Ja vam to kažem: ako netko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - i oženi se jednom drugom, on je preljubnik.
Ja vam to kažem: ako netko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - i oženi se jednom drugom, on je preljubnik.
Učenici Mu rekoše: "Ako je takvo stanje čovjeka i prema ženi njegovoj, on nema interesa ni ženiti se."
On im odgovori: Svi ne razumiju ove riječi, već samo oni kojima je to dano.
Naime, ima eunuha koji su takvi od rođenja iz utrobe majčine; ima eunuha koji su takvima učinjeni od ljudi; a ima ih koji su se sami učinili eunusima zbog Kraljevstva Nebeskog. Neka razumije tko razumjeti može!
Tada Mu ljudi dovedoše djecu da im položi ruke izgovarajući molitvu. Ali učenici ih izgrdiše.
On im odgovori: Svi ne razumiju ove riječi, već samo oni kojima je to dano.
A on reče im: ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano.
Ὁ δὲ εἶπεν αὐτοῖς· οὐ πάντες χωροῦσιν τὸν λόγον τοῦτον ἀλλ᾽ οἷς δέδοται.
Ho de eipen autois ou pantes chōrousin ton logon touton all᾽ hois dedotai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak reče njima: Ne svi primaju riječ ovu, nego kojima je dano."
1.ὁ δὲ εἶπεν αὐτοῖς (On pak reče njima) • Hrvatski prijevod: A on im reče / On pak reče njima • Izvornik (grč.): ὁ δὲ εἶπεν αὐτοῖς • Transliteracija: ho de eipen autois • Gramatičke nijanse: Izraz započinje članom u funkciji pokazne zamjenice (ὁ) uz suprotnomjerodavnu česticu/veznik (δὲ), što doslovno znači »A on« ili »On pak«, označavajući prijelaz i blagi kontrast u odnosu na prethodnu primjedbu učenika u stihu 10. Glagol εἶπεν je u aoristu aktivnom indikativa (3. lice jednine od glagola λέγω), što izražava svršenu, povijesnu i autoritativnu izjavu. Zamjenica αὐτοῖς je u dativu množine muškog roda (dativ primatelja), odnoseći se na učenike. • Teološko značenje: Isus odgovara na skeptičan zaključak svojih učenika koji su, čuvši visoke zahtjeve nerazriješivosti braka, izjavili da je »bolje ne ženiti se«. Ovim uvodom Isus preuzima autoritet učitelja i preusmjerava njihovo ljudsko, utilitarno rasuđivanje prema božanskoj perspektivi milosti i duhovnog poziva.
2.Οὐ πάντες (Ne svi) • Hrvatski prijevod: Ne svi / Nisu svi sposobni • Izvornik (grč.): Οὐ πάντες • Transliteracija: ou pantes • Gramatičke nijanse: Niječna čestica οὐ (apsolutna negacija koja se koristi uz indikativ) stoji ispred pridjeva/zamjenice πάντες (nominativ množine muškog roda od πᾶς - sav, svaki, svi). Konstrukcija »ou pantes« negira univerzalnost tvrdnje koja slijedi. • Teološko značenje: Isus jasno daje do znanja da određeni duhovni standardi i pozivi u Kraljevstvu nebeskom (poput dobrovoljnog celibata ili življenja radikalne evanđeoske čistoće) nisu opći zakon ili pravilo nametnuto beziznimno svakom čovjeku. Ovime se ujednačava realizam ljudske slabosti s priznavanjem raznolikosti duhovnih poziva i darova u Božjem narodu.
3.χωροῦσι (primaju / shvaćaju / obuhvaćaju) • Hrvatski prijevod: primaju / shvaćaju / imaju mjesta (za to) / mogu obuhvatiti • Izvornik (grč.): χωροῦσι • Transliteracija: chōrousi • Gramatičke nijanse: Glagol je u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice množine od glagola χωρέω (chōreō), koji je izveden iz imenice χῶρος (prostor, mjesto). Osnovno značenje glagola jest »napraviti mjesta«, »sadržavati«, »imati prostor ili kapacitet za obuhvaćanje«, a u prenesenom (metaforičkom) smislu znači »prihvatiti umom i srcem«, »shvatiti« ili »biti sposoban živjeti u skladu s nečim«. Prezent označava trajno stanje, odnosno kontinuiranu duhovnu sposobnost. • Teološko značenje: Ovo je jedna od najdubljih i najsadržajnijih riječi u stihu. Prihvaćanje Isusova radikalnog nauka o braku i celibatu radi Kraljevstva nebeskog nije tek intelektualno »razumijevanje« ili kognitivni pristanak, već duboki duhovni kapacitet bića. To znači »napraviti prostrano mjesto« u svome srcu, životu i volji za Božju riječ. Ljudska narav sama po sebi nema taj kapacitet; ona ne može »obuhvatiti« tako visoke zahtjeve bez unutrašnjeg proširenja koje izvodi Sveti Duh.
