Matej 19,6 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Tako da ne više jesu dvoje nego tijelo jedno. Što dakle [onaj] Bog ujedini pod jaram, čovjek neka ne rastavlja."

1. Tako da ne više Izvornik: ὥστε οὐκέτι [hōste ouketi] Gramatika: Posljedični veznik praćen priložnom negacijom koja spaja čestice 'ne' i 'još'. Uvodi izravan, logičan zaključak iz prethodno navedenog citata uz glagol u indikativu prezenta ('jesu'), čime se naglašava stvarna i trajna posljedica. Značenje: Isus prelazi s proročkog futura iz Postanka ('bit će') na sadašnju stvarnost ('jesu'). Ulaskom u brak trajno prestaje dotadašnji individualni status dviju odvojenih jedinki i nastupa nova ontološka stvarnost.

2. Što Izvornik: ὃ [ho] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda. Zanimljivo je da ne stoji u množini muškog ili ženskog roda ('one koje'), nego u jednini srednjeg roda ('ono što'). Značenje: Upotrebom srednjeg roda jednine Isus bračni par više ne promatra kao zbroj dviju osoba, nego kao jednu novostvorenu cjelinu i instituciju koju je sam Bog oblikovao.

3. ujedini pod jaram Izvornik: συνέζευξεν [sunezeuxen] Gramatika: Složeni glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Tvorbeno spaja prijedlog syn ('zajedno') i korijen zeugnymi ('upregnuti u jaram'), a aorist označava dovršeni Božji čin. Značenje: Slika zajedničkog jarma u antici označava dvoje koji vuku isti teret u istom smjeru. Teološki je ključno da je subjekt ovog glagola sam Bog: brak nije samo ljudski ugovor, nego božanski čin spajanja svakog pojedinog para.

4. čovjek Izvornik: ἄνθρωπος [anthrōpos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez određenog člana. Odsutnost člana daje joj općenito značenje ('bilo koji čovjek', 'nijedan čovjek') i stavlja je u oštru suprotnost prema prethodnoj imenici 'Bog' koja ima određeni član. Značenje: Naglašava se nepremostiva razlika u autoritetu između Stvoritelja i stvorenja. Nijedan čovjek — bio to sam supružnik, rabinski sud ili zakonodavac — nema ovlast poništiti ono što je Bog stvorio.

5. neka ne rastavlja Izvornik: μὴ χωριζέτω [mē chōrizetō] Gramatika: Zabrana izražena niječnom česticom i glagolom u prezentu aktivnom imperativa, 3. lice jednine. Prezent u imperativu označava trajnu, opću zapovijed koja vrijedi u svim vremenima. Značenje: Glagol chōrizō znači 'odvojiti', 'raspoloviti' te postaje tehnički termin za razvod u ranom kršćanstvu (usp. 1 Kor 7,10). Isus ovdje ne daje samo pravni savjet, nego izriče apsolutnu moralnu zabranu razaranja Božjeg djela.

Ovaj biblijski stih (Mt 19,6 / Mk 10,8-9) predstavlja vrhunac Isusovog učenja o braku, u kojem On bračnu zajednicu uzdiže iznad razine običnog građanskog ili društvenog ugovora te je vraća na izvorne temelje Božjeg poretka stvaranja. Glavna je poruka da je brak božanska ustanova u kojoj sam Bog suvereno djeluje kao arhitekt i izvršitelj: On spaja dvoje različitih ljudi i upreže ih u "isti jaram" zajedničkog života, stvarajući od njih novu, nedjeljivu ontološku stvarnost – "jedno tijelo". Ovdje se naglašava da jedinstvo supružnika nije ljudsko dostignuće, već dar i djelo Stvoritelja.

Iz te duboke teološke istine proizlazi i nepopustljiva etička zapovijed o nerazrešivosti i svetosti braka. Suprotstavljajući apsolutni Božji autoritet (ὁ θεὸς) ograničenom ljudskom autoritetu (ἄνθρωπος), Isus jasno poručuje da nijedna ljudska sila, sud, zakon, pa ni sama volja supružnika, nema pravo niti legitimnost raskinuti savez koji je Bog zapečatio. Zabrana rastavljanja poziv je na trajnu vjernost, čuvanje svetosti bračnog saveza te poštovanje Božje suverene volje koja stoji kao vječni temelj bračne ljubavi i zajedništva.