On im kaza: „A vi, što vi kažete tko sam?“
On im kaza: „A vi, što vi kažete tko sam?“
Uzimajući riječ, Šimun Petar odgovori: "Ti si Krist, Sin Boga živoga."
Preuzimajući tada riječ Isus mu reče: Sretan si ti, Šimune, sine Jonin, jer nije to krv i meso koji su ti to otkrili, već Moj Otac koji je u Nebesima.
A Ja, Ja ti kažem: Ti si Petar, i na tebi Ja ću izgraditi Crkvu Svoju, a vlast smrti neće imati snage protiv nje.
Ja ću tebi dati ključeve Kraljevstva; sve što budeš svezao na zemlji bit će svezano na Nebesima, i sve što odriješiš na zemlji bit će odriješeno na Nebesima.
Preuzimajući tada riječ Isus mu reče: Sretan si ti, Šimune, sine Jonin, jer nije to krv i meso koji su ti to otkrili, već Moj Otac koji je u Nebesima.
I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu to tebi javili, nego otac moj koji je na nebesima.
Καὶ Ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν αὐτῷ· μακάριος εἶ, Σίμων Βαριωνᾶ, ὅτι σὰρξ καὶ αἷμα οὐκ ἀπεκάλυψέν σοι ἀλλ᾽ ὁ πατήρ μου ὁ ἐν τοῖς οὐρανοῖς.
Kai Apokritheis de ho Iēsous eipen autō makarios ei Simōn Bariōna hoti sarx kai haima ouk apekalupsen soi all᾽ ho patēr mou ho en tois ouranois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovorivši pak Isus reče mu: Blažen si, Šimune Bar-Jona, jer tijelo i krv ne objavi tebi nego Otac moj na nebesima."
1. Odgovorivši – grč. ἀποκριθεὶς (apokritheis)
Gramatičke nijanseParticip aorista pasivnog (s deponentnim/aktivnim značenjem) glagola ἀποκρίνομαι (apokrinomai), u nominativu jednine muškog roda. Aorist označava radnju koja prethodi ili se podudara s glavnim glagolom (εἶπεν – reče). Grčki idiom "odgovorivši reče" (čest u Septuaginti i Novom zavjetu pod semitskim utjecajem hebrejskog "wayya'an wayyomer") označava svečani, službeni početak važnog govora ili proročke izjave.
Teološko značenjeIsus ne daje tek usputni komentar na Petrovu ispovijed ("Ti si Krist, Sin Boga živoga"), već svečano i autoritativno reagira na božansku objavu koja se dogodila u Petru. Ovaj "odgovor" označava prijelaz s ljudskog dijaloga na božansku potvrdu statusa i identiteta. 2. Blažen – grč. Μακάριος (makarios)
Gramatičke nijansePridjev u nominativu jednine muškog roda. U grčkom tekstu stoji na samom početku rečenice radi snažnog naglaska (emfaze). U biblijskom i antičkom kontekstu ne označava prolaznu emociju ili površnu sreću, već stanje uzvišene duhovne dobrobiti, povlaštenosti i objektivne Božje naklonosti.
Teološko značenjeRiječ podsjeća na Isusov Govor na gori (Blaženstva, Mt 5). Petar je proglašen "blaženim" ne zbog svojih intelektualnih sposobnosti, hrabrosti ili moralne superiornosti, već zato što je postao primatelj i posuda nadnaravne Božje objave. Ovo blaženstvo proistječe iz izravnog doticaja s nebeskom stvarnošću i poznavanja Kristova pravog identiteta. 3. Šimune Bar-Jona (sine Jonin) – grč. Σίμων Βαριωνᾶ (Simōn Bar-Iōna) / aram. i heb. שִׁמְעוֹן בַּר־יוֹנָה (Šim'on bar-Yona)
Gramatičke nijanseΣίμων je vokativ/nominativ vlastitog imena hebrejskog podrijetla (od glagola shama – čuti/uslišati). Βαριωνᾶ je grčka transliteracija aramejskog patronima sastavljenog od bar (sin, za razliku od hebrejskog ben) i Iōna (Jona/Ivan).
Teološko značenjeKorištenjem punog zemaljskog, rođenog imena ("Šimune, sine Jonin"), Isus naglašava Petrovo ljudsko podrijetlo i njegovu prirodnu smrtnost neposredno prije nego što će mu dodijeliti novo, duhovno ime – Petar (Stijena, grč. Πέτρος, v. 18). Snažan kontrast između "sina Joninog" (zemaljsko očinstvo) i "Oca moga" (nebesko očinstvo) naglašava da Petrova spoznaja ne dolazi od njegovog tjelesnog oca ili ljudskog roda, već direktno od nebeskog Oca. 4. Tijelo i krv – grč. σὰρξ καὶ αἷμα (sarks kai haima)
Gramatičke nijanseImenice u nominativu jednine (σάρξ – ženski rod, αἷμα – srednji rod), povezane veznikom καί. Ovo je semitski hendijad (dva pojma koja izražavaju jednu cjelovitu ideju) i idiomatski izraz čest u rabinskoj književnosti (heb. basar wa-dam).
