Početna ›

Matej 16,13 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Kako ne shvaćate da vam ne rekoh o kruhovima? Pazite se kvasca farizejskoga i saducejskoga."

Tada shvatiše da ne reče neka se paze kvasca krušnoga, nego nauka farizejskoga i saducejskoga.

A došavši u krajeve Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje govoreći: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"

A oni rekoše: "Jedni: 'Ivan Krstitelj'; drugi pak: 'Ilija'; a treći: 'Jeremija ili jedan od proroka.'"

Govori im: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?"

Biblija

A došavši u krajeve Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje govoreći: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"

Daničić-Karadžić

A kad dođe Isus u okoline Žesarije Filipove, pitaše učenike svoje govoreći: ko govore ljudi da je sin čovječiji?

Original

Ἐλθὼν δὲ ὁ Ἰησοῦς εἰς τὰ μέρη Καισαρείας τῆς Φιλίππου ἠρώτα τοὺς μαθητὰς αὐτοῦ λέγων· τίνα με λέγουσιν οἱ ἄνθρωποι εἶναι τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου;

Izgovor

Elthōn de ho Iēsous eis ta merē Kaisareias tēs Philippou ērōta tous mathētas autou legōn tina me legousin hoi anthrōpoi einai ton huion tou anthrōpou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Došavši pak taj Isus u te krajeve Cezareje te Filipove ispitivaše te učenike njegove govoreći: Koga govore ti ljudi biti toga Sina toga čovjeka?"

Analiza

1. Došavši pak Izvornik: Ἐλθὼν δὲ [Elthōn de] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda uz prijelaznu česticu. Izražava radnju koja je prethodila glavnom glagolu ispitivanja, postavljajući prostorni i vremenski okvir za razgovor. Značenje: Isus namjerno povlači učenike izvan Galileje na sjeverno, pretežno pogansko područje kako bi u miru s njima otvorio ključno pitanje svojeg identiteta.

2. u te krajeve Cezareje te Filipove Izvornik: εἰς τὰ μέρη Καισαρείας τῆς Φιλίππου [eis ta merē Kaisareias tēs Philippou] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine srednjeg roda koji označava smjer kretanja, praćen dvostrukim genitivom pripadnosti s određenim članom. Član u genitivu ('te Filipove') služi za pobliže određenje i razlikovanje ovog grada od primorske Cezareje. Značenje: Krajevi oko Cezareje Filipove podno brda Hermona bili su poznati po svetištima boga Pana i kultu rimskog cara, pa baš na tlu poganskih božanstava i carske moći Isus postavlja pitanje o svojem mesijanskom dostojanstvu.

3. ispitivaše Izvornik: ἠρώτα [ērōta] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine. Imperfekt u grčkom jeziku ovdje označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti, odnosno započinjanje i vođenje dubljeg razgovora. Značenje: Isus ne postavlja tek usputno pitanje, nego postupno i sustavno ispituje učenike kako bi ih od pučkih mišljenja doveo do osobnog ispovijedanja vjere.

4. Koga govore ti ljudi biti Izvornik: τίνα λέγουσιν οἱ ἄνθρωποι εἶναι [tina legousin hoi anthrōpoi einai] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine uz glagol u prezentu aktivnom i infinitiv prezenta, što tvori konstrukciju akuzativa s infinitivom. Određeni član uz imenicu 'ljudi' upućuje na ljude općenito, izvan kruga učenika. Značenje: Prvi korak u Isusovoj pedagogiji jest suočavanje s vanjskim, općim mnijenjem mnoštva, koje je vidjelo njegova čuda, ali još nije proniknulo u njegovu pravu narav.

5. toga Sina toga čovjeka Izvornik: τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου [ton huion tou anthrōpou] Gramatika: Akuzativ jednine kao subjekt infinitivne konstrukcije, praćen genitivom jednine; obje imenice imaju određeni član. Dvostruki član naglašava da je riječ o jedinstvenom, određenom naslovu, a ne o bilo kojem ljudskom sinu. Značenje: Naslov 'Sin Čovječji' potječe iz proročke vizije u Knjizi proroka Daniela o nebeskom liku kojemu Bog predaje vječnu vlast, a Isus ga koristi kako bi izbjegao politička očekivanja vezana uz pojam Mesije i ujedno istaknuo svoju ljudskost. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous (heb. Ješua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik nastao je prema aramejskom i kasnohebrejskom imenu Ješua (skraćeno od Jehošua), koje spaja skraćeni oblik Božjeg imena Jahve i glagolski korijen 'jaša' (spasiti, izbaviti).

- Cezareja [Καισάρεια / Kaisareia] (grad) Znači: Carev grad / Cezarov grad Tvorba: Ime je izvedeno iz grčkog oblika rimske vladarske titule i obiteljskog imena 'Kaisar' (lat. Caesar), čime je grad nazvan u čast rimskog cara Augusta. Promjena imena: Grad se ranije zvao Panion (ili Paneas) po svetištu grčkog boga Pana, a tetrarh Filip ga je obnovio, proširio i preimenovao u čast rimskog cara.

- Filip [Φίλιππος / Philippos] (osoba) Znači: ljubitelj konja Tvorba: Izvorno grčko ime složeno od glagolske osnove 'phileō' (voljeti, ljubiti) i imenice 'hippos' (konj). U hrvatskom tekstu ovdje stoji u posvojnom obliku 'Filipove' kao dio naziva grada Cezareje Filipove, nazvane po tetrarhu Filipu, sinu Heroda Velikog.

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 16,13) predstavlja presudnu prekretnicu i vrhunac Isusova javnog djelovanja. Povukavši se sa svojim učenicima u poganski kraj Cezareje Filipove – područje kojim su dominirali simboli rimskog carskog kulta i starodrevnog idolopoklonstva – Isus postavlja temeljno pitanje čitavog kršćanstva: pitanje o svome pravom identitetu. Dok mnoštvo (javno mnijenje), promatrajući Njegova djela, ostaje na razini ljudskog divljenja i vidi u Njemu tek velikog proroka ili vjerskog reformatora, Isus priprema svoje najbliže sljedbenike za prijelaz iz općeg, površnog mišljenja u osobnu, odozgo objavljenu vjeru.

Glavna poruka stiha leži u dubokoj tajni titule »Sin Čovječji«, kroz koju Isus ujedinjuje svoju potpunu solidarnost s ljudskom sudbinom i svoju nebesku, mesijansku slavu. Pitanje koje Isus upućuje učenicima nije akademska anketna provjera, nego egzistencijalni poziv na opredjeljenje. Prije nego što im otkrije put križa i žrtve, Isus traži da se učenici suoče s razlučivanjem Njegove božanske naravi, pokazujući da istinska spoznaja Boga ne proizlazi iz ljudskih nagađanja i popularnih teorija, već iz osobnog odnosa i Božje objave koja jedina može prepoznati Krista kao Sina Boga živoga.