Matej 19,5 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I reče: Zbog toga napustit će čovjek oca i majku i prionut će ženi svojoj, i bit će dvoje u tijelo jedno?"

1.καὶ εἶπεν (i reče)

Hrvatski prijevodi reče / te reče

Izvornikgrč. καὶ εἶπεν / heb. u Postanku 2,24 pripovjedačev nadahnuti komentar; u Mateju 19,5 Isus te riječi izravno pripisuje Stvoritelju

Transliteracijakai eipen

Gramatičke nijanseGlagol "εἶπεν" je aorist aktivni indikativ 3. lica jednine od glagola "λέγω" (reći, govoriti). Aorist označava povijesni, dovršeni čin božanskog govora pri stvaranju, ali nosi snagu trajnog zakona i neopozivog autoriteta za sva vremena.

Teološko značenjePripisujući ove riječi samom Bogu („Onaj koji ih stvori... reče”), Isus otkriva da bračni savez i njegovi zakoni ne potječu iz ljudske kulture, društvenog dogovora ili pravnih konvencija, već su božanska ustanova upisana u sam ontološki poredak stvaranja.

2.Ἕνεκα τούτου (Zbog toga / Radi ovoga)

Hrvatski prijevodZbog toga / Zbog ovoga / Radi toga

Izvornikgrč. ἕνεκα τούτου / heb. עַל־כֵּן (al-ken)

Transliteracijaheneka toutou / al-ken

Gramatičke nijanse"ἕνεκα" je prijedlog koji označava uzrok ili razlog i u grčkom jeziku uvijek upravlja genitivom; "τούτου" je pokazna zamjenica u genitivu jednine srednjeg roda. U hebrejskom "al-ken" (dosl. „nad time / zbog toga”) služi kao uzročni veznik koji izvodi zaključak iz prethodnog teksta.

Teološko značenjeIzraz izravno povezuje stvaranje žene iz čovjekova rebra i njihovu komplementarnost (Post 2,23: „kost od mojih kostiju i meso od mojeg mesa”) s ustanovom braka. Upravo zato što je žena stvorena od čovjeka i kao njegov komplementarni par, postoji duboki ontološki razlog zašto muškarac mora napustiti svoj dosadašnji dom kako bi se s njom sjedinio. Brak je povratak izvornom jedinstvu koje je Bog zamislio pri stvaranju.

3.καταλείψει (napustit će / ostavit će)

Hrvatski prijevodnapustit će / ostavit će iza sebe

Izvornikgrč. καταλείψει / heb. יַעֲזָב (ya'azav - od korijena עָזַב, 'azav)

Transliteracijakataleipsei / ya'azav

Gramatičke nijanseGlagol u futuru aktivnom indikativu, 3. lice jednine od "καταλείπω" (ostaviti, napustiti, odvojiti se od nečega). Futur ovdje nije samo proročko predviđanje, već ima značenje tzv. imperativnog ili gnomskog futura – izražava trajnu zakonsku odredbu i božansku zapovijed koja vrijedi za sve generacije. Hebrejski glagol "'azav" označava snažno odvajanje, prekidanje dosadašnjeg obrasca ovisnosti ili ostavljanje nečega iza sebe.

Teološko značenjeNapuštanje oca i majke ne označava nepoštivanje roditelja ili kršenje četvrte zapovijedi, već temeljnu promjenu društvenog, pravnog i relacijskog prioriteta. U drevnom patrijarhalnom društvu, gdje je odanost roditeljskom klanu bila vrhovni identitet, ova zapovijed predstavlja radikalan zaokret: bračni savez postaje primarna i najvažnija zemaljska veza, nadređena čak i krvnim vezama između roditelja i djece. Osnivanje nove obitelji zahtijeva emocionalnu, ekonomsku i autoritativnu samostalnost.

4.ἄνθρωπος (čovjek / muškarac / suprug)

Hrvatski prijevodčovjek / muškarac

Izvornikgrč. ἄνθρωπος / heb. אִישׁ (ish - muškarac, suprug)

Transliteracijaanthropos / ish

Gramatičke nijanseImenica muškog roda u nominativu jednine, gramatički subjekt rečenice. Iako grčka riječ "ἄνθρωπος" inače označava ljudsko biće općenito (za razliku od "ἀνήρ" koji znači specifično muškarac), ovdje je upotrijebljena kao ekvivalent hebrejskom terminu "ish" u kontekstu odnosa prema "ishah" (ženi/supruzi), te jasno označava zaručnika, odnosno supruga.

Teološko značenjeNaglasak je na muškarcu koji preuzima aktivnu ulogu i odgovornost u osnivanju novog bračnog saveza. U hebrejskom tekstu igra riječi između "ish" (muškarac) i "ishah" (žena) podsjeća da su oboje iste ljudske naravi, stvoreni jedno za drugo u jednakom dostojanstvu, pozvani na uzajamno darivanje i zajedništvo u savezu ljubavi.

