Matej 19,3 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I pristupiše njemu farizeji iskušavajući njega i govoreći: Je li dopušteno čovjeku otpustiti ženu njegovu zbog svakoga razloga?"

1.προσῆλθον (pristupiše / priđoše) • Izvornik: grč. προσέρχομαι (proserchomai) • Gramatička analiza: glagol, aorist aktivni indikativ, 3. lice množine. Aorist označava radnju koja se dogodila u prošlosti kao svršen, povijesni događaj. • Teološko značenje: U Evanđeljima se ovaj glagol često koristi kao tehnički i svečani izraz za pristupanje Isusu — bilo da mu učenici pristupaju radi pouke, spasa i iscjeljenja, bilo da mu protivnici pristupaju s namjerom javnog suprotstavljanja, izazova i rasprave.

2.Φαρισαῖοι (farizeji) • Izvornik: grč. Φαρισαῖος (Pharisaios), od aramejskog pelišaj / hebrejskog paruši (פְּרוּשִׁים - perušim), što znači "odvojeni" • Gramatička analiza: imenica muškog roda, nominativ množine, subjekt u rečenici. • Teološko značenje: Farizeji su bili najutjecajnija religijsko-politička skupina u judaizmu Isusova vremena, poznata po iznimno strogom obdržavanju Mojsijeva zakona i usmene predaje ("predaje starih"). Njihova "odvojenost" odnosila se na obrednu čistoću i distancu od svega nečistog ili kompromisnog. Ovdje nastupaju kao službeni vjerski autoriteti koji nastoje osporiti i kompromitirati Isusov autoritet pred narodom.

3.πειράζοντες (iskušavajući / kušajući) • Izvornik: grč. πειράζω (peirazo) • Gramatička analiza: particip prezenta aktivnog, nominativ množine muškog roda. Particip izražava radnju koja se odvija istovremeno s glavnim glagolom ("pristupiše iskušavajući") i otkriva stvarni motiv te svrhu njihova dolaska. • Teološko značenje: Glagol "peirazo" u ovakvom kontekstu nosi duboko negativnu konotaciju zlonamjernog testiranja ili postavljanja zamke (isti se glagol koristi za Sotonino kušanje Isusa u pustinji). Farizeji ne postavljaju pitanje iz iskrene želje za spoznajom istine ili duhovnim rastom, već namjeravaju uloviti Isusa u teološku, pravnu i političku zamku. Bilo kakav Isusov odgovor mogao se iskoristiti protiv njega: ili da ga se optuži za nepoštivanje Mojsijeva zakona, ili da ga se uvuče u sukob s vlastima (Herod Antipa je pogubio Ivana Krstitelja upravo zbog osude nezakonitog razvoda).

4.ἔξεστιν (dopušteno je / slobodno je) • Izvornik: grč. ἔξεστι (exesti) • Gramatička analiza: bezlični glagol, prezent indikativa aktivnog, 3. lice jednine. • Teološko značenje: Riječ je o pravnom (halahijskom) terminu koji se odnosi na ono što je zakonito, pravno valjano i u skladu s Božjim ili ljudskim zakonima. Farizeji od Isusa traže službeno pravno očitovanje i tumačenje halahijskih propisa o granicama bračnog prava.

5.ἀπολῦσαι (otpustiti / razvesti se) • Izvornik: grč. ἀπολύω (apoluo) • Gramatička analiza: glagol, infinitiv aorista aktivnog. Funkcionira kao dopuna bezličnom glagolu "ἔξεστιν". • Teološko značenje: U židovskom pravnom kontekstu 1. stoljeća, "otpuštanje" je tehnički termin za razvod braka koji se ostvarivao izdavanjem otpusnog pisma (hebr. get - גֵּט) ženi, u skladu s propisom iz Ponovljenog zakona 24,1. Glagol doslovno znači "odrešiti", "osloboditi", "pustiti da ode", što ukazuje na pravni raskid bračne veze i svih dotadašnjih obaveza.

