Za početak, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata.
Za početak, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata.
Kako on nije imao čime platiti, gospodar dade zapovijed da ga prodaju zajedno s njegovom ženom, njegovom djecom i svime što imaše, u naknadu za njegov dug.
Bacivši mu se tada pred njegove noge, sluga, naklonjen, njemu reče: 'Budi strpljiv sa mnom i ja ću ti sve vratiti.'
Umilostivljen, gospodar toga sluge pusti ga da ode i oprosti mu njegov dug.
Izlazeći, taj sluga susretne jednog od svojih sudruga, koji mu dugovaše stotinu srebrnjaka; on ga uhvati za grlo i stegnu ga skoro da ga udavi, govoreći mu: "Vrati mi što mi duguješ."
Bacivši mu se tada pred njegove noge, sluga, naklonjen, njemu reče: 'Budi strpljiv sa mnom i ja ću ti sve vratiti.'
No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: gospodaru! pričekaj me, i sve ću ti platiti.
Πεσὼν οὖν ὁ δοῦλος προσεκύνει αὐτῷ λέγων· κύριε, μακροθύμησον ἐπ᾽ ἐμοί, καὶ πάντα ἀποδώσω σοι.¶
Pesōn oun ho doulos prosekunei autō legōn kurie makrothumēson ep᾽ emoi kai panta apodōsō soi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pavši dakle taj sluga klanjao se njemu govoreći: Budi strpljiv prema meni, i sve ću vratiti tebi."
1.πεσὼν (pesōn) – Pavši / padavši
Hrvatski prijevodPavši (nakon što je pao)
Izvornik i transliteracijagrč. πεσὼν (pesōn), particip drugog aorista aktiva glagola πίπτω (piptō - pasti).
Gramatičke nijanseParticip aorista u nominativu jednine muškog roda. Aorist označava radnju koja se dogodila prije glavnog glagola (prvo je pao, a zatim se klanjao). U grčkom jeziku ovaj particip opisuje činjenično, potpuno fizičko spuštanje na zemlju.
Teološko značenjePrikazuje duboko poniženje, očaj i svijest o potpunoj nemoći grešnika pred Božjim licem i neizbježnom pravdom. Čovjek shvaća da nema nikakvo pravo na opravdanje te se u potpunosti predaje na milost i nemilost Gospodaru.
2.ὁ δοῦλος (ho doulos) – Taj sluga / rob
Hrvatski prijevodTaj sluga / taj rob
Izvornik i transliteracijagrč. ὁ δοῦλος (ho doulos), imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom ὁ (ho).
Gramatičke nijanseRiječ 'doulos' označava roba, osobu koja je u potpunom vlasništvu svoga gospodara, bez vlastitih građanskih ili imovinskih prava (za razliku od najamnika, 'misthios').
Teološko značenjeU kontekstu prispodobe o nemilosrdnom sluzi (Mt 18,24-35), ovaj naziv naglašava apsolutni Božji suverenitet kao Gospodara (Kyrios) i potpunu ovisnost čovjeka o Njemu. Čovjekov dug od deset tisuća talenata predočava neizmjeran dug grijeha koji rob vlastitim silama nikada ne može otkloniti niti platiti.
3.προσεκύνει (prosekynei) – Klanjao se / padao ničice
Hrvatski prijevodKlanjao se / štovao je
Izvornik i transliteracijagrč. προσεκύνει (prosekynei), nesvršeno prošlo vrijeme (imperfekt) aktiva, 3. lice jednine glagola προσκυνέω (proskyneō).
Gramatičke nijanseZa razliku od aorista ('πεσὼν'), imperfekt ovdje izražava trajnu, produženu ili ponavljajuću radnju u prošlosti ('stalno se klanjao', 'ostao je ležati prostran u klanjanju i preklinjanju').
Teološko značenje'Proskyneō' doslovno znači 'poljubiti ruku (prema nekome)' ili pasti ničice u znak najdubljeg poštovanja, podlaganja i štovanja, što se na drevnom Bliskom istoku iskazivalo kraljevima i božanstvima. Sluga time priznaje božanski autoritet i kraljevsku vlast svoga gospodara te mu upućuje očajnički molitveni vapaj.