Teološko značenjeFraza "tijelo i krv" u biblijskom i židovskom kontekstu označava ljudsku narav u njenoj krhkosti, smrtnosti, ograničenosti i suprotnosti prema Bogu i duhovnoj sferi (usp. Gal 1,16; 1 Kor 15,50; Ef 6,12). Isus ovime apsolutno isključuje ljudski razum, znanstvenu dedukciju, filozofsko promišljanje ili ljudsku predaju kao izvor Petrova prosvjetljenja. Spoznaja da je Isus "Krist, Sin Boga živoga" je iznad domašaja ljudskih spoznajnih moći; čovjek vlastitim silama ne može probiti veo božanske tajne. 5. Ne objavi tebi – grč. οὐκ ἀπεκάλυψέν σοι (ouk apekalupsen soi)
Gramatičke nijanseοὐκ (niječna čestica pred vokalom), ἀπεκάλυψέν je glagol u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine od ἀποκαλύπτω (apokaluptō – od ἀπό [od/raz-] + καλύπτω [pokriti/sakriti]), σοι je osobna zamjenica u dativu jednine (tebi). Aorist naglašava konkretan, svršen čin otkrivanja u točno određenom trenutku u vremenu.
Teološko značenjeGlagol doslovno znači "odmaknuti veo", "razotkriti ono što je bilo skriveno". Ovo je ključni termin za božansku objavu (otuda riječ apokalipsa). Istinska spoznaja Boga i Krista nije rezultat ljudskog otkrića ili uspinjanja k Bogu, već suverenog Božjeg silaska i otkrivanja čovjeku. Bog aktivno skida veo s ljudskog srca i uma kako bi čovjek mogao vidjeti duhovnu istinu. 6. Otac moj – grč. ὁ πατήρ μου (ho patēr mou)
Gramatičke nijanseImenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine (μου – moj).
Teološko značenjeIsus ovdje ne kaže "Otac naš" ili "Otac tvoj", već specifično "Otac moj". Time naglašava svoj jedinstveni, vječni i sinovski odnos s Bogom Ocem (filijaciju). Upravo zato što je On jedini pravi Sin Božji, samo Njegov Otac može vjerodostojno i istinito objaviti taj identitet ljudima. Otac i Sin stoje u neodvojivom odnosu spoznaje (usp. Mt 11,27: "Nitko ne poznaje Sina doli Otac niti tko poznaje Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti"). 7. Na nebesima / U nebesima – grč. ὁ ἐν τοῖς οὐρανοῖς (ho en tois ouranois)
Gramatičke nijansePrijedložni izraz: ὁ (član u funkciji pokazne zamjenice: "onaj koji je"), ἐν (prijedlog s dativom: u/na), τοῖς οὐρανοῖς (dativ množine muškog roda od οὐρανός – nebo). Korištenje množine "nebesima" (plurale tantum u ovom kontekstu) odražava hebrejski pojam shamayim, koji je uvijek u množini (odnosno dualu).
Teološko značenjeOva oznaka nebeskog obitavališta stoji u potpunoj suprotnosti sa zemaljskim "tijelom i krvlju". Nebesa predstavljaju Božju transcendentnost, suverenost, svetost i apsolutnu uzvišenost nad stvorenim svijetom. Objava o Kristu dolazi iz najviše duhovne sfere – iz samog središta Božje prisutnosti – te silazi u zemaljsku stvarnost u srce jednog jednostavnog ribara iz Galileje.
Ovaj stih predstavlja jednu od najvažnijih kristoloških i spoznajno-teoloških izjava u Novom zavjetu. Isusov odgovor Šimunu Petru jasno razgraničava dvije temeljne sfere postojanja i spoznaje: zemaljsku (prolaznu, ograničenu i ljudsku, utjelovljenu u izrazu "tijelo i krv") i nebesku (vječnu, transcendentnu i božansku, utjelovljenu u "Ocu na nebesima"). Glavna je poruka stiha da temeljna duhovna istina – spoznaja da je Isus obećani Mesija i vječni Sin Božji – nadilazi sve ljudske intelektualne, filozofske i empirijske sposobnosti. Nju čovjek ne može dokučiti vlastitim snagama, obrazovanjem ili tradicijom, već ona dolazi isključivo kao nezasluženi dar božanske objave i prosvjetljenja od Boga Oca.
Ujedno, ovaj stih označava prekretnicu u životu Šimuna Petra i u povijesti Crkve. Proglasivši Petra "blaženim", Isus potvrđuje da se istinsko blaženstvo i duhovna veličina čovjeka ne temelje na njegovom zemaljskom podrijetlu ili osobnim zaslugama, već na otvorenosti Božjem djelovanju i prihvaćanju objave o Isusovom identitetu. Na toj Bogom objavljenoj istini o Kristu kao Sinu Boga živoga – istini koju je Petar prvi javno i jasno ispovjedio – Isus će u sljedećem stihu najaviti gradnju svoje nepobjedive Crkve.