A Isus im reče: "Gledajte i pazite se kvasca farizejskoga i saducejskoga."
A Isus im reče: "Gledajte i pazite se kvasca farizejskoga i saducejskoga."
A oni raspravljahu u sebi govoreći: "Kruhove ne uzesmo."
Spoznavši to, Isus reče: "Zašto raspravljate u sebi, malovjerni, što kruhova nemate?
Zar još ne shvaćate niti pamtite onih pet kruhova za pet tisuća, i koliko košara uzeste?
Niti onih sedam kruhova za četiri tisuće, i koliko košara uzeste?
Spoznavši to, Isus reče: "Zašto raspravljate u sebi, malovjerni, što kruhova nemate?
A Isus razumjevši reče im: šta mislite u sebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli?
Γνοὺς δὲ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν αὐτοῖς· τί διαλογίζεσθε ἐν ἑαυτοῖς, ὀλιγόπιστοι, ὅτι ἄρτους οὐκ ἔχετε;
Gnous de ho Iēsous eipen autois ti dialogizesthe en he'autois oligopistoi hoti artous ouk echete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Spoznavaši pak taj Isus reče: Zašto raspravljate u sebi, malovjerni, jer kruhove ne imate?"
1. Spoznavaši pak Izvornik: Γνοὺς δὲ [Gnous de] Gramatika: Particip drugog aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda, praćen veznikom blage suprotnosti i prijelaza. Aoristni particip označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('reče') ili je njezin neposredni povod. Značenje: Glagol označava duboku, izravnu spoznaju. Dok učenici raspravljaju u potaji, Isus nadnaravno ili proročki prozire njihove unutarnje misli i tjeskobe prije nego što su mu se uopće obratili.
2. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Izražava konkretnu, jednokratnu i dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: Isusova riječ izravno prekida zatvoreni krug učeničkog ljudskog umovanja i unosi božansku perspektivu u njihovu zbunjenost.
3. Zašto raspravljate u sebi Izvornik: τί διαλογίζεσθε ἐν ἑαυτοῖς [ti dialogizesthe en he'autois] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu srednjeg roda u službi priloga ('zašto'), glagol u prezentu medija/pasiva (deponentni), 2. lice množine, te prijedložni izraz s povratnom zamjenicom u dativu množine. Prezent naglašava trajnu radnju koja je upravo u tijeku. Značenje: Glagol opisuje unutarnje vaganje, preračunavanje i zabrinuto raspravljanje. Izraz 'u sebi' (ili 'među sobom') pokazuje da su učenici zatvoreni u vlastite misli i ograničenu logiku, isključujući onoga koji je s njima.
4. malovjerni Izvornik: ὀλιγόπιστοι [oligopistoi] Gramatika: Pridjev u vokativu množine muškog roda, složenica od riječi za 'malo' i 'vjera'. Služi kao izravno obraćanje i prijekor. Značenje: Tipičan Matejev izraz za učenike: oni nisu bezvjerni (poput protivnika), ali im je pouzdanje krhko i kratkovidno. Njihova malovjernost očituje se u tome što zaboravljaju prethodna čuda čim se suoče s novom materijalnom oskudicom.
5. jer kruhove ne imate Izvornik: ὅτι ἄρτους οὐκ ἔχετε [hoti artous ouk echete] Gramatika: Uzročni ili sadržajni veznik, imenica u akuzativu množine muškog roda bez člana, niječna čestica za objektivnu činjenicu te glagol u prezentu aktivnom, 2. lice množine. Odsutnost člana uz 'kruhove' stavlja naglasak na samu namirnicu. Značenje: Učenici suIsusovo duhovno upozorenje o 'kvascu' sveli na banalnu brigu oko zaboravljenih zaliha hrane. Prizemna briga za materijalni kruh zaslijepila ih je za duhovnu pouku i prisutnost Onoga koji umnaža kruhove. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnijeg hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Glavna poruka ovog stiha leži u oštrom kontrastu između ljudske opsjednutosti materijalnim brigama i duhovne stvarnosti Božje providnosti. Isus prepoznaje unutarnju tjeskobu svojih učenika nastalu zbog zaboravnosti i nedostatka hrane te ih razotkriva kao "malovjerne". Taj prijekor ne označava odsustvo vjere, već njezinu nezrelost i neotpornost na svakodnevne probleme, jer su učenici zaboravili tko se nalazi s njima u čamcu unatoč tome što su nedavno svjedočili čudesnim umnožavanjima kruhova.
Stih nas uči da istinska vjera zahtijeva trajno oslanjanje na Kristovu moć i mudrost, a ne na ljudske računice i tjeskobne misli. Isus nas poziva da izlažemo svoje misli Njegovom sveznanju i da ne dopustimo da nas brige oko prolaznih, zemaljskih potreba ("kruhova") oslijepe za dublje duhovne opasnosti i uzvišenije pozive na koje nas On usmjerava.