Matej 18,33 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Zar nije trebalo i tebi smilovati se susluzi tvome, kao što i ja tebi smilovah se?"

1.οὐκ ἔδει (zar nije trebalo / nije li bilo potrebno)

Izvornikοὐκ ἔδει (grč.)

Transliteracijaouk edei

Gramatička analiza"οὐκ" je niječna čestica (negacija) koja u retoričkom pitanju uvijek očekuje potvrdan odgovor ("Zar nije...?", "Da, trebalo je!"). "ἔδει" je treće lice jednine imperfekta aktivnog indikativa bezličnog glagola δεῖ (dei - nužno je, treba, priliči). Upotreba imperfekta ("trebalo je", "bilo je potrebno") ukazuje na trajnu moralnu obvezu i dužnost koja je postojala u prošlosti, u trenutku kada se susluga našao u potrebi, ali ta dužnost nije bila ispunjena.

Teološko značenjeGlagol "δεῖ" u Novom zavjetu često izražava tzv. "božansku nužnost" (grč. deina) ili teološki imperativ. U ovom kontekstu, milosrđe prema bližnjemu nije samo neobavezna gesta dobre volje, već kruto i nezaobilazno moralno pravilo te duhovna obveza koja proizlazi iz same činjenice da nam je Bog prethodno oprostio.

2.καὶ σὲ (i tebi / također i tebe)

Izvornikκαὶ σέ (grč.)

Transliteracijakai se

Gramatička analiza"καὶ" je ovdje adjunktivni veznik u značenju "također" ili "i", dok je "σέ" naglašen (akcentiran) oblik osobne zamjenice drugog lica jednine u akuzativu (funkcionira kao subjekt infinitiva u konstrukciji akuzativa s infinitivom). Upotreba naglašenog oblika "σέ" umjesto nenaglašenog "σε" stavlja snažan retorički naglasak na osobu kojoj je prethodno bilo oprošteno.

Teološko značenjeOvaj naglasak ističe osobnu odgovornost i reciprocitet. Onaj tko je primio neizmjernu milost ne smije ostati pasivan primatelj; Božja milost zahtijeva transformaciju srca i aktivno prenošenje te iste milosti na druge.

3.ἐλεῆσαι / ἠλέησα (smilovati se / iskazati milosrđe / smilovah se)

Izvornikἐλεῆσαι / ἠλέησα (grč.), korijen ἐλεέω / ἔλεος (grč.) | hebr. ekvivalent: חֶסֶד (chesed) / רַחֲמִים (rachamim)

Transliteracijaeleēsai / ēleēsa (korijen: eleeō / eleos) | hebr. chesed / rachamim

Gramatička analiza"ἐλεῆσαι" je aorist aktivni infinitiv, dok je "ἠλέησα" prvo lice jednine aorista aktivnog indikativa glagola "ἐλεέω" (smilovati se, suosjećati, iskazati milosrđe). Aorist u oba slučaja označava cjelovito, konkretno i stvarno djelo milosrđa – kako Božje opraštanje ogromnog duga, tako i očekivano (a izostalo) opraštanje manjeg duga bližnjemu.

Teološko značenjeU grčkonapisanom Novom zavjetu, "ἔλεος" i glagol "ἐλεέω" odražavaju duboke starozavjetne koncepte "chesed" (vjerna, zavezna ljubav i milost) te "rachamim" (utrobno suosjećanje, majčinsko milosrđe). Ovdje Isus suprotstavlja Božje savršeno i nezasluženo milosrđe (ἠλέησα) obvezi čovjeka da pokaže isto suosjećanje (ἐλεῆσαι). Milosrđe u kršćanstvu nije apstraktna emocija, već aktivno opraštanje duga i oslobađanje drugoga od tereta.

4.τὸν σύνδουλόν σου (susluzi tvome / tvome sudrugu u službi / surobu tvome)

Izvornikτὸν σύνδουλόν σου (grč.)

Transliteracijaton syndoulon sou

Gramatička analizaSastavljeno od prijedloga σύν (syn - sa, zajedno) i imenice δοῦλος (doulos - rob, sluga, podanik), u akuzativu jednine muškog roda s posvojnom zamjenicom "σου" (tvome). Definitivni član "τὸν" ukazuje na specifičnu, poznatu osobu u odnosu.

Teološko značenjeRiječ "σύνδουλος" naglašava potpunu jednakost među ljudima pred Bogom. Obojica su samo sluge (robovi) istoga Gospodara (Boga). Nitko nema pravo uzvisivati se nad svojim bližnjim niti mu uskraćivati milost, jer smo pred vrhovnim Gospodarom svi jednako ovisni o Njegovom milosrđu i oproštenju. Nepraštanje "susluzi" je stoga izravna uvreda samom Gospodaru i pobuna protiv Njegovog poretka milosti.

5.ὡς κἀγὼ (kao što i ja)

Izvornikὡς κἀγώ (grč.)

Transliteracijahōs kagō

Gramatička analiza"ὡς" je prilog/veznik za usporedbu ("kao što", "kako"), a "κἀγώ" je kraza (stapanje) veznika καὶ (i, također) i osobne zamjenice ἐγώ (ja).

Teološko značenjeVeznik "ὡς" ovdje ne označava samo usporedbu (na isti način), nego i uzrok te mjerilo (budući da / u onoj mjeri u kojoj). Božje postupanje prema nama postavlja vrhovni standard i temelj našeg etičkog postupanja prema drugima. "I ja" (κἀγώ) naglašava autoritet Gospodara: Bog sam daje primjer koji je svaki vjernik dužan oponašati (tzv. imitatio Dei). Naša sposobnost i obveza opraštanja izravno su ukorijenjene u iskustvu da je nama prvima oprošteno.

Ovaj stih iz Isusove prispodobe o nemilosrdnom sluzi (Mt 18,33) predstavlja središnju moralnu i teološku okosnicu kršćanskog shvaćanja opraštanja. Glavna poruka je nedvosmislena: ljudsko milosrđe prema bližnjemu nije proizvoljan izbor niti zasluga, već neraskidiva moralna i duhovna obveza koja proizlazi iz vlastitog iskustva primanja Božje milosti. Budući da nam je Bog oprostio neizmjerno velik, nenaplativ dug grijeha, odbijanje da oprostimo neusporedivo manji dug svome bližnjemu ('susluzi') predstavlja vrhunac duhovne licemjernosti i nezahvalnosti.

Stih duboko povezuje vertikalnu dimenziju vjere (naš odnos s Bogom) i horizontalnu dimenziju etike (naš odnos s ljudima). Božje milosrđe služi i kao izvor i kao trajno mjerilo našeg međusobnog postupanja ('kao što i ja tebi'). U konačnici, Isus nas podsjeća da se milost ne može sebično zadržati samo za sebe – ona mora teći kroz nas prema drugima. Onaj tko zatvori svoje srce za milosrđe prema bratu, pokazuje da zapravo nikada nije istinski razumio niti prihvatio milost koju je sam primio od Boga.