Matej 19,4 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On pak odgovorivši reče: Ne pročitaste da onaj stvorivši od početka muško i žensko načini njih"

1.ὁ δὲ ἀποκριθεὶς (On pak odgovorivši / A on odgovorivši)

Hrvatski prijevodOn pak odgovorivši (A on odgovorivši)

Izvornik (grč.)ὁ δὲ ἀποκριθεὶς

Transliteracijaho de apokritheis - Gramatičko objašnjenje i teološko značenje: Riječ ἀποκριθεὶς je particip aorista pasivnog (u nominativu jednine muškog roda) glagola ἀποκρίνομαι (odgovoriti). U novozavjetnom grčkom glagol za odgovaranje redovito se javlja u pasivnom obliku sa srednjim (deponentnim) značenjem. Konstrukcija particip aorista + konačni glagol (ἀποκριθεὶς εἶπεν – odgovorivši reče) predstavlja klasičan semitizam i hebraizam (usp. hebr. wayya'an wayyomer - 'i odgovori i reče'), vrlo čest u Evanđeljima, kojim se naglašava svečanost, dostojanstvo i autoritet Isusova govora. Teološki, Isus ne ulazi u sitničavu rabinsku kazuistiku onoga vremena (raspravu između škola Hilela i Šamaja o razvodima), već autoritativno usmjerava pitanje na temeljne Božje namjere i iskonski red.

2.Οὐκ ἀνέγνωτε (Ne pročitaste / Niste li čitali?)

Hrvatski prijevodNe pročitaste (Niste li čitali?)

Izvornik (grč.)Οὐκ ἀνέγνωτε

Transliteracijaouk anegnōte - Gramatičko objašnjenje i teološko značenje: Οὐκ je niječna čestica koja se koristi u upitnim rečenicama kada se očekuje potvrdan odgovor ('Zar niste čitali? Naravno da jeste!'). Riječ ἀνέγνωτε je glagol u indikativu drugog aorista aktiva (2. lice množine) od glagola ἀναγινώσκω (čitati, točno prepoznati, pročitati). Upotreba aorista ukazuje na dovršenu radnju čitanja Pisma, implicirajući da je tekst trebao biti dobro poznat i duboko usvojen. Teološki, Isus upućuje oštar, ali ironičan prijekor pismoznancima i farizejima: iako su svakodnevno proučavali Toru, promašili su njezinu bit i dublje značenje. Isus ovdje afirmira vrhovni i konačni autoritet Svetog pisma u etičkim i teološkim pitanjima, pokazujući da se rješenje problema pale ljudske naravi nalazi u povratku Božjoj izvornoj objavi.

3.ὅτι ὁ κτίσας (da Onaj stvorivši / da Stvoritelj)

Hrvatski prijevodda onaj stvorivši (da Stvoritelj)

Izvornik (grč.)ὅτι ὁ κτίσας

Transliteracijahoti ho ktisas - Gramatičko objašnjenje i teološko značenje: Veznik ὅτι znači 'da' ili 'jer'. Izraz ὁ κτίσας je supstantivirani particip aorista aktiva (u nominativu jednine muškog roda s određenim članom) od glagola κτίζω (stvoriti, utemeljiti, načiniti iz ničega ili s posebnom svrhom). Aorist označava povijesni, jednokratni i suvereni čin stvaranja u prošlosti. Teološki, Isus se izravno poziva na Boga kao Stvoritelja i Autora ljudske prirode (koristeći riječ koja je u Novom zavjetu rezervirana za božansko stvoriteljsko djelo, usporedivo s hebrejskim glagolom bara' u Postanku 1,27). Ovo podcrtava da brak i spolnost nisu ljudske institucije niti društveni konstrukti, već božanski utemeljeni poredak nad kojim čovjek nema pravo izmjene.

4.ἀπʼ ἀρχῆς (od početka)

Hrvatski prijevodod početka

Izvornik (grč.)ἀπʼ ἀρχῆς

Transliteracijaap' archēs - Gramatičko objašnjenje i teološko značenje: Prijedlog ἀπό (od, iz) stoji uz imenicu ἀρχή (početak, izvor, temelj, prvenstvo) u genitivu jednine (zbog elizije pred vokalom glasi ἀπʼ). Imenska skupina nema određeni član (anartrična je), što u grčkom jeziku često ističe kvalitativno značenje – ne samo vremensku točku na kronološkoj crti, već fundamentalno, iskonsko stanje i temeljno načelo postojanja. Teološki, ovaj izraz je ključ za Isusovu hermeneutiku: On zaobilazi Mojsijev zakon o otpuštanju žene, koji je bio privremena zakonska koncesija zbog 'tvrdoće srca' u palom svijetu, i vraća se na sam izvor (hebr. bereshit iz Postanka 1,1). Isus time pokazuje da etička norma za brak mora biti utemeljena u pred-padnom stanju savršenog Božjeg poretka.

