Tada sluga pade i klanjaše mu se govoreći: 'Budi strpljiv sa mnom, i sve ću ti vratiti.'
Tada sluga pade i klanjaše mu se govoreći: 'Budi strpljiv sa mnom, i sve ću ti vratiti.'
Smilova se pak gospodar onoga sluge, otpusti ga i zajam mu oprosti.
A kad taj sluga iziđe, nađe jednoga od svojih susluga koji mu dugovaše stotinu denara; i uhvativši ga, davljaše ga govoreći: 'Vrati ako što duguješ.'
Tada susluga njegov pade i zaklinjaše ga govoreći: 'Budi strpljiv sa mnom, i vratit ću ti.'
Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne vrati dugovano.
A kad taj sluga iziđe, nađe jednoga od svojih susluga koji mu dugovaše stotinu denara; i uhvativši ga, davljaše ga govoreći: 'Vrati ako što duguješ.'
A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše ga govoreći: daj mi što si dužan.
ἐξελθὼν δὲ ὁ δοῦλος ἐκεῖνος εὗρεν ἕνα τῶν συνδούλων αὐτοῦ ὃς ὤφειλεν αὐτῷ ἑκατὸν δηνάρια, καὶ κρατήσας αὐτὸν ἔπνιγεν λέγων· ἀπόδος μοι εἴ τι ὀφείλεις.
exelthōn de ho doulos ekeinos heuren hena tōn sundoulōn autou hos ōpheilen autō hekaton dēnaria kai kratēsas auton epnigen legōn apodos moi ei ti opheileis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Izašavši pak taj sluga onaj nađe jednoga od-tih suslugu njegovih koji dugovaše njemu stotinu denara, i uhvativši njega davljaše govoreći: Vrati ako što duguješ."
1. Izašavši pak taj sluga onaj Izvornik: ἐξελθὼν δὲ ὁ δοῦλος ἐκεῖνος [exelthōn de ho doulos ekeinos] Gramatika: Particip aorista u aktivu uz čestica δέ koja ovdje ima suprotno značenje ('no', 'međutim'). Pokazna zamjenica ἐκεῖνος ('onaj') ponavlja se iz prethodnog stiha kako bi se naglasilo da je riječ o istoj osobi koja je upravo primila milost. Značenje: Izlazak iz gospodareve prisutnosti simbolizira trenutak u kojem se primljena milost treba pretočiti u stvarni život s bližnjima. Naglasak na 'onom sluzi' pojačava šokantni kontrast između dara koji je primio i postupka koji slijedi.
2. od-tih suslugu Izvornik: τῶν συνδούλων [tōn sundoulōn] Gramatika: Imenica u partitivnom genitivu množine muškog roda s određenim članom, ovisna o broju ἕνα ('jednoga'). Složenica je prijedloga σύν (s, zajedno) i imenice δοῦλος (rob, sluga). Značenje: Pojam 'susluga' ističe potpunu jednakost obaju dužnika u odnosu prema istom gospodaru. Time se ponašanje pomilovanog sluge prokazuje kao još teži prijestup jer se uzdiže iznad sebi ravnoga.
3. dugovaše njemu stotinu denara Izvornik: ὤφειλεν αὐτῷ ἑκατὸν δηνάρια [ōpheilen autō hekaton dēnaria] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine indikativa, koji označava trajno stanje duga u prošlosti, uz akuzativ mjere 'stotinu denara'. Značenje: Jedan denar bio je prosječna nadnica običnog radnika za jedan dan, pa stotinu denara iznosi oko tri mjeseca rada. Iako nije posve zanemariv, taj je iznos šest stotina tisuća puta manji od duga koji je gospodar maloprije oprostio prvomu sluzi, što slikovito prikazuje omjer uvreda koje ljudi čine jedni drugima naspram duga grijeha pred Bogom.
4. uhvativši njega davljaše Izvornik: κρατήσας αὐτὸν ἔπνιγεν [kratēsas auton epnigen] Gramatika: Particip aorista u aktivu ('uhvativši', nagli početni čin) praćen glavnim glagolom u imperfektu aktiva ('davljaše', trajna radnja). Imperfekt slikovito prikazuje kako ga je držao za grlo i nastavljao gušiti. Značenje: Hvatanje za vrat i gušenje dužnika na ulici bio je surov, ali u rimsko-helenističkom svijetu poznat običaj prisilnog privođenja sudu. Ova fizička brutalnost stoji u oštroj suprotnosti s gospodarevim dubokim suosjećanjem iz prethodnog stiha.
5. Vrati ako što duguješ Izvornik: ἀπόδος εἴ τι ὀφείλεις [apodos ei ti opheileis] Gramatika: Imperativ aorista u aktivu, 2. lice jednine, praćen pogodbenom rečenicom realnosti (εἴ + indikativ prezenta). Konstrukcija 'ako što duguješ' u grčkom pravnom žargonu ne izražava sumnju u postojanje duga, nego grubu i hladnu zapovijed: 'plati sve što god duguješ'. Značenje: Aoristni imperativ traži trenutačnu i potpunu isplatu bez ikakve odgode. Onaj kojemu je oprošten neizmjerni dug sada se postavlja kao nemilosrdni utjerivač pravde nad svojim bratom.
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu i vrhunac moralnog paradoksa u Isusovoj prispodobi o nemilosrdnom sluzi (Matej 18,23-35). Sluga koji je tek primio nezasluženi oprost za astronomski i neotplativ dug od deset tisuća talenata, odmah potom izlazi i primjenjuje brutalnu fizičku silu prema svom sudrugu u službi zbog beznačajnog duga od sto denara. Kontrast između Božje neizmjerne, suverene milosti (kralj) i ljudske sitničave okrutnosti (sluga) ovdje je doveden do krajnje točke kroz potresnu sliku nasilnog davljenja i neumoljivog imperativa za trenutnom isplatom.
Glavna poruka stiha jest da istinsko primanje Božjeg oproštenja nužno mora transformirati srce vjernika i izravno se odražavati u njegovom svakodnevnom odnosu prema bližnjima. Milost koja se zadržava isključivo za sebe, a odbija prosljeđivati drugima, zapravo je milost koja nikada nije istinski shvaćena niti duhovno prihvaćena. Isus ovim stihom snažno opominje da je naše opraštanje drugima neraskidivo povezano s našim vlastitim statusom pred Bogom te da nemilosrdnost prema surobovima predstavlja izravno poricanje naravi Božjeg kraljevstva.