Matej 19,4 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Onaj pak odgovorivši reče zar ne pročitasmo da onaj stvorivši od početka muško i žensko učini ih?"

1. Onaj pak odgovorivši reče Izvornik: Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν [Ho de apokritheis eipen] Gramatika: Član 'ho' s česticom 'de' (pak, a) služi kao pokazna zamjenica za promjenu subjekta ('A on'). Slijedi particip aorista pasivnog s deponentnim (aktivnim) značenjem ('odgovorivši') uz glavni glagol u aoristu ('reče'). Značenje: Tipičan biblijski semitizam koji uvodi svečan i autoritativan odgovor. Isus ne upada u farizejsku zamku biranja između rabinskih škola, nego preuzima inicijativu.

2. zar ne pročitasmo Izvornik: οὐκ ἀνέγνωτε [ouk anegnōte] Gramatika: Upitna čestica 'ouk' u pitanjima redovito očekuje potvrdan odgovor ('Niste li čitali?'), dok je glagol u 2. licu množine aorista aktivnog ('pročitali ste'). Značenje: Sadrži blagu ironiju jer se Isus obraća farizejima, vrsnim poznavateljima Pisma. Time im poručuje da unatoč neprestanom čitanju Tore nisu razumjeli njezin temeljni smisao.

3. onaj stvorivši Izvornik: ὁ κτίσας [ho ktisas] Gramatika: Supstantivirani particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Doslovno znači 'Onaj koji je stvorio', tj. Stvoritelj. Značenje: Glagol 'ktizō' u Novom zavjetu koristi se isključivo za Božje stvaralačko djelovanje. Isus vraća raspravu s kazuističkih pravnih propisa na sami čin stvaranja i izvorni Stvoriteljev naum.

4. od početka Izvornik: ἀπ᾽ ἀρχῆς [ap᾽ archēs] Gramatika: Prijedlog 'apo' (skraćeno 'ap'' zbog elizije pred samoglasnikom) s genitivom jednine ženskog roda bez člana. Izostanak člana daje izrazu priložno i apsolutno značenje: 'od samog prapočetka'. Značenje: Izravna aluzija na prve riječi Knjige Postanka (Post 1,1). Ono što je Bog uspostavio u prapočetku ima trajnu, nepromjenjivu vrijednost koja nadilazi kasniji Mojsijev ustupak.

5. muško i žensko učini ih Izvornik: ἄρσεν καὶ θῆλυ ἐποίησεν αὐτούς [arsen kai thēlu epoiēsen autous] Gramatika: Imenički upotrijebljeni pridjevi u akuzativu jednine srednjeg roda ('muško i žensko') služe kao predikatni akuzativ uz izravni objekt 'njih' ('autous') i glagol u aoristu aktivnom ('učini'). Značenje: Doslovni navod iz Septuaginte (Post 1,27). Korištenjem srednjeg roda u jednini naglašava se sama spolna komplementarnost: Bog je čovjeka stvorio u dvojnosti spolova čije je jedinstvo u braku dio samog poretka stvaranja, a ne tek promjenjivi ljudski ugovor.

Ovaj stih (Matej 19,4) predstavlja temeljni stup biblijske antropologije i teologije braka. U trenutku kada farizeji pokušavaju uvući Isusa u tadašnje društveno-pravne rasprave o opravdanosti razvoda braka na temelju Mojsijeva zakona, Isus odbacuje površnu kazuistiku i vraća sugovornike na sam izvor – na autoritet Svetog pisma i iskonski Božji naum u stvaranju. Citirajući Knjigu Postanka (1,27), Isus jasno daje do znanja da brak nije ljudska institucija niti društveni dogovor koji se može proizvoljno mijenjati, redefinirati ili razvrgnuti, već sveti savez utemeljen u samom činu božanskog stvaranja.

Glavna poruka stiha jest da je ontološka komplementarnost muškog i ženskog spola božanski dar i nepromjenjivi poredak koji je Stvoritelj ustanovio 'od početka'. Povezujući biološku stvarnost spolnosti ('muško i žensko') s Božjim suverenim stvoriteljskim činom ('stvori ih'), Isus naglašava da je trajno i nerazrešivo jedinstvo muškarca i žene u braku odraz savršene Božje volje prije pada čovječanstva u grijeh. Time nas Isus poziva na uzvišenu etiku Kraljevstva Božjega, u kojoj standard naših odnosa i života nije određen kompromisima pale ljudske naravi, već savršenom i svetom zamisli suverenoga Stvoritelja.