Kako ne shvaćate da vam Ja nisam govorio o kruhovima, kad vam rekoh: "Čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"
Kako ne shvaćate da vam Ja nisam govorio o kruhovima, kad vam rekoh: "Čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"
Tada oni shvatiše da im On ne bijaše govorio da se čuvaju kvasca krušnog, već nauka farizejskog i saducejskog.
Kad je stigao u oblast Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje: "Prema mišljenju ljudi, tko je Sin Čovječji?"
Oni rekoše: „Za jedne Ivan Krstitelj; za druge Ilija; za druge opet Jeremija ili jedan od proroka.”
On im kaza: „A vi, što vi kažete tko sam?“
Kad je stigao u oblast Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje: "Prema mišljenju ljudi, tko je Sin Čovječji?"
A kad dođe Isus u okoline Žesarije Filipove, pitaše učenike svoje govoreći: ko govore ljudi da je sin čovječiji?
Ἐλθὼν δὲ ὁ Ἰησοῦς εἰς τὰ μέρη Καισαρείας τῆς Φιλίππου ἠρώτα τοὺς μαθητὰς αὐτοῦ λέγων· τίνα με λέγουσιν οἱ ἄνθρωποι εἶναι τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου;
Elthōn de ho Iēsous eis ta merē Kaisareias tēs Philippou ērōta tous mathētas autou legōn tina me legousin hoi anthrōpoi einai ton huion tou anthrōpou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Došavši pak [taj] Isus u [te] krajeve Cezareje [te] Filipove pitaše [te] učenike svoje govoreći: »Koga govore [ti] ljudi biti [tog] Sina [tog] čovjeka?« (Napomena: Riječi u uglatim zagradama označavaju određene članove koji postoje u grčkom izvorniku, a koje hrvatski jezik standardno ne koristi: Došavši pak Isus u krajeve Cezareje Filipove pitaše učenike svoje govoreći: Koga govore ljudi biti Sina čovjeka?)"
1.Ἐλθὼν (Došavši)
Hrvatski prijevodDošavši
Izvornikgrč. Ἐλθὼν (od glagola ἔρχομαι)
TransliteracijaElthōn
Gramatičke nijanseParticip aorista aktivnog, nominativ jednine muškog roda. Aorist izražava svršenu radnju koja prethodi radnji glavnog glagola u rečenici; Isus je najprije stigao na to specifično područje, napustivši dotadašnji prostor djelovanja.
Teološko značenjeOznačava važnu promjenu mjesta i svjesno povlačenje iz područja intenzivnog javnog djelovanja u Galileji i sve većeg neprijateljstva vjerskih vođa (farizeja i saduceja) u mirniji, poganski kraj. To putovanje ima karakter strategijskog povlačenja radi pripreme učenika za sljedeću ključnu fazu Njegova poslanja – objavu Njegova pravog identiteta i predstojeće muke na križu.
2.δὲ ὁ Ἰησοῦς (pak Isus / a Isus)
Hrvatski prijevodpak Isus / a Isus
Izvornikgrč. δὲ ὁ Ἰησοῦς
Transliteracijade ho Iēsous
Gramatičke nijanseRiječ 'de' je postpozitivni suprotni ili nadovezujući veznik (u hrvatskom se prevodi kao 'a', 'pak' ili se ispušta radi tečnosti), dok je 'ho' određeni član uz vlastitu imenicu u nominativu ('Iēsous'). U grčkom jeziku uz imena se često koristi određeni član radi isticanja poznate, specifične osobe ('taj Isus').
Teološko značenjeVeznik 'de' označava prijelaz na novu narativnu i teološku cjelinu u Matejevu evanđelju. Nakon rasprava s vjerskim protivnicima i neshvaćanja od strane mnoštva, Isus preuzima inicijativu i započinje presudnu pouku sa svojim najbližim sljedbenicima.
3.εἰς τὰ μέρη Καισαρείας τῆς Φιλίππου (u krajeve Cezareje Filipove)
Hrvatski prijevodu krajeve Cezareje Filipove
Izvornikgrč. εἰς τὰ μέρη Καισαρείας τῆς Φιλίππου
Transliteracijaeis ta merē Kaisareias tēs Philippou
Gramatičke nijansePrijedlog 'eis' s akuzativom izražava smjer i kretanje u određeni prostor ('ta merē' - akuzativ množine srednjeg roda od 'meros' - dio, predio, kraj). 'Kaisareias' je genitiv jednine, a 'tēs Philippou' je genitiv s članom koji označava pripadnost ('Filipova', tj. pod vlašću tetrarha Heroda Filipa II., kako bi se razlikovala od primorske Cezareje Maritime).
