A kažem vam da tko god otpusti ženu svoju, osim zbog bludništva, i oženi drugu, čini preljub."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A kažem vam da tko god otpusti ženu svoju, osim zbog bludništva, i oženi drugu, čini preljub."
Govore Mu učenici Njegovi: "Ako je takav slučaj čovjeka sa ženom, ne koristi oženiti se."
A On im reče: "Ne primaju svi riječ ovu, nego oni kojima je dano.
Jer su eunusi koji iz utrobe majčine biše rođeni tako, i jesu eunusi koji biše učinjeni eunusima od ljudi, i jesu eunusi koji sami sebe učiniše eunusima radi Kraljevstva Nebeskoga. Tko može primati, neka prima."
Tada Mu bijahu donesena dječica da položi ruke na njih i pomoli se, a učenici ih prekoriše.
A On im reče: "Ne primaju svi riječ ovu, nego oni kojima je dano.
A on reče im: ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano.
Ὁ δὲ εἶπεν αὐτοῖς· οὐ πάντες χωροῦσιν τὸν λόγον τοῦτον ἀλλ᾽ οἷς δέδοται.
Ho de eipen autois ou pantes chōrousin ton logon touton all᾽ hois dedotai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak reče njima: ne svi primaju riječ ovu nego kojima je dano."
1. On pak reče Izvornik: Ὁ δὲ εἶπεν [Ho de eipen] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda u funkciji osobne zamjenice, uz česticu δέ i glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Značenje: Ovaj klasični grčki izraz uvodi Isusov smireni i autoritativni odgovor koji preusmjerava raspravu. Isus ne ublažava svoj zahtjev o nerazrješivosti braka, ali priznaje da njegovo prihvaćanje nadilazi puko ljudsko mudrovanje.
2. primaju Izvornik: χωροῦσιν [chōrousin] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice množine. Značenje: Izvorno značenje glagola je prostorno: 'imati mjesta', 'obuhvatiti' ili 'zapremiti' (kao posuda koja prima tekućinu). U prenesenom smislu ne označava samo intelektualno razumijevanje, nego unutarnju sposobnost srca i života da u sebe primi i u praksi nosi zahtjevnu duhovnu stvarnost.
3. riječ ovu Izvornik: τὸν λόγον τοῦτον [ton logon touton] Gramatika: Imenica s članom i pokaznom zamjenicom u akuzativu jednine muškog roda kao izravni objekt. Značenje: Izraz se odnosi na cjelokupnu prethodnu raspravu: i na Isusov nauk o potpunoj predanosti u braku i na opasku učenika o neženstvu. 'Riječ' (λόγος) ovdje označava božansku poruku i životno opredjeljenje koje traži cjelovito predanje.
4. nego kojima je dano Izvornik: ἀλλ᾽ οἷς δέδοται [all᾽ hois dedotai] Gramatika: Snažni suprotni veznik ἀλλά, odnosna zamjenica u dativu množine muškog roda i glagol u perfektu indikativa pasivnog, 3. lice jednine. Značenje: Perfekt pasivni označava dar koji je u prošlosti udijeljen i čije djelovanje trajno ostaje u sadašnjosti, a sam pasiv je tzv. božanski pasiv (Bog je darovatelj). Time Isus otkriva da ni vjernost u nerazrješivom braku ni dragovoljni celibat nisu rezultat puke ljudske snage, nego posebne Božje milosti i poziva.
Matej 19,11 donosi duboku duhovnu istinu o naravi kršćanskog poziva i ljudskim ograničenjima. Odgovarajući na zaključak učenika kako je zbog uzvišenosti i nerazriješivosti braka »bolje ne ženiti se«, Isus ne snižava Božje standarde niti svodi duhovni život na moralistički zakonik koji bi svi ljudi vlastitim silama morali jednako izvršavati. Umjesto toga, On prebacuje težište s ljudskog napora na božansku milost. Bilo da je riječ o vjernom življenju svetosti bračnog saveza ili o dobrovoljnom odricanju od braka radi Kraljevstva nebeskoga (celibatu), čovjek po svojoj paloj naravi nema unutrašnji »kapacitet« (χωρέω) za takav radikalni korak bez nadnaravne Božje pomoći.
Glavna poruka stiha jest da visoki zahtjevi Evanđelja nisu teret nametnut ljudskoj volji, već darovana milost koja traži otvoreno i prostrano srce. Isus nas oslobađa od duhovnog elitizma i očajanja: nitko ne može vlastitom snagom prisvojiti uzvišene duhovne pozive, ali onima kojima je ta milost od Boga trajno darovana (δέδοται), Bog ujedno širi srce i daje snagu da tu Riječ u potpunosti obuhvate i žive. Time se naglašava suverenitet Božjeg dara, raznolikost poziva u Crkvi i nužnost potpunog oslanjanja na Njegovu milost.