A oni raspravljahu u sebi govoreći: "Kruhove ne uzesmo."
A oni raspravljahu u sebi govoreći: "Kruhove ne uzesmo."
Spoznavši to, Isus reče: "Zašto raspravljate u sebi, malovjerni, što kruhova nemate?
Zar još ne shvaćate niti pamtite onih pet kruhova za pet tisuća, i koliko košara uzeste?
Niti onih sedam kruhova za četiri tisuće, i koliko košara uzeste?
Kako ne shvaćate da vam ne rekoh o kruhovima? Pazite se kvasca farizejskoga i saducejskoga."
Zar još ne shvaćate niti pamtite onih pet kruhova za pet tisuća, i koliko košara uzeste?
Zar još ne razumijete niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste?
οὔπω νοεῖτε οὐδὲ μνημονεύετε τοὺς πέντε ἄρτους τῶν πεντακισχιλίων καὶ πόσους κοφίνους ἐλάβετε;
oupō noeite oude mnēmoneuete tous pente artous tōn pentakischiliōn kai posous kophinous elabete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar još ne shvaćate niti pamtite onih pet kruhova onih pet tisuća i koliko košara uzeste?"
1. Zar još ne shvaćate Izvornik: οὔπω νοεῖτε [oupō noeite] Gramatika: Prilog 'još ne' uz glagol u prezentu aktivnom, 2. lice množine, koji označava trajno stanje uma. Prezent ovdje naglašava da učenici u ovom trenutku još uvijek ne dopiru do dubljeg uvida, ali 'još ne' ostavlja otvorenu mogućnost da će u budućnosti razumjeti. Značenje: Glagol označava duboko, duhovno poimanje stvarnosti umom i srcem, a ne samo površno opažanje osjetilima. Isus prekorava učenike jer su zaokupljeni materijalnim nedostatkom kruha, dok ne vide duhovni smisao njegovih djela.
2. niti pamtite Izvornik: οὐδὲ μνημονεύετε [oude mnēmoneuete] Gramatika: Odrični veznik 'niti' povezuje dva glagola u prezentu aktivnom, 2. lice množine. Prezent upućuje na trajno držanje u sjećanju i aktivno prizivanje prošlih događaja u svijest. Značenje: U biblijskom smislu pamćenje nije tek puko čuvanje informacija, nego živo prisjećanje Božjih zahvata u prošlosti koje oblikuje vjeru u sadašnjosti. Zaborav prošlih čuda vodi u malovjernost pred novim kušnjama.
3. onih pet kruhova onih pet tisuća Izvornik: τοὺς πέντε ἄρτους τῶν πεντακισχιλίων [tous pente artous tōn pentakischiliōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine s određenim članom koji pokazuje na poznati događaj ('onih pet kruhova'), praćena glavnim brojem u genitivu množine s određenim članom. Genitiv ovdje izražava pripadnost ili namjenu: kruhovi koji su nahranili točno određenih pet tisuća ljudi. Značenje: Podsjećanje na prvo čudesno umnažanje kruha u židovskom okruženju (Mt 14,13-21). Brojčani kontrast između malog broja kruhova i golema mnoštva ističe Božju svemoć koja iz neznatnoga stvara izobilje.
4. koliko košara Izvornik: πόσους κοφίνους [posous kophinous] Gramatika: Upitna zamjenica i imenica u akuzativu množine muškog roda kao izravni objekt glagola 'uzeste'. Riječ označava specifičnu vrstu pletene košare. Značenje: Riječ označava čvrstu, manju pletenu košaru kakvu su Židovi obično nosili na putovanjima kako bi u njoj čuvali čistu hranu. Tih dvanaest košara preostalih ulomaka simbolizira puninu Božje skrbi za dvanaest plemena Izraelovih.
5. uzeste Izvornik: ἐλάβετε [elabete] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 2. lice množine, koji označava konkretnu, dovršenu radnju u prošlosti. Prelazak s prezenta ('shvaćate', 'pamtite') na aorist naglašava povijesnu zbiljnost događaja u kojem su učenici vlastitim rukama skupili ostatke. Značenje: Učenici nisu bili samo promatrači, nego izravni sudionici čuda koji su svojim rukama primili opipljiv dokaz Božjeg izobilja. Time je njihov sadašnji strah od gladi još manje opravdan.
Ovaj stih (Matej 16,9) predstavlja ključni trenutak Isusovog pedagoškog prijekora upućenog učenicima koji su, našaći se u lađi bez dovoljno kruha, počeli brinuti o zemaljskoj oskudici, potpuno promašivši duhovno značenje Isusova upozorenja o 'kvascu farizejskom i saducejskom'. Isus ih podsjeća na čudesno umnožavanje kruhova kako bi im ukazao na temeljni problem njihove vjere: zaborav Božjih spasenjskih djela iz prošlosti izravno dovodi do duhovne sljepoće i tjeskobe u sadašnjosti.
Glavna poruka stiha jest da se istinska vjera i duhovno razumijevanje (nous) hrane aktivnim sjećanjem (anamnezom) na Božju providnost i moć. Učenici, koji su vlastitim rukama sakupili dvanaest košara preobilja, pozvani su uzdignuti svoj pogled sa zemaljskih briga i shvatiti da je Isus istinski Gospodar nad svakom materijalnom i duhovnom potrebom. Stih nas poziva da u trenucima životnih oskudica i nesigurnosti ne tražimo zemaljska rješenja u strahu, već da se u vjeri oslonimo na sjećanje o Božjoj vjernosti i preobilnoj milosti koju smo već iskusili.