Teološko i povijesno značenjeCezareja Filipova nalazila se na krajnjem sjeveru Izraela, u podnožju planine Hermon, blizu izvora rijeke Jordana. Područje je povijesno bilo duboko uronjeno u pogansko idolopoklonstvo – u starom vijeku ondje je bilo središte štovanja Baala, u grčko-rimsko doba tamo se nalazilo glasovito svetište boga Pana (grad se zvao Paneas/Banias), a Herod Veliki je ondje sagradio raskošan hram od bijelog mramora posvećen rimskom caru Augustu (božanskom Cezaru). Postavljajući pitanje o svome identitetu upravo u sjeni hramova lažnih bogova i simbola carske divinizacije, Isus dramatično suprotstavlja svoj pravi identitet – Mesije i Sina Boga živoga – svim zemaljskim idolima, političkim moćnicima i poganskim kultovima.
4.ἠρώτα (pitaše / ispitivaše)
Hrvatski prijevodpitaše / ispitivaše
Izvornikgrč. ἠρώτα (od glagola ἐρωτάω)
Transliteracijaērōta
Gramatičke nijanseGlagol u imperfektu aktivnog indikativa, 3. lice jednine. Za razliku od aorista koji bi označavao jednokratan, trenutačan upit, imperfekt ovdje izražava trajnu, ponavljanu ili produženu radnju u prošlosti ('stade ispitivati', 'duže ispitivaše').
Teološko značenjeUpotreba imperfekta otkriva da Isus nije postavio samo jedno prolazno ili uzgredno pitanje, već je poveo temeljit, dubok i promišljen pedagoški razgovor. On strpljivo vodi učenike kroz pedagoški proces: najprije istražuje što misli mnoštvo (naravno zapažanje), kako bi pripremio teren za njihovo osobno priznanje vjere koje ne dolazi od tijela i krvi, nego od nebeskog Oca.
5.τοὺς μαθητὰς αὐτοῦ (učenike svoje)
Hrvatski prijevodučenike svoje
Izvornikgrč. τοὺς μαθητὰς αὐτοῦ
Transliteracijatous mathētas autou
Gramatičke nijanseAkuzativ množine muškog roda imenice 'mathētēs' uz posvojni genitiv 'autou' (njegove / svoje). Imenica potječe od glagola μανθάνω ('manthanō' - učiti, spoznavati poukom i iskustvom).
Teološko značenjeUčenici ('mathētai') u biblijskom i židovskom kontekstu nisu bili samo akademski slušatelji, već sljedbenici koji žive u bliskom zajedništvu s Učiteljem ('Rabbi'), dijele Njegov svakodnevni život, promatraju Njegov primjer i upijaju Njegov nauk. Nakon dugog zajedničkog hoda, promatranja čudesa i slušanja propovijedi, Isus ih dovodi do 'ispita zrelosti' na kojem moraju razlučiti i ispravno shvatiti Njegovu osobu i poslanje.
6.λέγων (govoreći)
Hrvatski prijevodgovoreći
Izvornikgrč. λέγων (od glagola λέγω)
Transliteracijalegōn
Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog, nominativ jednine muškog roda. U rečenici služi kao uvod u upravni govor.
Teološko značenjeOvo je čest biblijski idiom (semitizam u grčkom, od hebr. 'lemor' לֵאמֹר) koji svečano najavljuje i naglašava važnost izjave ili pitanja koje slijedi. Ovdje uvodi presudno kristološko pitanje čitavog Evanđelja.
7.Τίνα (Koga / Što)
Hrvatski prijevodKoga
Izvornikgrč. Τίνα (od upitne zamjenice τίς, τί)
TransliteracijaTina
Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda upitne zamjenice. Nalazi se na samom početku upitne rečenice radi snažnog retoričkog i logičkog naglaska.
Teološko značenjeOvo pitanje usmjerava pozornost isključivo na identitet osobe. U svijetu prepunom različitih mišljenja, nagađanja i površnih procjena, Isus traži precizno razlučivanje o tome tko On zapravo jest. Pitanje 'Tko sam ja?' predstavlja temeljno pitanje kršćanske vjere s kojim se mora suočiti svaki pojedinac i svaka generacija.
8.λέγουσιν οἱ ἄνθρωποι (govore / kažu ljudi)
Hrvatski prijevodgovore ljudi / kažu ljudi
Izvornikgrč. λέγουσιν οἱ ἄνθρωποι
Transliteracijalegousin hoi anthrōpoi
Gramatičke nijanse'legousin' je prezent aktivni indikativ 3. lica množine, a 'hoi anthrōpoi' je nominativ množine s određenim članom (od 'anthrōpos' - čovjek).
Teološko značenjeIzraz 'hoi anthrōpoi' ('ljudi', 'mnoštvo', 'šira javnost') označava mase koje su promatrale Isusova čudesa i slušale Njegov nauk, ali su ostale na razini naravnog, zemaljskog rasuđivanja. Ljudi Ga cijene i svrstavaju među najveće likove svoje povijesti (Ivana Krstitelja, Iliju, Jeremiju ili kojeg drugog proroka), ali ne uspijevaju prepoznati Njegovo božanstvo i jedinstveno mesijansko poslanje. Isus ovime povlači jasnu granicu između 'javnog mnijenja' (koje je često dobronamjerno, ali nedostatno i pogrešno) i istinske spoznaje objavljene odozgor.