5.τὸν πατέρα καὶ τὴν μητέρα (oca i majku / svoga oca i svoju majku)

Hrvatski prijevodoca i majku / svoga oca i svoju majku

Izvornikgrč. τὸν πατέρα καὶ τὴν μητέρα / heb. אֶת־אָבִיו וְאֶת־אִמּוֹ (et-aviv ve'et-immo)

Transliteracijaton patera kai ten metera / et-aviv ve-et-immo

Gramatičke nijanseImenice u akuzativu jednine muškog i ženskog roda, povezane veznikom "καὶ", uz koje stoje određeni članovi "τὸν" i "τὴν". U grčkom jeziku određeni član uz nazive srodstva često ima snagu posvojne zamjenice („svoga oca i svoju majku”), što točno odražava hebrejske posvojne sufikse u izvorniku ("-iv" za njegovog i "-o" za njegovu majku).

Teološko značenjeOtac i majka simboliziraju cjelokupnu strukturu dosadašnjeg života – autoritet, zaštitu, ekonomsku sigurnost i okrilje primarne obitelji. Izričito navođenje oba roditelja ukazuje na potpunost odvajanja od stare obiteljske jedinice. Da bi bračni savez bio potpun i zdrav, ni suprug ni supruga ne smiju ostati u djetinjoj ovisnosti o roditeljima, već moraju uspostaviti novi suvereni obiteljski identitet.

6.καὶ κολληθήσεται (i prionut će / i pripit će se / i sjedinit će se)

Hrvatski prijevodi prionut će / i pripit će se / i čvrsto će se spojiti

Izvornikgrč. καὶ κολληθήσεται / heb. וְדָבַק (ve-davaq - od glagola דָּבַק, davaq)

Transliteracijakai kollethesetai / ve-davaq

Gramatičke nijanseGlagol u futuru pasivnom indikativu, 3. lice jednine od "κολλάω" (doslovno: zalijepiti, cementirati, čvrsto spojiti). Pasivni oblik ovdje ima medijalno (povratno) značenje: „pripit će se” ili „prionut će”. Hebrejski glagol "davaq" označava prilijepljenost, čvrsto prianjanje uz nekoga s nepokolebljivom odanošću i neraskidivom vezom.

Teološko značenjeOvo je jedna od najsnažnijih biblijskih riječi za saveznu vjernost, odanost i intimnost. U Starom zavjetu glagol "davaq" koristi se za opisivanje vjernosti kojom Izrael mora prianjati uz Boga (npr. Pnz 10,20: „Njemu prioni”). U bračnom kontekstu, "kollao" / "davaq" označava neraskidivo duhovno, emocionalno, voljno i tjelesno sjedinjenje supružnika. To nije površna, privremena ili uvjetna veza, već trajno savezništvo – „lijepilo” ljubavi i odanosti koje dvoje ljudi spaja u nedjeljivu cjelinu koja se ne može razdvojiti bez teškog trganja i oštećenja bića.

7.τῇ γυναικὶ αὐτοῦ (ženi svojoj / uz svoju ženu)

Hrvatski prijevodženi svojoj / uz svoju ženu

Izvornikgrč. τῇ γυναικὶ αὐτοῦ / heb. בְּאִשְׁתּוֹ (be-ishto)

Transliteracijate gynaiki autou / be-ishto

Gramatičke nijanse"τῇ γυναικὶ" je imenica ženskog roda u dativu jednine (glagol "κολλάω" u grčkom zahtijeva dativ objekta uz koji se prianja), a "αὐτοῦ" je posvojna zamjenica u genitivu jednine muškog roda („njegovoj / svojoj”). U hebrejskom je to imenica "ishah" s prijedlogom "be" (u/uz) i posvojnim sufiksom.

Teološko značenjeIzraz „svojoj ženi” (u jednini i s posvojnom zamjenicom) snažno podcrtava isključivost i monogamiju bračnog saveza. Muškarac ne prianja uz bilo koju ženu, niti uz više žena istovremeno, nego isključivo uz vlastitu suprugu. Ovaj izraz je temelj biblijske etike o braku kao ekskluzivnom, vjernom savezu jednog muškarca i jedne žene u kojem nema mjesta za treće osobe.

8.καὶ ἔσονται οἱ δύο (i bit će njih dvoje / i bit će dvoje)

Hrvatski prijevodi bit će dvoje / i bit će njih dvoje

Izvornikgrč. καὶ ἔσονται οἱ δύο / heb. u hebrejskom masoretskom tekstu stoji samo וְהָיוּ (ve-hayu - „i bit će [oni]”), dok Septuaginta (LXX), Samarijanski Pentateuh te novozavjetni citati (Mt 19,5; Mk 10,8; Ef 5,31) izričito dodaju "οἱ δύο" („njih dvoje” / „dvoje”).

