Iz Egipta ja sam pozvao Svog Sina.

Tada Herod, vidjevši da je izigran od mudraca, pade u velik gnjev i posla pobiti, u Betlehemu i po svemu njegovu području, svu djecu do dvije godine, prema razdoblju koje bijaše utvrđeno od mudraca.

Biblija

Josip se diže, uze sa sobom Dijete i Njegovu majku, noću, i skloni se u Egipat.

Daničić-Karadžić

I on ustavši uze dijete i mater njegovu noću i otide u Misir.

Original

ὁ δὲ ἐγερθεὶς παρέλαβεν τὸ παιδίον καὶ τὴν μητέρα αὐτοῦ νυκτὸς καὶ ἀνεχώρησεν εἰς Αἴγυπτον,

Izgovor

ho de egertheis parelaben to paidion kai tēn mētera autou nuktos kai anechōrēsen eis Aigupton

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"On pak ustavši uze dijete i majku njegovu noću i povuče se u Egipat"

Analiza

On pak ustavši (ὁ δὲ ἐγερθεὶς, ho de egertheis) - Particip aorista pasivnog glagola ἐγείρω (egeiro - buditi, podizati). Gramatički pasiv ovdje funkcionira s medijalnim značenjem (probudivši se, ustavši). Naglašava trenutnu i potpunu reakciju na anđelovu poruku. Teološki označava spremnost i promptnu poslušnost Božjem pozivu.

uze (παρέλαβε, parelabe) - Indikativ aorista aktivnog glagola παραλαμβάνω (paralambano - uzeti k sebi, prihvatiti, povesti). Oznaka preuzimanja odgovornosti. Josip preuzima ulogu zaštitnika, aktivno izvršavajući zadatak koji mu je povjeren bez oklijevanja.

dijete i majku njegovu (τὸ παιδίον καὶ τὴν μητέρα αὐτοῦ, to paidion kai ten metera autou) - Redoslijed riječi stavlja dijete (Isusa) na prvo mjesto, čime se naglašava Njegova teološka i spasenjska središnja uloga. On je glavni objekt božanske zaštite, a Marija se u tekstu spominje tek nakon Njega. Zanimljivo je i da se Josip ne naziva ocem, čime se čuva istina o djevičanskom začeću, nego se postavlja kao skrbnik.

noću (νυκτὸς, nyktos) - Genitiv jednine imenice νύξ (nyx), genitiv ovdje označava vrijeme radnje. Ukazuje na hitnost, opasnost i nužnu tajnost bijega pred Herodovom prijetnjom. Noć naglašava dramatičnost trenutka, ali je i simbol tame svijeta u koji je ušlo istinsko Svjetlo.

povuče se (ἀνεχώρησεν, anechoresen) - Indikativ aorista aktivnog glagola ἀναχωρέω (anachoreo - povući se, uzmaknuti, skloniti se). Riječ sugerira ne samo obično putovanje u drugi kraj, već strateško povlačenje od opasnosti, sklanjanje na sigurno kako bi se izbjegao izravan sukob sa zlom.

u Egipat (εἰς Αἴγυπτον, eis Aigypton) - Prijedlog pravca s akuzativom za izražavanje smjera kretanja. Egipat je u biblijskoj povijesti bio poznat i kao mjesto ugnjetavanja i kao mjesto utočišta (npr. za Abrahama i Josipa u Starom zavjetu). Ovdje ponovno postaje mjesto božanske zaštite, postavljajući pozornicu za ispunjenje proročanstva i povezujući Isusa s poviješću Izraela kao novog Mojsija i istinskog Božjeg Sina.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 2:14) zorno prikazuje Josipovu potpunu i bezuvjetnu poslušnost Božjoj riječi. Niz aorista (ustavši, uze, povuče se) dinamično oslikava hitnost njegove reakcije i predanost zaštiti obitelji u opasnosti, dok okrilje noći naglašava dramatičnost bijega pred smrtonosnom prijetnjom.

Teološki, odlazak u Egipat višestruko je znakovit. On ne predstavlja samo povijesni događaj obiteljskog bijega, već duboko ukorjenjuje Isusa u povijest izraelskog naroda. Tim se činom stvara teološki temelj za ispunjenje proročanstva 'Iz Egipta dozvah Sina svoga', prefigurirajući novi, konačni Egzodus u kojem će Isus čovječanstvo izvesti iz ropstva grijeha u slobodu.