9.εἶναι (biti / da je)
Hrvatski prijevodbiti / da je
Izvornikgrč. εἶναι (od glagola εἰμί)
Transliteracijaeinai
Gramatičke nijanseInfinitiv prezenta aktivnog glagola biti. U grčkom jeziku tvori standardnu konstrukciju 'akuzativ s infinitivom' (acc. cum inf.: 'Tina... einai... ton huion' -> 'Koga... biti Sina...').
Teološko značenjeGlagol 'eimi' se odnosi na samu bit, postojanje i ontološku stvarnost. Isus ne pita učenike što ljudi misle o Njegovim metodama, čudima ili popularnosti, već pita za svoju suštinu i najdublji identitet ('Tko sam ja po svojoj naravi i biću?').
10.τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου (Sina čovječjega / Sina čovjeka)
Hrvatski prijevodSina čovječjega / Sina čovjeka
Izvornikgrč. τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου (hebr. בֶּן־אָדָם Ben-Adam, aram. בַּר אֱנָשׁ Bar Enash)
Transliteracijaton huion tou anthrōpou
Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda imenice 'huios' (sin) uz određeni član, te genitiv jednine imenice 'anthrōpos' (čovjek) također uz određeni član. Prisutnost oba određena člana u grčkom jeziku ('ton', 'tou') izrazito naglašava jedinstvenost i specifičnost ove titule: 'Taj Sin Tog Čovjeka'.
Teološko značenjeOvo je Isusov najomiljeniji i najčešći samoopis u Evanđeljima (koristi ga za sebe više od 80 puta), dok ga drugi gotovo nikada ne koriste za Njega. Titula ima duboko i višeslojno starozavjetno zaleđe: a) Mesijansko i vladarsko značenje (Daniel 7,13-14): U Danielovom viđenju, 'Sin Čovječji' je nadnaravna, nebeska figura koja dolazi na oblacima nebeskim pred Pradavnoga (Boga Oca) i prima vječnu vlast, slavu i kraljevstvo nad svim narodima i jezicima. To je izrazito božanski i kraljevski naslov koji označava vrhovnog Sudca i Vladara povijesti. b) Ljudskost i poniznost (Ezekijel / Psalmi): U hebrejskom i aramejskom idiomu ('ben adam' / 'bar enash'), izraz doslovno označava ljudsko biće, pripadnika ljudskoga roda (npr. Bog proroka Ezekijela stalno oslovljava sa 'sine čovječji' kako bi naglasio njegovu smrtnost i ljudsku krhkost pred Božjom slavnošću). Ovdje titula izražava Isusovu pravu, potpunu i poniznu ljudsku narav, Njegovu solidarnost s čovječanstvom te spremnost na patnju, odbacivanje i smrt na križu (Izaija 53). c) Pedagoška i teološka mudrost: Za razliku od titula kao što su 'Mesija' (Krist) ili 'Sin Davidov', koje su u tadašnjem židovstvu bile snažno opterećene političkim, revolucionarnim i nacionalističkim očekivanjima zemaljskog kralja koji će vojnom silom srušiti rimsku vlast, titula 'Sin Čovječji' sadržavala je element tajanstvenosti. Isus ju je izabrao kako bi sam mogao ispuniti i definirati njezin sadržaj: premostiti jaz između patnika koji ponizno služi i polaže svoj život kao otkupninu za mnoge, i proslavljenog nebeskog Kralja koji će doći suditi žive i mrtve.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 16,13) predstavlja presudnu prekretnicu i vrhunac Isusova javnog djelovanja. Povukavši se sa svojim učenicima u poganski kraj Cezareje Filipove – područje kojim su dominirali simboli rimskog carskog kulta i starodrevnog idolopoklonstva – Isus postavlja temeljno pitanje čitavog kršćanstva: pitanje o svome pravom identitetu. Dok mnoštvo (javno mnijenje), promatrajući Njegova djela, ostaje na razini ljudskog divljenja i vidi u Njemu tek velikog proroka ili vjerskog reformatora, Isus priprema svoje najbliže sljedbenike za prijelaz iz općeg, površnog mišljenja u osobnu, odozgo objavljenu vjeru.
Glavna poruka stiha leži u dubokoj tajni titule »Sin Čovječji«, kroz koju Isus ujedinjuje svoju potpunu solidarnost s ljudskom sudbinom i svoju nebesku, mesijansku slavu. Pitanje koje Isus upućuje učenicima nije akademska anketna provjera, nego egzistencijalni poziv na opredjeljenje. Prije nego što im otkrije put križa i žrtve, Isus traži da se učenici suoče s razlučivanjem Njegove božanske naravi, pokazujući da istinska spoznaja Boga ne proizlazi iz ljudskih nagađanja i popularnih teorija, već iz osobnog odnosa i Božje objave koja jedina može prepoznati Krista kao Sina Boga živoga.