Od tada poče Isus pokazivati učenicima Svojim da Mu treba otići u Jeruzalem i mnogo pretrpjeti od starješina, prvosvećenika i pismoznanaca, i biti ubijen, i trećega dana biti podignut.
I uzevši Ga k sebi, Petar Ga poče koriti govoreći: "Milostiv Ti Bog, Gospodine! To Ti se nipošto neće dogoditi!"
A On, okrenuvši se, reče Petru: "Odlazi iza Mene, sotono, sablazan si Mi, jer ne misliš na ono što je Božje, nego na ono što je ljudsko."
Tada Isus reče učenicima Svojim: "Ako tko hoće poći za Mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme križ svoj i neka Me slijedi.
Jer tko god hoće spasiti život svoj, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, naći će ga.
A On, okrenuvši se, reče Petru: "Odlazi iza Mene, sotono, sablazan si Mi, jer ne misliš na ono što je Božje, nego na ono što je ljudsko."
A on obrnuvši reče Petru: idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko.
Ὁ δὲ στραφεὶς εἶπεν τῷ Πέτρῳ· ὕπαγε ὀπίσω μου σατανᾶ, σκάνδαλον εἶ ἐμοῦ, ὅτι οὐ φρονεῖς τὰ τοῦ θεοῦ ἀλλὰ τὰ τῶν ἀνθρώπων.¶
Ho de strapheis eipen tō Petrō hupage opisō mou satana skandalon ei emou hoti ou phroneis ta tou theou alla ta tōn anthrōpōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj pak okrenuvši-se reče onomu Petru: Odlazi iza mene, Sotono, sablazan jesi mene, jer ne misliš ona onoga Boga nego ona onih ljudi."
1. okrenuvši-se Izvornik: στραφεὶς [strapheis] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda s povratnim (medijskim) značenjem. Označava naglu, dovršenu kretnju koja prethodi govoru. Značenje: Isus se odlučno okreće prema Petru (i prema ostalim učenicima, kako bilježi Marko), čime fizički prekida Petrovo povlačenje u stranu i javno odgovara na kušnju.
2. Odlazi iza mene Izvornik: ὕπαγε ὀπίσω μου [hupage opisō mou] Gramatika: Imperativ prezenta aktivnog, 2. lice jednine, s prijedlogom i genitivom osobne zamjenice. Prezent u zapovjednom načinu traži trenutačno i trajno izvršenje radnje. Značenje: Ovim riječima Isus najprije odbija napasnika (usp. Mt 4,10), ali ujedno vraća Petra na njegovo pravo mjesto: učenik ne smije stajati ispred Učitelja i određivati mu put, nego mora ići 'iza Njega' kao sljedbenik.
3. sablazan jesi mene Izvornik: σκάνδαλον εἶ ἐμοῦ [skandalon ei emou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda kao predikatno ime, glagol 'biti' u prezentu te naglašeni oblik osobne zamjenice u genitivu jednine. Značenje: Izvorna riječ označava zapinjaču u stupici ili kamen spoticanja; Petar, koji je netom prije nazvan 'Stijenom' temeljcima Crkve, zbog odbijanja križa postaje kamen spoticanja na Isusovu putu prema izvršenju Očeve volje.
4. ne misliš ona onoga Boga nego ona onih ljudi Izvornik: οὐ φρονεῖς τὰ τοῦ θεοῦ ἀλλὰ τὰ τῶν ἀνθρώπων [ou phroneis ta tou theou alla ta tōn anthrōpōn] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice jednine, koji upravlja pokaznim članovima u akuzativu množine srednjeg roda ('ona', tj. stvari, interese) s posvojnim genitivima, spojenim snažnim suprotnim veznikom. Značenje: Glagol ne označava samo intelektualno razmišljanje, nego cjelokupno životno usmjerenje, težnju i vrijednosni sustav: ljudski um traži slavu, moć i izbjegavanje patnje, dok Božji naum spašava svijet kroz žrtvu i poniznost. Imena: - Petar [Πέτρῳ (aram. כֵּיפָא) / Petrō (aram. Kefa)] (osoba) Znači: stijena, kamen Tvorba: Grčki prijevod aramejskog nadimka Kefa koji znači 'stijena' ili 'kamen'. Tekst objašnjava: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju (Mt 16,18). Promjena imena: Izvorno ime mu je Šimun (heb. Šim'on, 'onaj koji čuje/uslišava'), a Isus mu daje novo ime Kefa (Petar) kao znak njegove uloge čvrstog temelja zajednice vjernika.
- Sotona [σατανᾶ (heb. שָׂטָן / aram. סָטָנָא) / satana (heb. satan / aram. satana)] (osoba) Znači: protivnik, tužitelj, neprijatelj Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog određenog oblika hebrejske imenice satan, izvedene iz glagolskog korijena stn koji znači 'protiviti se', 'stati na put kao prepreka' ili 'optuživati'.
Glavna poruka ovog stiha leži u neumoljivoj istini da je put križa u samom središtu Božjeg plana spasenja i da ne postoji istinsko kršćanstvo bez žrtve. Isusov oštri prijekor Petru otkriva da suprotstavljanje križu i nastojanje da se izbjegne patnja radi postizanja zemaljske slave ne proizlaze iz Božje mudrosti, već predstavljaju sotonsku kušnju i palu ljudsku perspektivu. Čak i oni koji su najbliži Bogu i koji su primili najveće duhovne spoznaje mogu se u trenu pretvoriti u kamen spoticanja ako svoje želje stope s ljudskim mjerilima uspjeha umjesto da se potpuno podlože Božjoj volji.
Ovaj stih istodobno predstavlja trajni poziv na istinsko učenikeštvo i poniznost. Zapovijed 'Idi iza mene' nije samo ukor, već i milosrdni poziv na povratak na pravo mjesto: učenik ne vodi Učitelja, ne određuje Njegove puteve i ne korigira Božje planove, već hoda za Njim stopama križa. Za svakog vjernika, stih je snažan podsjetnik na potrebu neprestanog preobražavanja uma – napuštanja sebičnih, naravnih težnji ('onoga ljudskog') i prihvaćanja Božjeg pogleda na ljubav, služenje i žrtvu ('onoga Božjeg').