Početna

Matej 16,15 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Kad je stigao u oblast Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje: "Prema mišljenju ljudi, tko je Sin Čovječji?"

Oni rekoše: „Za jedne Ivan Krstitelj; za druge Ilija; za druge opet Jeremija ili jedan od proroka.”

On im kaza: „A vi, što vi kažete tko sam?“

Uzimajući riječ, Šimun Petar odgovori: "Ti si Krist, Sin Boga živoga."

Preuzimajući tada riječ Isus mu reče: Sretan si ti, Šimune, sine Jonin, jer nije to krv i meso koji su ti to otkrili, već Moj Otac koji je u Nebesima.

Biblija

On im kaza: „A vi, što vi kažete tko sam?“

Daničić-Karadžić

Reče im Isus: a vi šta mislite ko sam ja?

Original

λέγει αὐτοῖς· ὑμεῖς δὲ τίνα με λέγετε εἶναι;¶

Izgovor

legei autois humeis de tina me legete einai

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kaže njima: Vi pak koga mene kažete biti?"

Analiza

1.λέγει αὐτοῖς (Kaže njima / Govori njima)

Hrvatski prijevodKaže njima (Govori njima)

Izvornik (grč.)λέγει αὐτοῖς

Transliteracijalegei autois

Gramatičke nijanse i teološko značenjeGlagol λέγει (prezent aktivni indikativ, 3. lice jednine od glagola λέγω) ovdje se upotrebljava u funkciji povijesnog prezenta (praesens historicum). Iako opisuje prošli događaj iz Kristovog zemaljskog života, evangelist koristi sadašnje vrijeme kako bi čitatelja dramatično i neposredno uvukao u sadašnjost dijaloga. Teološki, to ukazuje na trajnu aktualnost Isusove riječi – On ne govori samo povijesnim učenicima u Cezareji Filipovoj, već Njegova riječ trajno odjekuje i govori u sadašnjosti svakom vjerniku. Zamjenica αὐτοῖς (dativ množine od αὐτός - "njima") usmjerava pitanje sa širokih masa direktno na najuži krug dvanaestorice apostola, označavajući prijelaz iz opće objave u intimu učeničkog odnosa i osobne odgovornosti.

2.Ὑμεῖς δὲ (Vi pak / A vi)

Hrvatski prijevodVi pak / A vi

Izvornik (grč.)Ὑμεῖς δὲ

Transliteracijahymeis de

Gramatičke nijanse i teološko značenjeUpotreba zamjenice Ὑμεῖς (nominativ množine 2. lica - "vi") izrazito je emfatizirana (naglašena). U grčkom jeziku subjekatske zamjenice u nominativu nisu nužne jer je glagolski nastavak dovoljan za određivanje lica (λέγετε već samo po sebi znači "vi kažete/govorite"). Stoga njeno eksplicitno i istaknuto stavljanje na početak rečenice nosi snažan kontrasni naglasak: "A VI...". Čestica δὲ (suprotni ili prijelazni veznik "pak" ili "a", koja je u grčkom postpozitivna, tj. dolazi na drugo mjesto u rečenici) stvara snažan kontrast prema prethodnom kontekstu u kojem učenici prepričavaju opća mišljenja mnoštva (da je Isus Ivan Krstitelj, Ilija, Jeremija ili koji od proroka). Teološki, Isus ovim postavlja temeljni zahtjev kršćanskog učeništva: vjera se ne može temeljiti na tradiciji, javnom mnijenju ili tuđim iskustvima. Suprotstavljajući "mnoštvo" i "učenike", Krist traži osobni stav, individualnu odgovornost i vlastitu, nepokolebljivu ispovijest vjere.

3.τίνα με (koga mene / koga me)

Hrvatski prijevodKoga mene / koga me

Izvornik (grč.)τίνα με

Transliteracijatina me

Gramatičke nijanse i teološko značenjeUpitna zamjenica τίνα (akuzativ jednine muškog roda od τίς - "koga") stoji u funkciji akuzativa predikata te traži identifikaciju Isusove osobe i Njegovog suštinskog identiteta. Osobna zamjenica με (akuzativ jednine 1. lica od ἐγώ - "mene" ili enklitički "me") jest direktni objekt i apsolutno središte pitanja. Teološko značenje ove sintagme je revolucionarno: Isus ne pita "Što mislite o mojim čudima?", "Kako razumijete moj nauk?" ili "Kakav je vaš moralni život?", nego u sam centar stavlja SVOJU OSOBU ("koga MENE"). Kršćanska vjera nije prvenstveno slijeđenje filozofskog sustava ili etičkog kodeksa, već živo ulaženje u ontološki odnos s Isusom Kristom kao osobom. Sva teološka istina i kršćanski život počivaju na ispravnom odgovoru na pitanje tko je zapravo Isus iz Nazareta.

4.λέγετε εἶναι; (kažete biti? / govorite da jesam?)

Hrvatski prijevodKažete biti? / Govorite da sam?

Izvornik (grč.)λέγετε εἶναι;

Transliteracijalegete einai

Gramatičke nijanse i teološko značenjeGlagol λέγετε (prezent aktivni indikativ, 2. lice množine od λέγω - "govornom radnjom izjavljivati, kazivati, ispovijedati") poziva na aktivno, svjesno i javno očitovanje unutrašnjeg uvjerenja. Nije dovoljno samo u tajnosti srca misliti; istinska vjera traži jasnu kristološku artikulaciju i ispovijest ustima. Infinitiv εἶναι (prezent aktivni infinitiv od glagola εἰμί - "biti") tvori klasičnu grčku sintaktičku konstrukciju akuzativa s infinitivom (accusativus cum infinitivo: τίνα με λέγετε εἶναι; - dosl. "koga mene kažete biti?"). Glagol εἰμί izražava bitak, suštinsko postojanje, ontološku narav i vječni identitet. Krist ne pita za svoju privremenu ulogu, zemaljsku funkciju ili proročki zadatak, već za svoju suštinsku prirodu – tko je On u svom samom bitku i ontologiji. Upravo na ovo pitanje apostol Petar, nadahnut od Oca nebeskog, odgovara temeljnom kršćanskom ispovijesti: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga", prepoznajući u Isusu ne samo ljudskog učitelja, već vječnog Sina Božjega i obećanog Mesiju.

Zaključak

Ovaj biblijski stih (Matej 16,15; Marko 8,29; Luka 9,20) predstavlja vrhunac i centralno prekretno mjesto evanđeoskog izvještaja, gdje Isus Krist svoje učenike dovodi pred najvažnije pitanje ljudske egzistencije. Suprotstavljajući javno mnijenje ("mnoštvo") osobnom uvjerenju svojih sljedbenika, Isus jasno daje do znanja da istinska kršćanska vjera ne može biti plod neosnovane tradicije, društvenog konsenzusa ili prepričavanja tuđih duhovnih iskustava. Vjera zahtijeva intiman, osobni susret s Kristom i beskompromisno očitovanje vlastitog stava o Njegovom identitetu.

Teološko težište ovog stiha leži u činjenici da kršćanstvo u svojoj srži nije tek moralni sustav, filozofsko učenje ili skup religijskih pravila, već ontološki odnos s osobom Isusa Krista. Kristovo pitanje "Vi pak koga mene kažete biti?" odjekuje kroz sva stoljeća i upućeno je svakom čovjeku osobno. Odgovor na to pitanje – prepoznavanje Isusa kao Pomazanika (Krista) i Sina Boga živoga – predstavlja temelj na kojem se gradi Crkva te određuje duhovnu sudbinu svakog pojedinca.