Transliteracijakai esontai hoi dyo / ve-hayu (sheneyhem)

Gramatičke nijanse"ἔσονται" je futur indikativ glagola "εἰμί" (biti) u 3. licu množine. "οἱ δύο" je glavni broj u nominativu uz koji stoji određeni član u množini, što označava specifičan par: „to dvoje” ili „njih dvoje”.

Teološko značenjeIzričito naglašavanje riječi „njih dvoje” u Novom zavjetu i Septuaginti ima ključnu apologetsku i moralnu ulogu. U Mateju 19,5 Isus koristi upravo ovaj dodatak kako bi izvukao neoboriv zaključak protiv razvoda i poligamije: „Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo” (Mt 19,6). Božja izvorna zamisao je da u bračni savez ulaze isključivo dvije osobe koje tim sjedinjenjem prestaju biti dva odvojena, nezavisna entiteta te postaju jedna nova relacijska stvarnost.

9.εἰς σάρκα μίαν (u jedno tijelo / jedno tijelo)

Hrvatski prijevodu tijelo jedno / u jedno tijelo / postat će jedno tijelo

Izvornikgrč. εἰς σάρκα μίαν / heb. לְבָשָׂר אֶחָד (le-basar echad)

Transliteracijaeis sarka mian / le-vasar echad

Gramatičke nijansePrijedlog "εἰς" s akuzativom jednine ženskog roda imenice "σάρξ" (tijelo, meso, put) i brojnog pridjeva "μία" (jedna). U grčkom jeziku konstrukcija "εἰμί" + "εἰς" + akuzativ doslovan je prijevod hebrejskoga idioma "hayah" + "le" + imenica ("le-basar"), što je idiomatski izraz koji znači „postati nešto / pretvoriti se u nešto / biti nešto”. Stoga se izraz prevodi kao „bit će jedno tijelo” ili „postat će jedno tijelo”.

Teološko značenjeRiječ je o vrhuncu biblijske teologije braka. U hebrejskom poimanju, riječ „tijelo” ("basar", grč. "sarx") ne označava samo biološki organizam ili seksualni čin, već čitavu ljudsku osobu u njezinoj zemaljskoj egzistenciji, uključujući tijelo, dušu, emocije, volju, te društvene i materijalne aspekte života. „Postati jedno tijelo” znači da supružnici ulaze u stanje potpunog zajedništva i ontološkog sjedinjenja u svim dimenzijama postojanja. Riječ „jedno” (heb. "echad", grč. "mia") označava složeno, savršeno jedinstvo u raznolikosti – isti termin upotrijebljen je u Slavuši (Pnz 6,4) za jedinstvo Boga („JHVH je Bog jedan - echad”). Time se brak otkriva kao zemaljski odraz božanskog jedinstva i ljubavi, sveti savez koji čovjek nema vlast niti pravo razvrgnuti: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja” (Mt 19,6).

Ovaj stih iz Mateja 19,5, u kojem Gospodin Isus Krist citira nadahnute riječi o poretku stvaranja iz Postanka 2,24, predstavlja najvažniji biblijski temelj za teologiju braka i obitelji. Isus pripisuje ove riječi samom Bogu Stvoritelju, podcrtavajući da brak nije ljudski izum, kulturna konvencija niti društveni ugovor podložan promjenama, već nepromjenjiva božanska ustanova utemeljena u samoj naravi čovječanstva od početka stvaranja. Stih jasno oslikava tri ključne faze bračnog saveza: javno i suvereno odvajanje od primarne obitelji („napuštanje”), saveznu, nepokolebljivu odanost i intimnost prema supružniku („prianjanje”) te trajno, sveobuhvatno sjedinjenje dviju osoba u novu ontološku stvarnost („jedno tijelo”).

Glavna poruka stiha jest da brak predstavlja ekskluzivno, monogamno i neraskidivo sjedinjenje jednog muškarca i jedne žene u kojem njih dvoje prestaju biti odvojeni entitet i postaju nedjeljiva cjelina. U kršćanskoj teologiji, to duboko i savršeno sjedinjenje „u jedno tijelo” nije samo biološka ili društvena stvarnost, već i sveta tajna (mysterion) te vidljiva ikona odnosa između Krista i Crkve (Ef 5,31-32). Zbog toga svako narušavanje tog jedinstva, bilo kroz nevjeru, poligamiju ili razvod, predstavlja izravan udar na izvornu Božju zamisao o svetosti, dostojanstvu i neraskidivosti bračne ljubavi.