Njegov se sudrug baci njemu pred noge i preklinjaše ga govoreći: Imaj strpljenja sa mnom i ja ću ti vratiti.
Njegov se sudrug baci njemu pred noge i preklinjaše ga govoreći: Imaj strpljenja sa mnom i ja ću ti vratiti.
Ali, onaj drugi odbi; štoviše, on ga ode dati baciti u zatvor, očekujući da mu bude vraćeno ono što mu ovaj dugovaše.
Videći što se upravo dogodilo, njegovi drugovi bijahu veoma ožalošćeni i odoše izvijestiti njegova gospodara o ovome što se dogodilo.
Tada, davši ga dovesti, njegov mu gospodar reče: Opaki slugo, ja sam ti oprostio sav tvoj dug, jer si me ti preklinjao.
Nisi li i ti također trebao imati milosti prema svojem sudrugu, kao što ja imah prema tebi?
Videći što se upravo dogodilo, njegovi drugovi bijahu veoma ožalošćeni i odoše izvijestiti njegova gospodara o ovome što se dogodilo.
Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav događaj.
Ἰδόντες οὖν οἱ σύνδουλοι αὐτοῦ τὰ γενόμενα ἐλυπήθησαν σφόδρα, καὶ ἐλθόντες διεσάφησαν τῷ κυρίῳ ἑαυτῶν πάντα τὰ γενόμενα.¶
Idontes oun hoi sundouloi autou ta genomena elupēthēsan sphodra kai elthontes diesaphēsan tō kuriō he'autōn panta ta genomena
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši dakle ti suslužnici njegovi ta zbivanja, ožalostiše se silno, i došavši podrobno razjasniše gospodaru svojemu sva ta zbivanja."
1.ἰδόντες (Vidjevši)
Izvornik i transliteracijaἰδόντες (idontes), od glagola ὁράω (horaō - vidjeti, gledati, uočiti).
Gramatička analizaParticip aktivni aorista drugog, nominativ množine muškog roda. Aoristni particip ovdje izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu (ožalostiše se); dakle, tek nakon što su jasno vidjeli i posvjedočili nepravdi, uslijedila je njihova reakcija.
Teološko i kontekstualno značenjeGledanje (ὁράω) u biblijskom kontekstu često označava ne samo pasivno vizualno zapažanje, nego i duboko razumijevanje te moralno prepoznavanje stvarnosti. Suslužnici nisu bili samo slučajni promatrači, već svjedoci koji su u potpunosti spoznali težinu bezdušnog postupka nemilosrdnog sluge prema svome dužniku, što u njima budi osjećaj za pravdu.
2.οἱ σύνδουλοι (suslužnici / surobovi)
Izvornik i transliteracijaοἱ σύνδουλοι (hoi syndouloi), od prijedloga σύν (syn - s, zajedno) i imenice δοῦλος (doulos - rob, sluga).
Gramatička analizaImenica muškog roda, nominativ množine s određenim članom οἱ.
Teološko i kontekstualno značenjeRiječ »syndoulos« naglašava zajedništvo i jednakost u podređenosti istom Gospodaru (Kralju/Bogu). U kontekstu prispodobe o nemilosrdnom sluzi (Mt 18,23-35), svi vjernici stoje u istom položaju pred Bogom kao suslužnici kojima je potreban oprost. Ova riječ ističe da nemilosrdni sluga nije imao nikakvo pravo uzvisivati se nad svojim bratom, jer su obojica bili jednaki pred gospodarčevom vlašću. Njihova reakcija predstavlja zajednicu vjernika (Crkvu) koja prepoznaje grijeh i nepravdu u svojim redovima.
3.τὰ γενόμενα (ta zbivanja / ono što se dogodilo)
Izvornik i transliteracijaτὰ γενόμενα (ta genomena), od glagola γίνομαι (ginomai - postati, dogoditi se, nastati).
Gramatička analizaParticip medijopasivni aorista drugog, akuzativ množine srednjeg roda, substantiviran (poimeničen) određenim članom τὰ. Doslovno znači »stvari koje su se dogodile« ili »zbivanja«.
Teološko i kontekstualno značenjePonavljanje ove fraze dva puta u istom stihu (vidjeli su »ta zbivanja« i izvijestili o »svim tim zbivanjima«) naglašava objektivnu stvarnost i težinu počinjenog djela. Grijeh nemilosrdnog sluge nije bio skriven niti subjektivno protumačen; to je bio stvaran, vidljiv i neporeciv događaj bezdušnosti koji narušava božanski poredak milosti.
4.ἐλυπήθησαν (ožalostiše se / rastužiše se)
Izvornik i transliteracijaἐλυπήθησαν (elypēthēsan), od glagola λυπέω (lypeō - žalostiti, nanijeti bol; u pasivu: biti ožalošćen, rastužen).
Gramatička analizaIndikativ pasivni (s medijalnim/povratnim značenjem) aorista prvog, treća osoba množine. Pasivni oblik označava da je vanjski događaj (nemilosrdan postupak) duboko pogodio i izazvao emotivnu bol u njima.
