Gledajte da ne prezrete jednoga od ovih malenih; jer kažem vam da anđeli njihovi na Nebesima neprestano gledaju Lice Oca Mojega koji je na Nebesima.
Gledajte da ne prezrete jednoga od ovih malenih; jer kažem vam da anđeli njihovi na Nebesima neprestano gledaju Lice Oca Mojega koji je na Nebesima.
Ta došao je Sin Čovječji spasiti izgubljeno.
Što vam se čini? Ako bi tko imao stotinu ovaca i zaluta jedna od njih, neće li ostaviti onih devedeset i devet u gorama te poći i tražiti onu zalutalu?
I ako se dogodi da je nađe, zaista, kažem vam da se raduje nad njom više nego nad onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
Tako nije Volja pred Ocem vašim koji je na Nebesima da propadne jedno od ovih malenih.
Što vam se čini? Ako bi tko imao stotinu ovaca i zaluta jedna od njih, neće li ostaviti onih devedeset i devet u gorama te poći i tražiti onu zalutalu?
Što vam se čini? Kad ima jedan čovjek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla?
Τί ὑμῖν δοκεῖ; ἐὰν γένηταί τινι ἀνθρώπῳ ἑκατὸν πρόβατα καὶ πλανηθῇ ἓν ἐξ αὐτῶν, οὐχὶ ἀφήσει τὰ ἐνενήκοντα ἐννέα ἐπὶ τὰ ὄρη, καὶ πορευθεὶς ζητεῖ τὸ πλανώμενον;
Ti humin dokei ean genētai tini anthrōpō hekaton probata kai planēthēa hen ex autōn ouchi aphēsei ta enenēkonta ennea epi ta orē kai poreutheis zētei to planōmenon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Što se vama čini? Ako bude nekomu čovjeku stotinu ovaca i zaluta jedna iz njih, ne li ostavit će onih devedeset devet na one gore, pošavši traži onu lutajuću?"
1. Što se vama čini? Izvornik: Τί ὑμῖν δοκεῖ; [Ti humin dokei] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda, osobna zamjenica u dativu množine i bezlični glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Česta Isusova dijaloška formula kod Mateja kojom uvodi prispodobu i poziva slušatelje da sami donesu sud na temelju svakodnevnog iskustva.
2. i zaluta jedna iz njih Izvornik: καὶ πλανηθῇ ἓν ἐξ αὐτῶν [kai planēthēa hen ex autōn] Gramatika: Glagol u aoristu, pasivu, konjunktivu, 3. lice jednine (ovisan o vezniku 'ean' - ako). Pasivni oblik ovdje ima medijalno, povratno značenje: 'zaluta', 'skrene s puta'. Značenje: Glagol 'planaō' opisuje gubitak pravoga smjera; za razliku od aktivne pobune, pasivni oblik naglašava bespomoćnost i dezorijentiranost zalutale ovce, odnosno člana zajednice koji je posrnuo.
3. ne li ostavit će Izvornik: οὐχὶ ἀφήσει [ouchi aphēsei] Gramatika: Pojačana upitna niječnica 'ouchi' u grčkom redovito uvodi retoričko pitanje na koje se sa sigurnošću očekuje potvrdan odgovor ('zar neće?', 'dakako da hoće'). Glagol je u futuru indikativa aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Ističe samorazumljivu pastirsku brigu koja privremeno ostavlja mnoge koji su na sigurnom kako bi se posvetila onoj jednoj koja je u pogibelji.
4. pošavši traži onu lutajuću Izvornik: πορευθεὶς ζητεῖ τὸ πλανώμενον [poreutheis zētei to planōmenon] Gramatika: Particip aorista pasiva (u deponentnom značenju 'pošavši') u nominativu jednine muškog roda prethodi glavnom glagolu 'zētei' (prezent indikativa aktiva, 3. lice jednine, čime izričaj prelazi iz futura u živopisni prezent), dok je objekt poimeničeni particip prezenta pasiva/medija u akuzativu srednjeg roda ('ono koje luta'). Značenje: Prijelaz na glagol i particip u prezentu ('traži onu koja upravo luta') unosi dramatičnost i pokazuje trajnu, ustrajnu potragu pastira sve dok ovca još uvijek luta.
Matej 18,12 nalazi se u kontekstu Isusovog govora o zajednici i brige za „najmanje” (Mt 18,1-14). Glavna poruka stiha jest neizmjerna, individualizirana i inicijativna Božja ljubav prema svakom pojedinom vjerniku, posebno onima koji su duhovno slabi, ranjivi ili su zalutali u grijeh i zabludu. Bog ne gleda na svoj narod kao na bezličnu masu gdje je gubitak pojedinca statistički prihvatljiv; u njegovoj ekonomiji milosrđa svaka je duša od neprocjenjive vrijednosti, a punina stada je narušena ako nedostaje makar i jedna jedinka.
Ovaj stih ujedno pruža snažan pastirski imperativ za Crkvu i njene voditelje. Kao što Krist, Dobri Pastir, aktivno odlazi na planine i neumorno traga za onim koji luta sve dok ga ne pronađe, tako je i kršćanska zajednica pozvana napustiti zonu komfora te s istom sućuti, strpljenjem i upornošću tražiti i vraćati zalutale braću i sestre, ne osuđujući ih, već se radujući njihovom spasenju.