A On, okrenuvši se, reče Petru: "Odlazi iza Mene, sotono, sablazan si Mi, jer ne misliš na ono što je Božje, nego na ono što je ljudsko."
Tada Isus reče učenicima Svojim: "Ako tko hoće poći za Mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme križ svoj i neka Me slijedi.
Jer tko god hoće spasiti život svoj, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, naći će ga.
Jer što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će dati čovjek kao otkupninu za život svoj?
Jer Sin Čovječji ima doći u Slavi Oca Svojega s anđelima Svojim, i tada će uzvratiti svakomu po djelovanju njegovu.
Jer tko god hoće spasiti život svoj, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, naći će ga.
Jer ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.
ὃς γὰρ ἐὰν θέλῃ τὴν ψυχὴν αὐτοῦ σῶσαι, ἀπολέσει αὐτήν· ὃς δ᾽ ἂν ἀπολέσῃ τὴν ψυχὴν αὐτοῦ ἕνεκεν ἐμοῦ, εὑρήσει αὐτήν.¶
hos gar ean thelē tēn psuchēn autou sōsai apolesei autēn hos d᾽ an apolesē tēn psuchēn autou heneken emou heurēsei autēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko jer ako hoće [taj] život njega spasiti, izgubit će njega; tko pak god izgubi [taj] život njega radi mene, naći će njega."
1. Tko jer ako hoće Izvornik: ὃς γὰρ ἐὰν θέλῃ [hos gar ean thelē] Gramatika: Odnosna zamjenica uz uzročni veznik γάρ (jer, naime), pogodbenu česticu ἐάν (ako, god) i glagol u prezentu konjunktiva aktivnog, 3. lice jednine. Prezent konjunktiva označava trajni stav volje i životnu usmjerenost ('tko god bi trajno htio'), a veznik γάρ povezuje ovu tvrdnju kao obrazloženje prethodnog poziva na nošenje križa. Značenje: Izražava temeljnu životnu nakanu i usmjerenost čovjekove volje. Nije riječ o trenutnom impulsu, nego o trajnom nastojanju da se vlastita egzistencija osigura pod svaku cijenu, mimo Božjeg poziva.
2. [taj] život njega Izvornik: τὴν ψυχὴν αὐτοῦ [tēn psuchēn autou] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu posvojnom. Određeni član ističe konkretnu, osobnu egzistenciju pojedinca. Značenje: Riječ ψυχή obuhvaća i zemaljski, tjelesni život i cjelovitu osobnost odnosno vječnu dušu čovjeka. Ovdje se misli na cjelokupno ljudsko biće i život koji čovjek pokušava zadržati u vlastitom posjedu.
3. spasiti Izvornik: σῶσαι [sōsai] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji dopunjuje glagol 'htjeti'. Aorist označava cjelovitu i konačnu radnju očuvanja. Značenje: U prvom dijelu rečenice odnosi se na ljudski pokušaj samozaštite i očuvanja zemaljskog života izbjegavanjem trpljenja i križa.
4. izgubit će ... izgubi Izvornik: ἀπολέσει ... ἀπολέσῃ [apolesei ... apolesē] Gramatika: Isti glagol najprije u futuru indikativa aktivnog (sigurna buduća posljedica), a potom u aoristu konjunktiva aktivnog uz česticu ἄν (konkretna, jednokratna odluka predanja). Značenje: Glagol nosi dvostruko značenje: u prvom slučaju označava konačnu propast i gubitak istinskog, vječnog života, dok u drugom označava svjesno žrtvovanje i odricanje od sebičnog zemaljskog života.
5. radi mene Izvornik: ἕνεκεν ἐμοῦ [heneken emou] Gramatika: Prijedlog s naglašenim oblikom osobne zamjenice 1. lica jednine u genitivu (ἐμοῦ umjesto nenaglašenog μου). Naglašena zamjenica snažno ističe samu osobu govornika kao isključivi razlog. Značenje: Odricanje od vlastitog života nema vrijednost samo po sebi kao puki asketizam, nego dobiva spasenjski smisao isključivo iz vjernosti i ljubavi prema Isusu.
6. naći će Izvornik: εὑρήσει [heurēsei] Gramatika: Glagol u futuru indikativa aktivnog, 3. lice jednine, koji izriče pouzdano eshatološko obećanje. Značenje: Nasuprot pukom pokušaju 'očuvanja' stoji 'nalaženje' života — otkrivanje njegove prave, neprolazne punine u zajedništvu s Bogom, što nadilazi ono što je čovjek prvotno imao.
Ovaj stih iznosi temeljni duhovni paradoks kršćanskog učeništva i same logike Kraljevstva Božjeg. Isus razotkriva temeljnu zabludu pale ljudske prirode: težnju da sebičnosti, samopouzdanom kontrolom i grčevitim očuvanjem zemaljskih sigurnosti osiguramo vlastiti život. Takvo egocentrično nastojanje oko samoočuvanja neizbježno vodi do duhovne smrti, besmisla i konačnog gubitka onoga što čini samu srž ljudskog bića – vječne duše i autentičnog zajedništva sa Stvoriteljem.
Nasuprot tome, autentičan život i spasenje ostvaruju se kroz radikalno predanje i umiranje vlastitom egoizmu, ali isključivo uz kristološki motiv – »radi mene«. Istinski identitet, sloboda i vječni život ne zadobivaju se sebičnim posjedovanjem, već darivanjem i potpunim pouzdanjem u Kristovo vodstvo. Tko je spreman položiti svoj zemaljski život i svoje ambicije u Kristove ruke, pronalazi neusporedivo veću stvarnost: neprolazni život u Božjoj prisutnosti.