Početna ›

Matej 18,32 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne vrati dugovano.

Kad pak njegovi susluge vidješe što se dogodilo, ražalostiše se veoma te dođoše i razjasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo.

Tada ga gospodar njegov pozva k sebi i kaže mu: 'Slugo zli, sav onaj dug oprostih ti jer si me zamolio.

Nije li trebalo da se i ti smiluješ susluzi svojemu, kao što se i ja tebi smilovah?'

I razgnjevivši se, gospodar njegov predade ga mučiteljima dok ne vrati sve dugovano.

Biblija

Tada ga gospodar njegov pozva k sebi i kaže mu: 'Slugo zli, sav onaj dug oprostih ti jer si me zamolio.

Daničić-Karadžić

Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: zli slugo! sav dug ovaj oprostih tebi, jer si me molio.

Original

Τότε προσκαλεσάμενος αὐτὸν ὁ κύριος αὐτοῦ λέγει αὐτῷ· δοῦλε πονηρέ, πᾶσαν τὴν ὀφειλὴν ἐκείνην ἀφῆκά σοι ἐπεὶ παρεκάλεσάς με.

Izgovor

Tote proskalesamenos auton ho kurios autou legei autō doule ponēre pasan tēn opheilēn ekeinēn aphēka soi epei parekalesas me

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Tada pozvavši k sebi njega taj gospodar njegov govori mu: Slugo zli, sav taj dug onaj oprostih ti budući da zamoli me."

Analiza

1. pozvavši k sebi Izvornik: προσκαλεσάμενος [proskalesamenos] Gramatika: Particip aorista medija u nominativu jednine muškog roda. Medijalni oblik naglašava da subjekt vrši radnju u vlastitom interesu, pozivajući nekoga izravno pred svoje lice. Značenje: Gospodar osobno i autoritativno poziva slugu na polaganje računa, što je slika konačnog Božjeg suda na kojem nitko ne može izbjeći suočavanje s istinom.

2. govori mu Izvornik: λέγει αὐτῷ [legei autō] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, treće lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Riječ je o pripovjedačkom (historijskom) prezentu. Značenje: Prelazak iz prošlih vremena u prezent dramatično oživljava scenu i stavlja čitatelja izravno pred prijestolje gospodara u trenutku izricanja pravorijeka.

3. Slugo zli Izvornik: δοῦλε πονηρέ [doule ponēre] Gramatika: Imenica i pridjev u vokativu jednine muškog roda. Izravno obraćanje bez člana ističe svojstvo osobe kojoj se govori. Značenje: Pridjev označava nekoga tko je moralno pokvaren i štetan za druge. Sluga nije postao zao zato što je dugovao, nego zato što je primljenu milost zadržao samo za sebe i odbio je dijeliti.

4. sav taj dug onaj Izvornik: πᾶσαν τὴν ὀφειλὴν ἐκείνην [pasan tēn opheilēn ekeinēn] Gramatika: Akuzativ jednine ženskog roda koji čine pridjev, određeni član, imenica i pokazna zamjenica za ono što je udaljeno. Značenje: Pokazna zamjenica 'onaj' zajedno s pridjevom 'sav' snažno priziva u sjećanje onu neizmjernu svotu od deset tisuća talenata, stavljajući je u oštar kontrast sa sitnicom koju sluga nije htio oprostiti.

5. oprostih ti Izvornik: ἀφῆκά σοι [aphēka soi] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, prvo lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Označava potpunu i dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: Glagol doslovno znači 'otpustiti' ili 'poslati od sebe'. Kralj je dug u cijelosti izbrisao bez ikakvih uvjeta, čime je slugu obvezao na novi način života u logici milosrđa.

6. budući da zamoli me Izvornik: ἐπεὶ παρεκάλεσάς με [epei parekalesas me] Gramatika: Uzročni veznik praćen glagolom u aoristu aktivnom, drugo lice jednine, i osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Značenje: Kralj podsjeća slugu da je jedini temelj njegovog pomilovanja bila obična molba, ista onakva kakvu je njegov susluga uputio njemu, čime mu oduzima svaki izgovor.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 18,32) predstavlja dramatičnu prekretnicu i vrhunac Isusove prispodobe o nemilosrdnom sluzi. Teološka srž stiha leži u oštrom, nepomirljivom kontrastu između beskonačne, nezaslužene Božje milosti (kralja koji brani i briše neotplativ dug od deset tisuća talenata) i ljudske okrutnosti te tvrdoće srca koja odbija pružiti čak i neznatan djelić te iste milosti svome bližnjemu. Božji oprost u kršćanskoj teologiji nikada nije tek puka pravna transakcija koja čovjeka ostavlja nepromijenjenim; on je transformativna stvarnost i dar koji od primatelja neizostavno zahtijeva etički odgovor u vidu milosrđa prema drugima.

Nazivajući slugu 'zlim robom' (δοῦλε πονηρέ), Isus jasno poručuje da u Božjim očima nemilosrdnost, uskrata oprosta i okrutnost prema bližnjima nisu tek sporedne ljudske slabosti ili mane, već aktivno zlo i duboka duhovna izopačenost. Primiti Božje beskrajno milosrđe za vlastite grijehe, a istovremeno ga uskratiti drugima, dokaz je da osoba nikada zapravo nije razumjela niti uistinu srcem primila Božju milost. Glavna poruka stiha glasi: istinsko iskustvo Božjeg oprosta mora se nužno prelijevati u oprost i milosrđe prema našim dužnicima, jer je naša spremnost da opraštamo drugima neposredno ogledalo i mjera našeg vlastitog stajanja u Božjoj milosti.