4.Μακροθύμησον ἐπʼ ἐμοί (Makrothymēson ep' emoi) – Budi strpljiv prema meni / Dugo trpi nada mnom
Hrvatski prijevodBudi strpljiv prema meni / imaj strpljenja sa mnom
Izvornik i transliteracijagrč. Μακροθύμησον (makrothymēson), aorist imperativ aktiva, 2. lice jednine glagola μακροθυμέω (makrothymeō); ἐπʼ (ep') prijedlog ἐπί (epi - prema, nad); ἐμοί (emoi), dativ jednine osobne zamjenice ἐγώ (egō - ja).
Gramatičke nijanseAorist imperativ izražava hitnu, trenutnu molbu i vapaj za specifičan čin odgode gnjeva. Glagol je složenica od 'makros' (dug, velik) i 'thymos' (gnjev, strast), što doslovno znači 'dugo trpi', 'odgodi svoj gnjev' ili 'nemoj brzo planuti'.
Teološko značenjeOvo je središnja molba stiha. Pojam 'makrothymia' (dugotrpljivost) u Bibliji se redovito vezuje uz božansku strpljivost i milosrđe prema grešnicima (npr. Rim 2,4; 2 Pt 3,9). Sluga u svojoj sljepoći ne traži otpis duga, već samo odgodu i vrijeme. Bog u nastavku prispodobe uslišava vapaj, ali daje neusporedivo više od traženoga: umjesto odgode plaćanja, On u potpunosti oprašta i poništava cjelokupni dug.
5.καὶ πάντα ἀποδώσω σοι (kai panta apodōsō soi) – I sve ću vratiti tebi / I sve ću ti platiti
Hrvatski prijevodI sve ću ti vratiti / platiti
Izvornik i transliteracijagrč. καὶ (kai - i, veznik); πάντα (panta), akuzativ množine srednjeg roda pridjeva πᾶς (pas - sav, svaki, sve); ἀποδώσω (apodōsō), futur prvi aktiva, 1. lice jednine glagola ἀποδίδωμι (apodidōmi - vratit ću, platit ću); σοι (soi), dativ jednine osobne zamjenice σύ (sy - ti).
Gramatičke nijanseFutur 'ἀποδώσω' označava čvrsto obećanje buduće radnje. Glagol 'apodidōmi' naglašava vraćanje u potpunosti onoga što se duguje ili što po pravu pripada drugome.
Teološko značenjeOva izjava otkriva tragičnu ljudsku zabludu, ponos i duhovnu sljepoću. Dug od deset tisuća talenata bio je astronomski (jednak nekolikim stoljećima rada cijelog naroda), potpuno neizvediv za otplatu u ljudskom životu. Sluga u svom očaju daje nerealno obećanje, misleći da svojim radom, trudom i vremenom može namiriti svoj dug pred Bogom. Evanđelje ovdje jasno pokazuje da oprost i spasenje ne dolaze kroz ljudska obećanja o vlastitoj pravednosti i samootplati ('sve ću ti vratiti'), već isključivo kao besplatan i nezaslužen dar Božje milosti.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 18,26) slikovito i dramatično prikazuje susret bespomoćnog grešnika s božanskom pravdom i milošću. Čin padanja ničice ('πεσών', 'προσεκύνει') izražava duboko poniženje i svijest o potpunoj ovisnosti čovjeka o Bogu kada se suoči s neizmjernom težinom svoga duga i grijeha. Slugin vapaj za dugotrpljivošću ('Μακροθύμησον') predstavlja iskren molitveni zaziv za milosrđe, dok ujedno njegov dodatak da će 'sve vratiti' otkriva temeljnu ljudsku zabludu — iluziju da čovjek vlastitim silama, vremenom i djelima može zaslužiti oprost ili namiriti dug pred Bogom.
Glavna teološka poruka stiha leži u kontrastu između ljudske nemoći i Božje suverene milosti. Dok čovjek u svojoj panici i duhovnoj sljepoći nudi nemoguće obećanje samootkupljenja, Bog u nastavku prispodobe odgovara neopisivim milosrđem: ne samo da odgađa izvršenje pravde, već u potpunosti oprašta neotplativi dug. Stih nas stoga poziva na ponizno priznavanje vlastite duhovne prosjačke naravi pred Bogom i prihvaćanje Njegova oproštenja isključivo kao besplatnog dara milosti, koji smo potom pozvani jednako besplatno i bezuvjetno pružati svojim bližnjima.