Tada shvatiše da ne reče neka se paze kvasca krušnoga, nego nauka farizejskoga i saducejskoga.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tada shvatiše da ne reče neka se paze kvasca krušnoga, nego nauka farizejskoga i saducejskoga.
A došavši u krajeve Cezareje Filipove, Isus ispitivaše učenike Svoje govoreći: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
A oni rekoše: "Jedni: 'Ivan Krstitelj'; drugi pak: 'Ilija'; a treći: 'Jeremija ili jedan od proroka.'"
Govori im: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?"
A Šimun Petar odgovori i reče: "Ti si Krist, Sin Boga Živoga."
A oni rekoše: "Jedni: 'Ivan Krstitelj'; drugi pak: 'Ilija'; a treći: 'Jeremija ili jedan od proroka.'"
A oni rekoše: jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka.
οἱ δὲ εἶπαν· οἱ μέν· Ἰωάννην τὸν βαπτιστήν, ἄλλοι δέ· Ἠλίαν, ἕτεροι δέ· Ἰερεμίαν ἢ ἕνα τῶν προφητῶν.
hoi de eipan hoi men Iōannēn ton baptistēn alloi de Ēlian heteroi de Ieremian ē hena tōn prophētōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ti pak rekoše: Ti doduše Ivana toga Krstitelja, drugi pak Iliju, drukčiji pak Jeremiju ili jednoga tih proroka."
1. Ti pak rekoše Izvornik: οἱ δὲ εἶπαν [hoi de eipan] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda ovdje ima funkciju osobne zamjenice ('oni'), povezan česticom s glagolom u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Aorist sažima njihov odgovor kao cjelovitu izjavu. Značenje: Učenici vjerno prenose različita mišljenja naroda s kojima su se susretali tijekom svojega dotadašnjeg propovijedanja.
2. Ti doduše ... drugi pak ... drukčiji pak Izvornik: οἱ μέν ... ἄλλοι δέ ... ἕτεροι δέ [hoi men ... alloi de ... heteroi de] Gramatika: Klasična grčka korelativna konstrukcija za nabrajanje različitih skupina u nominativu množine. Dok zamjenica 'alloi' znači 'drugi iste vrste', 'heteroi' izvorno nosi nijansu 'drukčiji, druge vrste', čime se stilski razvedrava niz mišljenja. Značenje: Raznolikost odgovora pokazuje da je narod u Isusu prepoznao iznimnu Božju prisutnost i proročku snagu, ali je ostao podijeljen i nesposoban dokučiti njegovu jedinstvenu ulogu.
3. Ivana toga Krstitelja Izvornik: Ἰωάννην τὸν βαπτιστήν [Iōannēn ton baptistēn] Gramatika: Obje imenice su u akuzativu jednine muškog roda jer ovise o glagolu 'govore' i infinitivu 'biti' koji se podrazumijevaju iz prethodnog stiha. Određeni član ispred imenice 'Krstitelj' ističe njegov prepoznatljiv naslov i službu. Značenje: Ovo mišljenje, koje je dijelio i sam Herod Antipa, odražavalo je vjerovanje da je mučenički pogubljeni Ivan uskrsnuo od mrtvih te da zato u Isusu djeluju čudesne sile.
4. jednoga tih proroka Izvornik: ἕνα τῶν προφητῶν [hena tōn prophētōn] Gramatika: Glavni broj u akuzativu jednine muškog roda praćen partitivnim genitivom množine s određenim članom. Član upućuje na dobro poznatu skupinu starozavjetnih proroka. Značenje: Čak i najviša procjena mnoštva smješta Isusa tek u red drevnih Božjih glasnika i preteča, ne prepoznajući u njemu samog Mesiju u kojem se sva proročanstva ispunjavaju. Imena: - Ivan Krstitelj [Ἰωάννης ὁ βαπτιστής (heb. יוֹחָנָן) / Iōannēs ho baptistēs (heb. Johanan)] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao; uronitelj (krstitelj) Tvorba: Ime Ivan (grč. Iōannēs) potječe od hebrejskog Johanan, složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagola 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost). Nadimak Krstitelj (grč. baptistēs) izveden je iz glagola 'baptizō' (uroniti, potopiti).
- Ilija [Ἠλίας (heb. אֵלִיָּהוּ) / Ēlias (heb. Elijahu)] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Elijahu, koje je sastavljeno od imenice 'El' (Bog) s posvojnim sufiksom za 1. lice jednine ('moj Bog') i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' / 'Jahu' (Jahve).
- Jeremija [Ἰερεμίας (heb. יִרְמְיָהוּ) / Ieremias (heb. Jirmejahu)] (osoba) Znači: Jahve uzdiže / Jahve utemeljuje Tvorba: Potječe od hebrejskog imena Jirmejahu, koje spaja glagolski korijen 'rum' (uzdići, uzvisiti) ili 'rama' (baciti, postaviti temelj) sa skraćenim oblikom Božjeg imena Jahve.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (16:14) donosi ključni dijagnostički prikaz duhovnog stanja i javnog mnijenja u Izraelu za vrijeme Isusova zemaljskog djelovanja. Odgovarajući na Isusovo pitanje o Njegovom identitetu, učenici otkrivaju da mnoštvo gaji iznimno visoko poštovanje prema Njemu, svrstavajući Ga u sam vrh povijesti spasenja – među najveće Božje glasnike, reformatore, čudotvorce i patnike: Ivana Krstitelja, Iliju, Jeremiju ili kojeg drugog starozavjetnog proroka. Narod u Isusovim riječima i djelima jasno prepoznaje nadnaravnu snagu, proročki autoritet, poziv na pokajanje i duboku sućut prema ljudima.
Međutim, glavna teološka poruka ovog stiha leži u ironiji nedovoljnosti ljudske spoznaje: ma koliko to pučko divljenje bilo uzvišeno, ono je u svojoj biti promašeno. Svaki od navedenih likova bio je samo Božji sluga, preteča i putokaz prema Mesiji. Pokušaj mnoštva da Isusa objasni kategorijama prošlosti pokazuje nemogućnost neobnovljenog ljudskog uma da bez Božje objave shvati radikalnu novost Utjelovljenja. Stoga ovaj stih služi kao savršena pozadina i uvod u sljedeći trenutak, u kojem Isus osobno pita učenike: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«, pripremajući put za Petrovu bogonadahnutu ispovijed vjere da Isus nije tek jedan u nizu proroka, nego »Krist, Sin Boga živoga« (Mt 16:16).