Matej 19,25 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Čuvši pak ti učenici zapanjivahu se veoma govoreći: tko dakle može spasiti se?"

1. Čuvši Izvornik: Ἀκούσαντες [Akousantes] Gramatika: Particip aorista u aktivu, nominativ množine muškog roda. Označava dovršenu radnju slušanja koja izravno prethodi reakciji zapanjenosti i njezin je neposredni uzrok. Značenje: Učenici su primili i shvatili oštrinu Isusove prethodne izreke o bogatašu i iglenim ušima, što u njima izaziva trenutačni preokret shvaćanja.

2. zapanjivahu se veoma Izvornik: ἐξεπλήσσοντο σφόδρα [exeplēssonto sphodra] Gramatika: Glagol u imperfektu pasiva, 3. lice množine, pojačan prilogom. Imperfekt naglašava trajno stanje zaprepaštenosti i unutarnjeg potresa koje je obuzelo učenike. Značenje: Riječ doslovno znači biti 'izbačen iz takta udarcem' ili ostati bez daha od šoka. Učenici su duboko potreseni jer Isusove riječi ruše tradicionalno židovsko uvjerenje da je bogatstvo vidljivi znak Božjeg blagoslova i pravednosti.

3. tko dakle može Izvornik: τίς ἄρα δύναται [tis ara dunatai] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine, zaključna čestica i glagol u prezentu medija/pasiva, 3. lice jednine. Čestica 'ara' uvodi neizbježan logički zaključak iz onoga što je prethodno rečeno. Značenje: Ako čak ni bogataši, koji imaju sva sredstva za davanje milostinje i prinošenje žrtava, ne mogu ući u kraljevstvo, učenici zaključuju da nitko od ljudi nema vlastitu moć ni sposobnost za to.

4. spasiti se Izvornik: σωθῆναι [sōthēnai] Gramatika: Infinitiv aorista u pasivu. Pasivni oblik (tzv. božanski pasiv) pokazuje da čovjek ne spašava samoga sebe, nego biva spašen djelovanjem izvana, dok aorist promatra spasenje kao cjelovit i konačan čin. Značenje: Pojam spasenja ovdje je istoznačnica za ulazak u kraljevstvo nebesko i postizanje vječnoga života iz prethodnih stihova. Pasiv već u samom pitanju učenika naslućuje da je spasenje Božje djelo.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 19,25) predstavlja ključnu prekretnicu u biblijskom poimanju spasenja (soteriologiji). Reakcija učenika otkriva duboko ukorijenjenu ljudsku zabludu – religiozno uvjerenje da se Božja naklonost i vječni život mogu zaslužiti ljudskim naporima, moralnim postignućima ili materijalnim blagoslovima koji su se u židovstvu 1. stoljeća često smatrali dokazom Božje pravednosti i naklonosti. Rušeći tu predodžbu radikalnom izjavom o teškoći ulaska bogataša u Kraljevstvo nebesko, Isus dovodi svoje učenike do točke zdrave duhovne krize i potpune kognitivne disonance, iz koje proizlazi očajničko, ali najvažnije pitanje čovječanstva: »Tko dakle može biti spašen?«

Glavna poruka stiha leži upravo u prepoznavanju potpune ljudske nemoći (dýnamai) i neizbježne potrebe za božanskom intervencijom (sothēnai – biti spašen od Boga). Učenici shvaćaju da, ako su vlastita snaga, društveni status i ljudske zasluge mjerilo, nitko ne može postići spasenje. Time ovaj stih savršeno priprema put za temeljnu istinu evanđelja koju Isus otkriva odmah u sljedećem stihu (Mt 19,26): spasenje nije ljudsko postignuće, već nezaslužena Božja milost; ono što je nemoguće ljudskim naporima, u potpunosti je moguće svemogućem Bogu.