I pristupiše Mu farizeji iskušavajući Ga i govoreći: "Je li dopušteno čovjeku otpustiti ženu svoju zbog svakoga razloga?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I pristupiše Mu farizeji iskušavajući Ga i govoreći: "Je li dopušteno čovjeku otpustiti ženu svoju zbog svakoga razloga?"
A On odgovori i reče: "Zar niste pročitali da Onaj koji stvori od početka muško i žensko učini ih,
i reče: 'Zbog ovoga ostavit će čovjek oca i majku i prilijepit će se ženi svojoj, i bit će dvoje u jedno tijelo'?
Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."
Govore Mu: "Zašto dakle Mojsije zapovjedi dati knjižicu otpuštanja i otpustiti je?"
i reče: 'Zbog ovoga ostavit će čovjek oca i majku i prilijepit će se ženi svojoj, i bit će dvoje u jedno tijelo'?
I reče: zato ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.
καὶ εἶπεν· ἕνεκα τούτου καταλείψει ἄνθρωπος τὸν πατέρα καὶ τὴν μητέρα καὶ κολληθήσεται τῇ γυναικὶ αὐτοῦ, καὶ ἔσονται οἱ δύο εἰς σάρκα μίαν
kai eipen heneka toutou kataleipsei anthrōpos ton patera kai tēn mētera kai kollēthēsetai tēa gunaiki autou kai esontai hoi duo eis sarka mian
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče: Zbog ovoga ostavit će čovjek [onog] oca i [onu] majku i prilijepit će se [onoj] ženi njegovoj, i bit će [oni] dvoje u tijelo jedno"
1. i reče Izvornik: καὶ εἶπεν [kai eipen] Gramatika: Veznik praćen glagolom u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, koji označava dovršenu radnju u prošlosti. Subjekt nije izričito naveden, već se podrazumijeva iz prethodnog stiha ('Onaj koji je stvorio'). Značenje: Iako u Knjizi Postanka (2,24) ove riječi izgovara Adam odnosno nadahnuti pisac, Isus ih izravno pripisuje samome Stvoritelju. Time cijeli Starozavjetni tekst o braku dobiva težinu izravnog Božjeg govora i vječne uredbe.
2. Zbog ovoga Izvornik: ἕνεκα τούτου [heneka toutou] Gramatika: Prijedložni izraz s pokaznom zamjenicom u genitivu jednine srednjeg roda, koji označava uzrok ili svrhu. Upućuje unatrag na činjenicu stvaranja muškog i ženskog iz prethodnog stiha. Značenje: Utemeljuje brak izravno u činu stvaranja spolne različitosti. Čovjek ne ulazi u brak zbog društvenog dogovora, nego zato što ga sama njegova stvorena narav usmjerava na komplementarno zajedništvo.
3. ostavit će Izvornik: καταλείψει [kataleipsei] Gramatika: Složeni glagol u futuru aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Prefiks kata- pojačava osnovno značenje glagola 'ostaviti', dajući mu nijansu potpunog i konačnog napuštanja dotadašnjeg stanja. Značenje: Označava prekid dotadašnje primarne ovisnosti o roditeljskom domu radi uspostave nove, samostalne zajednice. U antičkom patrijarhalnom društvu, gdje je obiteljska loza bila sve, ovaj zahtjev naglašava apsolutni prioritet bračnog saveza nad krvnim srodstvom.
4. prilijepit će se Izvornik: κολληθήσεται [kollēthēsetai] Gramatika: Glagol u futuru pasivnom indikativa, 3. lice jednine, koji ovdje ima medijalno (povratno) značenje: 'čvrsto se prilijepiti', 'slepiti se'. Prati ga dativ zajedništva ('ženi njegovoj'). Značenje: Izvorno dolazi od imenice kolla (ljepilo) i opisuje čvrsto spajanje dvaju predmeta. U biblijskom jeziku ovaj izraz označava duboku saveznu vjernost i neraskidivu povezanost, ne samo fizičku nego i duhovnu i egzistencijalnu.
5. u tijelo jedno Izvornik: εἰς σάρκα μίαν [eis sarka mian] Gramatika: Prijedlog eis ('u', 'za') s akuzativom imenice ženskog roda i glavnog broja. Ova konstrukcija uz glagol 'biti' predstavlja semitizam iz Septuaginte koji izražava preobrazbu u novo stanje ('postati nešto'). Značenje: Pojam sarx (tijelo, put) u hebrejskoj misli označava cjelovitog čovjeka u njegovoj zemaljskoj egzistenciji. Dvoje ljudi ne postaju samo fizički sjedinjeni, nego tvore novu, nedjeljivu životnu i duhovnu cjelinu.
Ovaj stih iz Mateja 19,5, u kojem Gospodin Isus Krist citira nadahnute riječi o poretku stvaranja iz Postanka 2,24, predstavlja najvažniji biblijski temelj za teologiju braka i obitelji. Isus pripisuje ove riječi samom Bogu Stvoritelju, podcrtavajući da brak nije ljudski izum, kulturna konvencija niti društveni ugovor podložan promjenama, već nepromjenjiva božanska ustanova utemeljena u samoj naravi čovječanstva od početka stvaranja. Stih jasno oslikava tri ključne faze bračnog saveza: javno i suvereno odvajanje od primarne obitelji („napuštanje”), saveznu, nepokolebljivu odanost i intimnost prema supružniku („prianjanje”) te trajno, sveobuhvatno sjedinjenje dviju osoba u novu ontološku stvarnost („jedno tijelo”).
Glavna poruka stiha jest da brak predstavlja ekskluzivno, monogamno i neraskidivo sjedinjenje jednog muškarca i jedne žene u kojem njih dvoje prestaju biti odvojeni entitet i postaju nedjeljiva cjelina. U kršćanskoj teologiji, to duboko i savršeno sjedinjenje „u jedno tijelo” nije samo biološka ili društvena stvarnost, već i sveta tajna (mysterion) te vidljiva ikona odnosa između Krista i Crkve (Ef 5,31-32). Zbog toga svako narušavanje tog jedinstva, bilo kroz nevjeru, poligamiju ili razvod, predstavlja izravan udar na izvornu Božju zamisao o svetosti, dostojanstvu i neraskidivosti bračne ljubavi.