Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."
Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."
Govore Mu: "Zašto dakle Mojsije zapovjedi dati knjižicu otpuštanja i otpustiti je?"
Govori im: "Mojsije vam zbog tvrdoće srca vašega dopusti otpustiti žene vaše, ali od početka ne postade tako.
A kažem vam da tko god otpusti ženu svoju, osim zbog bludništva, i oženi drugu, čini preljub."
Govore Mu učenici Njegovi: "Ako je takav slučaj čovjeka sa ženom, ne koristi oženiti se."
Govori im: "Mojsije vam zbog tvrdoće srca vašega dopusti otpustiti žene vaše, ali od početka ne postade tako.
Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a iz početka nije bilo tako.
Λέγει αὐτοῖς ὅτι Μωϋσῆς πρὸς τὴν σκληροκαρδίαν ὑμῶν ἐπέτρεψεν ὑμῖν ἀπολῦσαι τὰς γυναῖκας ὑμῶν· ἀπ᾽ ἀρχῆς δὲ οὐ γέγονεν οὕτως.¶
Legei autois hoti Mōusēs pros tēn sklērokardian humōn epetrepsen humin apolusai tas gunaikas humōn ap᾽ archēs de ou gegonen houtōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njima da Mojsije prema [onoj] tvrdoći srca vas dopusti vama otpustiti [one] žene vas; od početka pak ne postalo je tako."
1. prema tvrdoći srca Izvornik: πρὸς τὴν σκληροκαρδίαν [pros tēn sklērokardian] Gramatika: Prijedlog pros s akuzativom ovdje označava mjerilo, obzir ili prilagodbu ('s obzirom na', 'gledajući na'). Imenica sklērokardia je složenica od pridjeva sklēros ('tvrd', 'krut') i imenice kardia ('srce'). Značenje: U biblijskoj antropologiji srce je središte volje i razuma, pa 'tvrdoća srca' označava duhovnu okorjelost i tvrdoglavu pobunu protiv Božje volje. Zakon o razvodu nije odraz Božjeg ideala, nego nužna prilagodba ljudskoj grešnosti.
2. dopusti Izvornik: ἐπέτρεψεν [epetrepsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, koji znači 'dopustiti', 'prepustiti', 'tolerirati'. Značenje: Isus izravno ispravlja farizejski glagol 'zapovjedi' (eneteilato) iz prethodnog stiha. Mojsije razvod nikada nije zapovjedio kao nešto dobro, nego ga je samo tolerirao kao ustupak kako bi spriječio još veću nepravdu i nasilje nad ženama.
3. od početka pak Izvornik: ἀπ᾽ ἀρχῆς δὲ [ap᾽ archēs de] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom jednine ženskog roda bez člana, praćen suprotnim veznikom de ('ali', 'pak'). Izostanak člana uz imenicu archē standardan je za označavanje apsolutnog početka stvaranja (usp. Post 1,1). Značenje: Isus suprotstavlja privremenu povijesnu prilagodbu Mojsijeva zakona izvornoj, vječnoj Božjoj namisli pri stvaranju. Time pokazuje da u njegovu kraljevstvu ponovno stupa na snagu izvorni Stvoriteljev poredak.
4. ne postalo je tako Izvornik: οὐ γέγονεν οὕτως [ou gegonen houtōs] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u perfektu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, te prilog načina. Perfekt u grčkom jeziku označava prošlu radnju čije stanje i posljedice traju u sadašnjosti ('nije tako postalo niti u temelju jest tako'). Značenje: Upotrebom perfekta Isus naglašava da izvorna Božja uredba braka nije ostala tek daleka prošlost, nego da njezina narav i obvezatnost trajno vrijede sve do sadašnjeg trenutka. Imena: - Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה Moše) / Mōusēs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) ili Onaj koji izvlači / Sin Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog imena Moše. Jezično vjerojatno potječe od egipatskog korijena 'ms' (roditi se, sin, kao u imenima Tutmozis ili Ramzes), dok ga hebrejska tradicija povezuje s glagolom 'maša' (izvući iz vode). Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska (2,10) tumači ime riječima faraonove kćeri: 'Jer sam ga iz vode izvukla.'
U ovom stihu (Matej 19,8), Isus Krist pruža duboko teološko razgraničenje između Božjeg izvornog ideala stvaranja i privremenih zakonskih odredbi danih u Mojsijevom zakonu. Odgovarajući na pitanje farizeja o opravdanosti razvoda, Isus ispravlja njihovo pozivanje na Mojsija: odredba o otpusnom listu (Pnz 24,1) nije bila Božja zapovijed niti moralni ideal, već pedagoški ustupak ('dopuštenje') nužan zbog ljudske grešnosti i duhovne neosjetljivosti ('tvrdoće srca'), prvenstveno kako bi se u grešnom društvu pravno zaštitile odbačene žene.
Pozivanjem na 'početak' (ἀπʼ ἀρχῆς) i upotrebom perfekta ('nije bilo tako'), Isus vraća bračnu etiku s pravnog kazuizma na temelje iz Knjige Postanka. Poruka stiha je nedvosmislena: u Kraljevstvu Božjem etičku normu ne određuje ono što je zakonski tolerirano zbog ljudskog pada i slabosti, već savršeni, sveti i nerazrješivi Božji naum o braku uspostavljen pri samom stvaranju.