5.ἄρσεν καὶ θῆλυ (muško i žensko)

Hrvatski prijevodmuško i žensko

Izvornik (grč.)ἄρσεν καὶ θῆλυ

Transliteracijaarsen kai thēlu - Gramatičko objašnjenje i teološko značenje: To su pridjevi u akuzativu jednine srednjeg roda, upotrijebljeni kao imenice: ἄρσεν (muško, muški spol) i θῆλυ (žensko, ženski spol, od korijena koji znači 'dojiti / hraniti'). Nalaze se u akuzativu kao objekt glagola te predikatna dopuna zamjenici 'njih'. Zanimljivo je da su oba pojma u srednjem rodu (a ne u muškom ili ženskom rodu kao osobne imenice), čime se biološki spol i komplementarnost ističu kao temeljni ontološki entiteti. Teološki, Isus doslovno citira Postanak 1,27 prema Septuaginti (LXX: arsen kai thēlu epoiēsen autous). Koristeći ove specifične biološke kategorije, Isus potvrđuje da je spolna bipolarnost ljudskog roda božanska zamisao i dar. Muško i žensko nisu slučajne varijacije, već komplementarne polovice ljudskoga roda stvorene na sliku Božju (imago Dei), što čini jedini mogući temelj za bračno sjedinjenje u 'jedno tijelo'.

6.ἐποίησεν αὐτοὺς (načini njih / stvori ih)

Hrvatski prijevodnačini njih (stvori ih)

Izvornik (grč.)ἐποίησεν αὐτοὺς

Transliteracijaepoiēsen autous - Gramatičko objašnjenje i teološko značenje: Riječ ἐποίησεν je indikativ aorista aktiva (3. lice jednine) od glagola ποιέω (činiti, tvoriti, raditi, oblikovati). Riječ αὐτοὺς je osobna zamjenica 3. lica množine u akuzativu muškog roda (ih / njih). U grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginti) glagol ποιέω često prevodi hebrejske glagole za stvaranje i oblikovanje (bara' i 'asah). Teološki, glagol ἐποίησεν naglašava aktivno, suvereno i umjetničko Božje djelovanje u oblikovanju čovječanstva. Zamjenica u množini (αὐτοὺς - njih) odnosi se prvenstveno na prvi ljudski par (Adama i Evu), ali preko njih i na cijelo čovječanstvo. Bog nije stvorio pojedinačnu, izoliranu jedinku, već je od samog početka stvorio zajednicu osoba, muško i žensko, postavivši tako nepromjenjivi temelj za društvo, brak i ljubav.

Ovaj stih (Matej 19,4) predstavlja temeljni stup biblijske antropologije i teologije braka. U trenutku kada farizeji pokušavaju uvući Isusa u tadašnje društveno-pravne rasprave o opravdanosti razvoda braka na temelju Mojsijeva zakona, Isus odbacuje površnu kazuistiku i vraća sugovornike na sam izvor – na autoritet Svetog pisma i iskonski Božji naum u stvaranju. Citirajući Knjigu Postanka (1,27), Isus jasno daje do znanja da brak nije ljudska institucija niti društveni dogovor koji se može proizvoljno mijenjati, redefinirati ili razvrgnuti, već sveti savez utemeljen u samom činu božanskog stvaranja.

Glavna poruka stiha jest da je ontološka komplementarnost muškog i ženskog spola božanski dar i nepromjenjivi poredak koji je Stvoritelj ustanovio 'od početka'. Povezujući biološku stvarnost spolnosti ('muško i žensko') s Božjim suverenim stvoriteljskim činom ('stvori ih'), Isus naglašava da je trajno i nerazrešivo jedinstvo muškarca i žene u braku odraz savršene Božje volje prije pada čovječanstva u grijeh. Time nas Isus poziva na uzvišenu etiku Kraljevstva Božjega, u kojoj standard naših odnosa i života nije određen kompromisima pale ljudske naravi, već savršenom i svetom zamisli suverenoga Stvoritelja.