4.τὸν λόγον τοῦτον (riječ ovu / taj govor / ovaj nauk) • Hrvatski prijevod: riječ ovu / taj nauk • Izvornik (grč.): τὸν λόγον τοῦτον • Transliteracija: ton logon touton • Gramatičke nijanse: Izraz se sastoji od imenice λόγος (riječ, govor, poruka, nauk, načelo) u akuzativu jednine muškog roda (τὸν λόγον) i pokazne zamjenice οὗτος (ovaj, taj) također u akuzativu jednine muškog roda (τοῦτον). Član i pokazna zamjenica u atributivnom položaju snažno specificiraju točno određenu poruku ili nauk o kojem se raspravlja. • Teološko značenje: »Ova riječ« (λόγος) obuhvaća cjelokupni kontekst Isusova razgovora s farizejima i učenicima: odnosi se na uzvišeni Božji naum o svetosti i nerazriješivosti braka od samoga početka stvaranja (Mt 19,3-9), ali istodobno i na neposrednu reakciju učenika o neženjenju te na govor o »eunusima radi Kraljevstva nebeskoga« koji neposredno slijedi u stihu 12. »Riječ« ovdje predstavlja autentičan Božji standard koji nadilazi ljudske kompromise i zemaljsku mudrost.
5.ἀλλʼ οἷς (nego kojima / nego onima kojima) • Hrvatski prijevod: nego kojima / već onima kojima • Izvornik (grč.): ἀλλʼ οἷς • Transliteracija: all' hois • Gramatičke nijanse: Veznik ἀλλʼ je skraćeni oblik jakog suprotnog veznika ἀλλά (zbog elizije pred vokalom), koji izražava oštar i eksplicitan kontrast (»ne to... nego ovo«). Riječ οἷς je dativ množine muškog roda relativne zamjenice ὅς (kojima, onima kojima), u funkciji dativa primatelja (dativus receptionis). • Teološko značenje: Ovaj suprotni veznik stvara jasnu teološku razdjelnicu između ljudskih mogućnosti i božanskog suvereniteta. Sposobnost za prihvaćanje evanđeoskih savjeta i radikalnog nasljedovanja Krista ne proizlazi iz ljudske snage volje, asketskih napora ili prirodne superiornosti određenih pojedinaca, već je isključivo rezervirana za one kojima je Bog to specifično dodijelio.
6.δέδοται (je dano / je darovano) • Hrvatski prijevod: je dano / je darovano • Izvornik (grč.): δέδοται • Transliteracija: dedotai • Gramatičke nijanse: Glagol je u perfektu pasivnom indikativa, 3. lice jednine od glagola δίδωμι (dati, darovati). U grčkom jeziku perfekt izražava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali njezini rezultati i učinci trajno ostaju u sadašnjosti (doslovno: »dano je u prošlosti i ostaje trajno darovano«). Pasivni oblik je klasični »božanski pasiv« (passivum divinum / theological passive), stilska figura kojom se u židovskom i novozavjetnom govoru izbjegava izravno izgovaranje Božjeg imena, ali je nedvosmisleno da je sam Bog vršitelj radnje. • Teološko značenje: Ovo je vrhunac i ključ cijeloga stiha. Sposobnost da čovjek »obuhvati« i živi visoke duhovne zahtjeve (bilo u vjernosti nerazriješivom braku ili u posvećenom celibatu) jest isključivo nezasluženi dar Božje milosti (charis, charisma). Upotreba perfekta naglašava da to nije prolazna emocija ili trenutni napor, već trajni duhovni dar odozgo. Isus ovime oslobađa svoje učenike od tereta legalizma i oslanjanja na vlastite snage: nitko ne može sam od sebe uzeti taj poziv, već on pripada onima kojima je milošću Očevom darovan i koji u poniznosti otvaraju prostor svoga srca da taj dar prime.
Matej 19,11 donosi duboku duhovnu istinu o naravi kršćanskog poziva i ljudskim ograničenjima. Odgovarajući na zaključak učenika kako je zbog uzvišenosti i nerazriješivosti braka »bolje ne ženiti se«, Isus ne snižava Božje standarde niti svodi duhovni život na moralistički zakonik koji bi svi ljudi vlastitim silama morali jednako izvršavati. Umjesto toga, On prebacuje težište s ljudskog napora na božansku milost. Bilo da je riječ o vjernom življenju svetosti bračnog saveza ili o dobrovoljnom odricanju od braka radi Kraljevstva nebeskoga (celibatu), čovjek po svojoj paloj naravi nema unutrašnji »kapacitet« (χωρέω) za takav radikalni korak bez nadnaravne Božje pomoći.
Glavna poruka stiha jest da visoki zahtjevi Evanđelja nisu teret nametnut ljudskoj volji, već darovana milost koja traži otvoreno i prostrano srce. Isus nas oslobađa od duhovnog elitizma i očajanja: nitko ne može vlastitom snagom prisvojiti uzvišene duhovne pozive, ali onima kojima je ta milost od Boga trajno darovana (δέδοται), Bog ujedno širi srce i daje snagu da tu Riječ u potpunosti obuhvate i žive. Time se naglašava suverenitet Božjeg dara, raznolikost poziva u Crkvi i nužnost potpunog oslanjanja na Njegovu milost.