6.τὴν γυναῖκα αὐτοῦ (ženu njegovu / svoju) • Izvornik: grč. γυνή (gune) s posvojnom zamjenicom αὐτοῦ (autou) • Gramatička analiza: imenica ženskog roda u akuzativu jednine (s određenim članom) i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. Funkcionira kao direktni objekt glagola "ἀπολῦσαι". • Teološko značenje: U antičkom patrijarhalnom židovskom društvu pravo na pokretanje razvoda ("otpuštanje") pripadalo je gotovo isključivo mužu. Žena je u pravnom smislu bila objekt otpuštanja, bez prava da sama otpusti muža. Isus u svom kasnijem odgovoru u potpunosti transcendira ovu jednostranu pravnu praksu, vraćajući fokus na izvorno Božje stvaranje (Post 1–2), jednakost u dostojanstvu te potpunu nerazrješivost bračnog saveza.

7.κατὰ πᾶσαν αἰτίαν (zbog svakoga razloga / iz bilo kojeg uzroka) • Izvornik: grč. κατά (kata) + πᾶς (pas) + αἰτία (aitia) • Gramatička analiza: prijedložna fraza; prijedlog "κατά" s akuzativom ovdje izražava uzrok ili temelj radnje ("zbog", "na temelju"); "πᾶσαν" je pridjev u akuzativu jednine ženskog roda ("svaku"); "αἰτίαν" je imenica u akuzativu jednine ženskog roda ("razlog", "krivica", "uzrok"). • Teološko značenje: Ova fraza predstavlja samu srž farizejske teološke zamke. Osvrće se na goruću i žučnu raspravu u tadašnjem judaizmu oko tumačenja Mojsijeva propisa iz Ponovljenog zakona 24,1, gdje se kao razlog za otpuštanje navodi "nešto nedolično" (hebr. עֶרְוַת דָּבָר - 'ervat davar, dosl. "golotinja/sramota stvari"). U Isusovo vrijeme postojale su dvije suprotstavljene rabinske škole: 1) Konzervativna škola Šamaja (Šamajeva škola), koja je izraz tumačila izrazito strogo i dopuštala razvod isključivo u slučaju ženine seksualne nemoralnosti ili preljuba; 2) Liberalna škola Hilela (Hilelova škola), koja je izraz tumačila široko kao "svaki razlog" (točno kako glasi grčka fraza u stihu - κατὰ πᾶσαν αἰτίαν), dopuštajući mužu da otpusti ženu zbog banalnih razloga (npr. ako mu zagori jelo ili ako nađe ženu koja mu je privlačnija). Pitanjem "zbog svakoga razloga" farizeji pokušavaju prisiliti Isusa da se svrsta uz jednu od ovih škola, kako bi ga nužno doveli u sukob s pristašama druge strane ili ga optužili za nepoštivanje Mojsijeva zakona.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 19,3) predstavlja ključni uvod u Isusov epohalni nauk o svetosti, uzvišenosti i nerazrješivosti braka. Farizeji ne pristupaju Isusu iz iskrene duhovne žeđi ili želje za pastoralnom poukom, nego s perfidnom namjerom da ga ulove u teološku i političku zamku. Postavljajući mu pitanje o zakonitosti otpuštanja žene 'zbog svakoga razloga', oni ga pokušavaju uvući u tada najžešću halahijsku raspravu između dvije dominantne rabinske škole — stroge Šamajeve i liberalne Hilelove — u nadi da će njegova izjava izazvati otpor u narodu, zamjeranje vjerskim elitama ili čak sukob s vlastima Herodove dinastije.

Umjesto da prihvati njihova pravno-kazuistička pravila igre i raspravlja o tome koji su ljudski razlozi 'dovoljno opravdani' za razvod, Isus u nastavku (Mt 19,4-6) potpuno preusmjerava perspektivu s naknadnih zakonskih ustupaka na izvorni Božji stvarateljski naum (Post 1–2). Glavna poruka ovoga uvoda razotkriva vjekovnu ljudsku sklonost da u vjeri traži pravne rupe, minimalizam i opravdanja za vlastite slabosti, dok Isus vjernike poziva na radikalni povratak Božjem počelu, izdižući brak od običnog pravnog ugovora do svetog, nerazrješivog saveza u kojem muž i žena postaju 'jedno tijelo', zaštićeni samim Božjim autoritetom.