Teološko i kontekstualno značenjeZanimljivo je da suslužnici nisu prvenstveno osjetili gnjev ili bijes (ὀργή - orgē), nego duboku žalost i tugu (λύπη - lypē). To je pobožna žalost (usp. 2 Kor 7,10) koja proizlazi iz suosjećanja prema zlostavljanom bratu i tuge zbog preziranja milosti koju je gospodar prethodno iskazao. Njihova tuga odražava Božje srce koje pati zbog ljudske tvrdoće i nedostatka milosrđa. Gnjev (ὀργισθείς) je u prispodobi rezerviran isključivo za Gospodara (stih 34), dok je uloga zajednice suosjećanje, žalost zbog grijeha i iznošenje stvari pred Boga.
5.σφόδρα (silno / veoma)
Izvornik i transliteracijaσφόδρα (sphodra), prilog.
Gramatička analizaPrilog za način i stupanj koji pojačava glagol ἐλυπήθησαν.
Teološko i kontekstualno značenjeRiječ »sphodra« u Matejevom evanđelju često označava snažnu, intenzivnu reakciju (npr. strah u Mt 17,6; radost u Mt 2,10; žalost u Mt 17,23). Ovdje ukazuje na to da nedostatak milosrđa među braćom nije sitnica, već duboko potresan događaj koji izaziva intenzivnu moralnu i duhovnu bol unutar zajednice.
6.ἐλθόντες (došavši)
Izvornik i transliteracijaἐλθόντες (elthontes), od glagola ἔρχομαι (erchomai - doći, ići).
Gramatička analizaParticip aktivni aorista drugog, nominativ množine muškog roda.
Teološko i kontekstualno značenjeJoš jedan aoristni particip koji ukazuje na odlučan, nepogrešiv korak koji slijedi nakon žalosti. Suslužnici ne uzimaju pravdu u svoje ruke, ne osvećuju se niti ogovaraju slugu iza leđa, već aktivno odlaze i donose problem pred jedinu pravu instancu – svoga Gospodara. To je model biblijskog rješavanja nepravde: donošenje boli i grijeha u molitvi pred Boga.
7.διεσάφησαν (podrobno razjasniše / detaljno izvijestiše)
Izvornik i transliteracijaδιεσάφησαν (diesaphēsan), od glagola διασαφέω (diasapheō - potpuno objasniti, podrobno izložiti, razjasniti, jasno ispričati).
Gramatička analizaIndikativ aktivni aorista prvog, treća osoba množine. Riječ je složenica prijedloga διά (dia - kroz, temeljito) i glagola σαφέω (sapheō - učiniti jasnim, od pridjeva σαφής - jasan, očit).
Teološko i kontekstualno značenjePrijedlog »dia« u složenici ima pojačavajući (intenzivirajući) karakter: znači objasniti do kraja, temeljito, bez izostavljanja ičega, potpuno rasvijetliti. Suslužnici ne iznose površnu optužbu, već gospodaru podrobno i kristalno jasno razlažu sve činjenice (sva ta zbivanja). U teološkom smislu, ovo simbolizira potpunu transparentnost i iskrenost pred Bogom; pred Njim se činjenice ne mogu sakriti niti ublažiti.
8.τῷ κυρίῳ ἑαυτῶν (gospodaru svojemu)
Izvornik i transliteracijaτῷ κυρίῳ ἑαυτῶν (tō kyriō heautōn), od imenice κύριος (kyrios - gospodar, gospodin, kralj) i povratne zamjenice ἑαυτοῦ (heautou - svoj, vlastiti).
Gramatička analizaτῷ κυρίῳ je dativ jednine muškog roda (nepravri objekt glagola), a ἑαυτῶν je genitiv množine povratne zamjenice (posvojno značenje: »njihovom vlastitom«).
Teološko i kontekstualno značenjeRiječ »Kyrios« u prispodobi odnosi se na kralja, koji predstavlja samoga Boga. Uporaba povratne zamjenice »heautōn« naglašava njihov osobni odnos podređenosti, povjerenja i vjernosti Gospodaru. Oni prepoznaju da grijeh nemilosrdnog sluge nije samo prekršaj protiv dužnika, nego prije svega pobuna protiv Gospodara i Njegove naravi (milosrđa koje je sluga maloprije primio). Zato se obraćaju Njemu kao vrhovnom sucu i izvoru pravde.
Matej 18,31 predstavlja ključnu prijelaznu točku u prispodobi o nemilosrdnom sluzi, otkrivajući kako zajednica vjernika (utjelovljena u suslužnicima) treba reagirati na grijeh i nepravdu. Kada oni koji su primili neizmjerno Božje milosrđe odbiju pokazati isto milosrđe svojoj braći, to narušava duhovno tkivo zajednice. Reakcija suslužnika nije osuda, ogovaranje niti ljudska osveta, već duboka, pobožna žalost (λύπη) zbog tvrdoće srca te potresena svijest o prezretom milosrđu.
Glavna poruka stiha leži u ispravnom usmjeravanju te žalosti: suslužnici s punim povjerenjem odlaze i temeljito iznose svu istinu ('razjasniše sve što se dogodilo') svome Gospodaru. Stih nas uči da smo svi jednaki pred Bogom kao suslužnici te da pravo suđenje i odmazdu trebamo prepustiti Njemu kao vrhovnom Sucu. Bog vidi i čuje vapaje i tugu svoje crkve zbog nepravde, a odbijanje opraštanja bratu izravno je ogriješenje o Božju milost koje pred Njim ne može ostati sakriveno.