Opet, zaista, kažem vam: ako se dvojica od vas slože na zemlji o bilo kojoj stvari za koju zaištu, bit će im od Oca Mojega koji je na Nebesima.
Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u Moje Ime, ondje sam Ja u sredini njihovoj."
Tada pristupi Petar i reče Mu: "Gospodine, koliko će puta sagriješiti protiv mene brat moj i oprostit ću mu? Do sedam puta?"
Kaže mu Isus: "Ne govorim ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.
Zbog toga je Kraljevstvo Nebesko postalo slično čovjeku kralju koji htjede urediti račun sa slugama svojim.
Tada pristupi Petar i reče Mu: "Gospodine, koliko će puta sagriješiti protiv mene brat moj i oprostit ću mu? Do sedam puta?"
Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta?
Τότε προσελθὼν ὁ Πέτρος εἶπεν αὐτῷ· κύριε, ποσάκις ἁμαρτήσει εἰς ἐμὲ ὁ ἀδελφός μου καὶ ἀφήσω αὐτῷ; ἕως ἑπτάκις;¶
Tote proselthōn ho Petros eipen autō kurie posakis hamartēsei eis eme ho adelphos mou kai aphēsō autō he'ōs heptakis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada pristupivši [taj] Petar reče njemu: Gospodine, koliko-puta sagriješit-će u mene [taj] brat moj i oprostit-ću njemu? Do sedam-puta?"
1. pristupivši Izvornik: προσελθὼν [proselthōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja izravno prethodi glavnom glagolu govoranja ('reče'). Značenje: U Matejevom evanđelju ovaj izraz često označava svečani dolazak učenika ili tražitelja pred Isusa kako bi postavili ključno pitanje o učenju ili primili objavu.
2. sagriješit-će Izvornik: ἁμαρτήσει [hamartēsei] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice jednine indikativa. Futur ovdje izražava pretpostavljeni, ponavljajući slučaj u budućnosti ('koliko puta će se dogoditi da sagriješi'). Značenje: Izvorno znači 'promašiti cilj' ili 'skrenuti s puta'. Prijedlog 'u' (εἰς) koji slijedi naglašava da je prijestup izravno usmjeren protiv osobe brata, narušavajući zajedništvo.
3. u mene Izvornik: εἰς ἐμὲ [eis eme] Gramatika: Prijedlog s akuzativom naglašene osobne zamjenice 1. lica jednine. Naglašeni oblik zamjenice (ἐμὲ umjesto enklitičkog με) stavlja poseban naglasak na pogođenost govornika. Značenje: Označava osobnu povredu unutar zajednice. Grijeh nije tek apstraktno kršenje zakona, nego udarac usmjeren u konkretnu osobu.
4. brat moj Izvornik: ὁ ἀδελφός μου [ho adelphos mou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Određeni član upućuje na konkretnog člana zajednice. Značenje: Riječ doslovno označava 'onoga iz iste maternice', a u kontekstu Isusovih učenika označava suvjernika, člana duhovne obitelji Kraljevstva.
5. oprostit-ću Izvornik: ἀφήσω [aphēsō] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 1. lice jednine indikativa (ili deliberativni konjunktiv aorista istog oblika). Izražava pitanje o dužnosti: 'koliko sam mu puta dužan oprostiti?'. Značenje: Doslovno znači 'otpustiti', 'poslati od sebe' ili 'poništiti dug'. Opraštanje se u biblijskom jeziku shvaća kao otpuštanje krivnje i odricanje od prava na odmazdu.
6. Do sedam-puta? Izvornik: ἕως ἑπτάκις [heōs heptakis] Gramatika: Prijedlog granice ('sve do') s brojevnim prilogom ('sedam puta'). Postavlja gornju granicu do koje bi obveza opraštanja trebala sezati. Značenje: Dok je rabinska predaja na temelju proroka Amosa obično tražila opraštanje do tri puta, Petar udvostručuje tu mjeru i dodaje jedan, nudeći broj sedam kao simbol punine i smatrajući to iznimno velikodušnim. Imena: - Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא Kefa) / Petros] (osoba) Znači: stijena, kamen Tvorba: Grčka imenica muškog roda Πέτρος (kamen, gromada) prijevod je aramejskog nadimka Kefa (כֵּיפָא) koji znači 'stijena'. Promjena imena: Izvorno ime mu je Šimun (heb. Šim'on - 'onaj koji čuje / Bog je uslišao'), a Isus mu daje novo ime Kefa / Petar ('Stijena') kao oznaku njegove uloge u zajednici.
Ovaj stih (Matej 18,21) predstavlja ključnu prekretnicu u Isusovom poučavanju o životu kršćanske zajednice, otkrivajući napetost između ljudskog i božanskog poimanja pravednosti i milosrđa. Petar, nastojeći primijeniti Isusove upute o pomirenju, postavlja pitanje koje odražava prirodnu ljudsku potrebu za definiranim granicama: koliko smo dužni trpjeti tuđe pogreške prije nego što naša obveza opraštanja prestane? Njegov prijedlog od 'sedam puta' u očima tadašnjeg židovskog zakona predstavljao je vrhunac velikodušnosti i savršenstva, no ipak je ostao zarobljen u logici mjerenja, brojanja i zasluga.
Glavna poruka ovog stiha, u svjetlu Isusovog odgovora koji slijedi i prispodobe o nemilosrdnom sluzi, jest da istinsko kršćansko opraštanje ne poznaje granice niti računice. Dok čovjek traži granicu gdje milosrđe prestaje a pravo na pravdu stupa na snagu, Isus uči da milosrđe u Kraljevstvu Božjem mora biti odraz samoga Boga – besplatno, neizmjerno i stalno obnavljajuće. Opraštanje bratu nije zakonska obveza s rokom trajanja, već trajno stanje srca i temeljni identitet onih koji su i sami primili bezgraničan oprost od Boga.