Početna ›

Matej 19,10 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Govori im: "Mojsije vam zbog tvrdoće srca vašega dopusti otpustiti žene vaše, ali od početka ne postade tako.

A kažem vam da tko god otpusti ženu svoju, osim zbog bludništva, i oženi drugu, čini preljub."

Govore Mu učenici Njegovi: "Ako je takav slučaj čovjeka sa ženom, ne koristi oženiti se."

A On im reče: "Ne primaju svi riječ ovu, nego oni kojima je dano.

Jer su eunusi koji iz utrobe majčine biše rođeni tako, i jesu eunusi koji biše učinjeni eunusima od ljudi, i jesu eunusi koji sami sebe učiniše eunusima radi Kraljevstva Nebeskoga. Tko može primati, neka prima."

Biblija

Govore Mu učenici Njegovi: "Ako je takav slučaj čovjeka sa ženom, ne koristi oženiti se."

Daničić-Karadžić

Rekoše mu učenici njegovi: ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti.

Original

Λέγουσιν αὐτῷ οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ· εἰ οὕτως ἐστὶν ἡ αἰτία τοῦ ἀνθρώπου μετὰ τῆς γυναικός, οὐ συμφέρει γαμῆσαι.¶

Izgovor

Legousin autō hoi mathētai autou ei houtōs estin hē aitia tou anthrōpou meta tēs gunaikos ou sumpherei gamēsai

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kažu njemu učenici njegovi: ako tako jest uzrok čovjeka sa ženom, ne koristi oženiti se."

Analiza

1. Kažu Izvornik: Λέγουσιν [Legousin] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice množine (povijesni prezent). Značenje: Upotreba prezenta u pripovijedanju oživljava scenu i naglašava neposrednu, gotovo šokiranu reakciju učenika na Isusovu strogu zabranu razvoda. Njihova izjava pokazuje koliko je Isusov nauk odudarao od tadašnjih uobičajenih društvenih normi.

2. uzrok Izvornik: ἡ αἰτία [hē aitia] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom. Značenje: Riječ izvorno znači 'uzrok', 'krivnja' ili 'pravni temelj optužbe', te izravno preuzima riječ iz farizejskog pitanja u 3. stihu ('iz bilo kojeg uzroka'). Ovdje prelazi u šire značenje cjelokupnog pravnog položaja, obveze i odnosa muža prema ženi.

3. čovjeka sa ženom Izvornik: τοῦ ἀνθρώπου μετὰ τῆς γυναικός [tou anthrōpou meta tēs gunaikos] Gramatika: Imenica u genitivu jednine s članom, praćena prijedlogom μετά ('s', 'u zajedništvu s') koji upravlja genitivom druge imenice. Značenje: Prijedlog μετά s genitivom označava blizak odnos i uzajamnu povezanost dviju strana. Učenici shvaćaju da u takvom pogledu na brak muž gubi jednostranu zakonsku premoć da po volji raskine brak te postaje trajno i neraskidivo vezan uz ženu.

4. ne koristi Izvornik: οὐ συμφέρει [ou sumpherei] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, s objektivnom niječnom česticom οὐ. Značenje: Glagol doslovno znači 'donositi zajedno', a u bezličnoj upotrebi 'biti korisno', 'isplatiti se' ili 'biti probitačno'. Učenici na brak gledaju kroz prizmu ljudske računice i vlastite sigurnosti, zaključujući da je doživotna obveza bez izlaza prevelik teret i rizik.

5. oženiti se Izvornik: γαμῆσαι [gamēsai] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji služi kao subjekt bezličnog glagola συμφέρει. Značenje: Aoristni infinitiv promatra sam čin stupanja u brak kao jednu cjelovitu odluku. U židovskoj kulturi, gdje se brak smatrao vjerskom dužnošću, ovakav zaključak učenika zvučao je krajnje paradoksalno i otkriva dubinu njihove zbunjenosti.

Zaključak

Matej 19,10 predstavlja ključni trenutak iskrenosti u kojem Isusovi učenici izgovaraju ono što mnoga ljudska srca osjećaju pred uzvišenim Božjim standardom morala: ako je brak apsolutni i nerazrješivi savez iz kojega nema pravnog izlaza u slučaju poteškoća, tada se po ljudskoj logici ulazak u takav savez čini kao prevelik rizik. Njihova reakcija razotkriva duboko ukorijenjeni utilitarni mentalitet koji odnos muža i žene promatra kroz prizmu vlastite sigurnosti, komfora i sebičnih prava, gdje se obveza procjenjuje prema tome 'što se isplati', a ne prema svetosti božanskoga poziva.

Međutim, prava teološka težina ovoga stiha leži u kontrastu između ljudske slabosti i božanske milosti koji uslijeduje u Isusovu odgovoru (Mt 19,11-12). Isus ne ublažava svoj ideal o vjernosti kako bi ga učinio 'lakšim' ili 'isplativijim', nego ukazuje na to da su i trajni, nerazrješivi brak i cjelobrajna predanost radi Kraljevstva nebeskoga nadnaravni darovi. Poruka stiha nas podsjeća da se Božje ustanove ne mogu živjeti oslanjanjem na puku ljudsku snagu i pragmatičnu računicu, već jedino kroz otvorenost Božjoj milosti koja osposobljava čovjeka bilo za vjernost u bračnom savezu, bilo za slobodu bezbračnosti radi Kraljevstva Božjega.