A kad on poče uređivati, bi mu doveden jedan dužnik od deset tisuća talenata.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A kad on poče uređivati, bi mu doveden jedan dužnik od deset tisuća talenata.
A kako on nije imao čime vratiti, zapovjedi gospodar da bude prodan on, i žena, i djeca, i sve što ima, te da se podmiri dug.
Tada sluga pade i klanjaše mu se govoreći: 'Budi strpljiv sa mnom, i sve ću ti vratiti.'
Smilova se pak gospodar onoga sluge, otpusti ga i zajam mu oprosti.
A kad taj sluga iziđe, nađe jednoga od svojih susluga koji mu dugovaše stotinu denara; i uhvativši ga, davljaše ga govoreći: 'Vrati ako što duguješ.'
Tada sluga pade i klanjaše mu se govoreći: 'Budi strpljiv sa mnom, i sve ću ti vratiti.'
No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: gospodaru! pričekaj me, i sve ću ti platiti.
Πεσὼν οὖν ὁ δοῦλος προσεκύνει αὐτῷ λέγων· κύριε, μακροθύμησον ἐπ᾽ ἐμοί, καὶ πάντα ἀποδώσω σοι.¶
Pesōn oun ho doulos prosekunei autō legōn kurie makrothumēson ep᾽ emoi kai panta apodōsō soi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pavši dakle taj sluga klanjaše-se njemu govoreći: Budi-dugostrpljiv nad mnom, i sve vratit-ću tebi."
1. Pavši dakle Izvornik: Πεσὼν οὖν [Pesōn oun] Gramatika: Particip aorista u aktivu, nominativ jednine muškog roda, uz zaključni veznik οὖν ('dakle', 'stoga'). Aoristni particip označava radnju koja prethodi glavnom glagolu: sluga je najprije pao na tlo, a potom se klanjao. Značenje: Padanje ničice izravna je posljedica ('dakle') izrečene presude o prodaji obitelji. To je gesta krajnjeg očaja i potpune podložnosti pred vrhovnim autoritetom.
2. klanjaše-se Izvornik: προσεκύνει [prosekunei] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine indikativa. Za razliku od prethodnog aorista ('pavši'), imperfekt slikovito prikazuje trajnu ili ponavljanu radnju: sluga je ostao na koljenima i ustrajno se klanjao. Značenje: Glagol προσκυνέω označava duboko klanjanje do zemlje, često uz ljubljenje nogu ili ruba haljine vladara. U Matejevu evanđelju ovaj izraz redovito opisuje stav molitelja pred kraljevskim ili božanskim veličanstvom.
3. Budi-dugostrpljiv Izvornik: μακροθύμησον [makrothumēson] Gramatika: Imperativ aorista u aktivu, 2. lice jednine. U molitvama i vapajima nadređenomu aoristni imperativ ne izražava zapovijed, nego hitnu i gorljivu molbu za konkretnim činom milosti. Značenje: Složenica od μακρός (dug, dalek) i θυμός (gnjev, strast, dah) doslovno znači 'imati dug dah' ili 'dugo zadržavati gnjev'. Sluga ne traži oprost duga, nego samo odgodu izvršenja kazne i suzdržavanje od pravedne srdžbe.
4. vratit-ću Izvornik: ἀποδώσω [apodōsō] Gramatika: Glagol u futuru aktiva, 1. lice jednine indikativa. Izriče čvrsto obećanje o budućoj radnji, pojačano prethodnom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda πάντα ('sve'). Značenje: Obećanje da će vratiti 'sve' (deset tisuća talenata) potpuno je nerealno i nemoguće za jednog slugu. Ono otkriva ljudsku sklonost da u strahu od suda još uvijek vjeruje u vlastitu sposobnost samootkupljenja, ne shvaćajući prave razmjere svoga duga.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 18,26) slikovito i dramatično prikazuje susret bespomoćnog grešnika s božanskom pravdom i milošću. Čin padanja ničice ('πεσών', 'προσεκύνει') izražava duboko poniženje i svijest o potpunoj ovisnosti čovjeka o Bogu kada se suoči s neizmjernom težinom svoga duga i grijeha. Slugin vapaj za dugotrpljivošću ('Μακροθύμησον') predstavlja iskren molitveni zaziv za milosrđe, dok ujedno njegov dodatak da će 'sve vratiti' otkriva temeljnu ljudsku zabludu — iluziju da čovjek vlastitim silama, vremenom i djelima može zaslužiti oprost ili namiriti dug pred Bogom.
Glavna teološka poruka stiha leži u kontrastu između ljudske nemoći i Božje suverene milosti. Dok čovjek u svojoj panici i duhovnoj sljepoći nudi nemoguće obećanje samootkupljenja, Bog u nastavku prispodobe odgovara neopisivim milosrđem: ne samo da odgađa izvršenje pravde, već u potpunosti oprašta neotplativi dug. Stih nas stoga poziva na ponizno priznavanje vlastite duhovne prosjačke naravi pred Bogom i prihvaćanje Njegova oproštenja isključivo kao besplatnog dara milosti, koji smo potom pozvani jednako besplatno i bezuvjetno pružati svojim bližnjima.