Matej 19,7 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Govore njemu: Zašto dakle Mojsije zapovjedi dati knjižicu otpuštanja i otpustiti nju?"

1. Zašto dakle Izvornik: τί οὖν [ti oun] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda u službi priloga ('zašto'), praćena zaključnim veznikom. Ova kombinacija u dijalozima redovito uvodi prigovor koji ukazuje na prividnu proturječnost u sugovornikovim riječima. Značenje: Farizeji pokušavaju uvući Isusa u sukob s autoritetom Tore. Ako je brak po Božjoj volji nerazrješiv, kako to da Mojsijev zakon predviđa proceduru razvoda?

2. zapovjedi Izvornik: ἐνετείλατο [eneteilato] Gramatika: Deponentni glagol u aoristu medija indikativa, 3. lice jednine, koji označava službeno izdavanje zapovijedi ili naloga. Značenje: Farizeji namjerno koriste glagol 'zapovjediti' kako bi odredbu iz Ponovljenog zakona (24,1–4) prikazali kao pozitivnu Mojsijevu volju i obvezu, iako je u izvornom tekstu riječ samo o regulaciji već postojećeg običaja.

3. knjižicu otpuštanja Izvornik: βιβλίον ἀποστασίου [biblion apostasiou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda (izvorno umanjenica od biblos, 'svitak', 'isprava') praćena imenicom u genitivu jednine srednjeg roda koji pobliže određuje sadržaj dokumenta. Značenje: Doslovni prijevod hebrejskog izraza sefer keritut ('isprava o odsijecanju/prekidu') iz Pnz 24,1. Taj je dokument u starom Izraelu zapravo služio kao pravna zaštita žene, jer joj je davao službeni dokaz da je slobodna te pravo na ponovnu udaju.

4. i otpustiti Izvornik: καὶ ἀπολῦσαι [kai apolusai] Gramatika: Veznik i glagol u aoristu aktivnom infinitiva, koji zajedno s prethodnim infinitivom ('dati') ovisi o glagolu 'zapovjedi'. Aorist označava sam čin razvrgnuća braka kao cjelovit pravni događaj. Značenje: Glagol apolyō ('odriješiti', 'pustiti da ode') standardni je grčki izraz za razvod. Farizeji spajaju uručenje dokumenta i sam čin otpuštanja u jedinstvenu zakonsku proceduru koju pripisuju Mojsijevoj zapovijedi. Imena: - Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה Moše) / Mōusēs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) ili Onaj koji izvlači / Sin Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog imena Moše. Jezično vjerojatno potječe od egipatskog korijena 'ms' (roditi se, sin, kao u imenima Tutmozis ili Ramzes), dok ga hebrejska tradicija povezuje s glagolom 'maša' (izvući iz vode). Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska (2,10) tumači ime riječima faraonove kćeri: 'Jer sam ga iz vode izvukla.'

Ovaj stih predstavlja vrhunac polemike između Isusa i farizeja u vezi s teologijom braka i razvoda, razotkrivajući dubok sraz između pravne kasuistike i Božjeg izvornog ideala. Farizeji, oslanjajući se na odredbu iz Ponovljenog zakona 24,1, tumače Mojsijevu toleranciju kao izravnu 'zapovijed' (ἐνετείλατο) i neotuđivo pravo na razvod, pokušavajući suprotstaviti zakonodavca Mojsija samome Bogu Stvoritelju. Njihovo je pitanje sračunato da Isusa dovede u teološku i pravnu zamku unutar tadašnjih rabinskih rasprava između škola Šamaja i Hilela.

Glavna poruka i teološka težina ovoga stiha leži u pripremi za Isusov ključni odgovor koji slijedi (Mt 19,8), u kojem On ispravlja njihovu pravnu manipulaciju: Mojsije nije zapovjedio razvod, već je samo dopustio (ἐπέτρεψεν) izdavanje otpusnice zbog ljudske grešnosti i 'tvrdoće srca' (σκληροκαρδία), kako bi se zaštitili dostojanstvo i prava otpuštene žene u palom društvu. Isus time jasno razdvaja Božji vječni savršeni naum o braku kao svetom i nerazriješivom savezu ('od početka ne bijaše tako') od privremenih zakonskih koncesija danih radi suzbijanja većeg zla u grešnom ljudskom stanju.