Smilova se pak gospodar onoga sluge, otpusti ga i zajam mu oprosti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Smilova se pak gospodar onoga sluge, otpusti ga i zajam mu oprosti.
A kad taj sluga iziđe, nađe jednoga od svojih susluga koji mu dugovaše stotinu denara; i uhvativši ga, davljaše ga govoreći: 'Vrati ako što duguješ.'
Tada susluga njegov pade i zaklinjaše ga govoreći: 'Budi strpljiv sa mnom, i vratit ću ti.'
Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne vrati dugovano.
Kad pak njegovi susluge vidješe što se dogodilo, ražalostiše se veoma te dođoše i razjasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo.
Tada susluga njegov pade i zaklinjaše ga govoreći: 'Budi strpljiv sa mnom, i vratit ću ti.'
Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: pričekaj me, i sve ću ti platiti.
πεσὼν οὖν ὁ σύνδουλος αὐτοῦ εἰς τοὺς πόδας αὐτοῦ παρεκάλει αὐτὸν λέγων· μακροθύμησον ἐπ᾽ ἐμοί, καὶ πάντα ἀποδώσω σοι.
pesōn oun ho sundoulos autou eis tous podas autou parekalei auton legōn makrothumēson ep᾽ emoi kai panta apodōsō soi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pavši dakle taj susluga njegov zaklinjaše ga govoreći: Strpi se nad mnom, i vratit ću ti."
1. Pavši Izvornik: πεσὼν [pesōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava trenutnu i dovršenu radnju koja prethodi radnji glavnog glagola. Značenje: Fizička gesta bacanja na tlo izravno zrcali ponašanje prvog sluge pred kraljem u 26. stihu, naglašavajući potpunu bespomoćnost i poniznost dužnika pred vjerovnikom.
2. susluga njegov Izvornik: ὁ σύνδουλος αὐτοῦ [ho sundoulos autou] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Složena je od prijedloga koji znači 's/zajedno' i imenice 'rob/sluga'. Značenje: Izraz neprestano podsjeća na njihovu ontološku i društvenu jednakost: obojica pripadaju istom gospodaru i dijele isti status, što grubost prvog sluge čini još apsurdnijom.
3. zaklinjaše Izvornik: παρεκάλει [parekalei] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, treće lice jednine. Imperfekt ovdje izražava trajnu, ustrajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti. Značenje: Dok je prvi sluga pred kraljem samo pao i poklonio se, ovaj susluga ustrajno i usrdno moli za milost, čime njegova molba postaje još osobnija i dirljivija.
4. Strpi se nad mnom Izvornik: μακροθύμησον ἐπ᾽ ἐμοί [makrothumēson ep᾽ emoi] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u drugom licu jednine, praćen prijedlogom s naglašenom osobnom zamjenicom u dativu jednine. Značenje: Doslovno znači 'budi duga daha' ili 'suzdrži gnjev'. Ovaj vapaj od riječi do riječi ponavlja molbu koju je nemilosrdni sluga maloprije uputio kralju, s tom razlikom što je ovaj sitni dug od sto denara doista moguće otplatiti.
5. vratit ću ti Izvornik: ἀποδώσω σοι [apodōsō soi] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, prvo lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu jednine kao neizravni objekt. Značenje: Obećanje povrata duga koje je kod prvog sluge bilo nerealni očajnički pokušaj zbog astronomske svote, ovdje je sasvim realno i ostvarivo obećanje.
Matej 18:29 predstavlja dramatičnu prekretnicu i teološki vrhunac Isusove prispodobe o nemilosrdnom sluzi. Stih savršeno preslikava vapaj za milost iz 26. stiha, stavljajući u usta dužnika identične riječi koje je neizmilosrdni sluga maloprije izgovorio pred svojim Kraljem ('Imaj strpljenja prema meni, i sve ću ti vratiti'). Ova namjerna verbalna simetrija služi kao snažno duhovno ogledalo: čujući vlastiti vapaj iz usta svoga sudruga, sluga je trebao prepoznati zajedničku ljudsku krhkost i preslikati božansku milost koju je nezasluženo primio. Duboka teološka ironija leži u činjenici da je dug od sto denara, za razliku od kozmičkog duga od deset tisuća talenata, bio stvarno otplativ, što odbijanje molbe čini vrhuncem duhovne sljepoće i tvrdoće srca.
Glavna poruka ovog stiha i prispodobe jest da je božanski oprost neraskidivo povezan s našom spremnošću da opraštamo drugima. Bog od kršćana ne traži da opraštaju iz vlastite snage, već da budu provodnici i posude one neizmjerne, besplatne milosti (dugotrpljivosti – makrothymia) kojom je Bog oprostio naš neotplativi dug grijeha. Svaki put kada nam bližnji sagriješi ili nam je dužan, nalazimo se u situaciji iz Mateja 18:29: pozvani smo prepoznati u svome bližnjemu 'sudruga' (syndoulos) te mu pružiti strpljenje i milosrđe, podsjećajući se da bi bez Božje milosti naš vlastiti pad bio konačan i neoprostiv.