A došavši u krajeve Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje govoreći: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A došavši u krajeve Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje govoreći: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
A oni rekoše: "Jedni: 'Ivan Krstitelj'; drugi pak: 'Ilija'; a treći: 'Jeremija ili jedan od proroka.'"
Govori im: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?"
A Šimun Petar odgovori i reče: "Ti si Krist, Sin Boga Živoga."
Isus mu odgovori i reče: "Blažen si, Šimune Barjona, jer ti to ne otkri tijelo i krv, nego Otac Moj koji je na Nebesima.
Govori im: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?"
Reče im Isus: a vi šta mislite ko sam ja?
λέγει αὐτοῖς· ὑμεῖς δὲ τίνα με λέγετε εἶναι;¶
legei autois humeis de tina me legete einai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njima: Vi pak koga mene govorite biti?"
1. Govori njima Izvornik: λέγει αὐτοῖς [legei autois] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu množine. Riječ je o pripovjednom (historijskom) prezentu kojim evanđelist prošlu radnju iznosi kao sadašnju radi postizanja živosti i dramatičnosti. Značenje: Prijelaz s prošlog vremena na pripovjedni prezent označava vrhunac napetosti u dijalogu, jer razgovor sada prelazi s tuđih mišljenja na osobnu odluku učenika.
2. Vi pak Izvornik: ὑμεῖς δὲ [humeis de] Gramatika: Osobna zamjenica 2. lica množine u nominativu uz suprotnu česticu. Budući da glagolski nastavak u grčkom već sadrži lice, izričito navođenje zamjenice na samom početku rečenice stavlja snažan naglasak i kontrast naspram 'ljudi' iz 13. stiha. Značenje: Isus povlači oštru crtu između mnoštva i svojih učenika: od onih koji su s njime svakodnevno živjeli i slušali njegovo učenje očekuje dublji uvid od pukog ponavljanja tuđih stavova.
3. koga mene govorite biti Izvornik: τίνα με λέγετε εἶναι [tina me legete einai] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine i nenaglašena osobna zamjenica 1. lica jednine u akuzativu tvore konstrukciju akuzativa s infinitivom uz glagol u 2. licu množine prezenta. Zamjenica 'mene' zamjenjuje raniji izraz 'Sina Čovječjega'. Značenje: Zamjenom trećeg lica ('Sina Čovječjega') prvim licem ('mene') pitanje postaje izravno i intimno, tražeći od učenika da odrede svoj osobni odnos prema Isusu.
Ovaj biblijski stih (Matej 16,15; Marko 8,29; Luka 9,20) predstavlja vrhunac i centralno prekretno mjesto evanđeoskog izvještaja, gdje Isus Krist svoje učenike dovodi pred najvažnije pitanje ljudske egzistencije. Suprotstavljajući javno mnijenje ("mnoštvo") osobnom uvjerenju svojih sljedbenika, Isus jasno daje do znanja da istinska kršćanska vjera ne može biti plod neosnovane tradicije, društvenog konsenzusa ili prepričavanja tuđih duhovnih iskustava. Vjera zahtijeva intiman, osobni susret s Kristom i beskompromisno očitovanje vlastitog stava o Njegovom identitetu.
Teološko težište ovog stiha leži u činjenici da kršćanstvo u svojoj srži nije tek moralni sustav, filozofsko učenje ili skup religijskih pravila, već ontološki odnos s osobom Isusa Krista. Kristovo pitanje "Vi pak koga mene kažete biti?" odjekuje kroz sva stoljeća i upućeno je svakom čovjeku osobno. Odgovor na to pitanje – prepoznavanje Isusa kao Pomazanika (Krista) i Sina Boga živoga – predstavlja temelj na kojem se gradi Crkva te određuje duhovnu sudbinu svakog pojedinca.