Matej 16,14 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Oni pak rekoše: Jedni uistinu Ivana Krstitelja, drugi pak Iliju, ostali pak Jeremiju ili jednoga od proroka."

1.οἱ δὲ εἶπαν (Oni pak rekoše)

Hrvatski prijevodOni pak rekoše (A oni rekoše)

Izvornik (grč.) i transliteracijaοἱ δὲ εἶπαν (hoi de eipan)

Gramatičke nijanseRiječ »οἱ« (hoi) je u nominativu množine muškog roda i ovdje funkcionira kao pokazna zamjenica u ulozi subjekta (»oni«). Veznik »δὲ« (de - pak, a, međutim) je suprotni i koordinacijski veznik koji povezuje ovu rečenicu s prethodnim Isusovim pitanjem. Glagol »εἶπαν« (eipan - rekoše) je u indikativu aorista aktivnog, 3. lice množine od glagola λέγω (lego - govoriti, reći). Aorist označava svršenu povijesnu radnju kojom učenici podnose sažeti izvještaj o javnom mnijenju.

Teološko značenjeOvo je prijelazna točka u Cezareji Filipovoj (Mt 16:14). Učenici iznose promatranja o tome kako mnoštvo doživljava Isusa. Iako ljudi prepoznaju Božji zahvat i autoritet u Isusu, njihova je spoznaja ograničena i površna jer Ga svrstavaju u kategorije već poznatih Božjih slugu.

2.Οἱ μὲν ... ἄλλοι δὲ ... ἕτεροι δὲ ... (Jedni uistinu... drugi pak... ostali pak...)

Hrvatski prijevodJedni uistinu/s jedne strane... drugi pak... ostali/treći pak...

Izvornik (grč.) i transliteracijaΟἱ μὲν ... ἄλλοι δὲ ... ἕτεροι δὲ ... (Hoi men ... alloi de ... heteroi de ...)

Gramatičke nijanseKlasična grčka distributivna konstrukcija koja koristi čestice »μὲν« i »δὲ« za kontrastno nabrajanje i razvrstavanje skupina. Značajna je razlika između »ἄλλοι« (alloi - drugi iste vrste ili skupine) i »ἕτεροι« (heteroi - drugi različite vrste ili kategorije, ostali). Sve su zamjenice u nominativu množine muškog roda kao subjekti elidiranog glagola (»govore da si« ili »smatraju te«).

Teološko značenjeOva konstrukcija ukazuje na razdijeljenost, fragmentiranost i nedostatak konsenzusa u narodu. Ljudi nude različite teorije, ali ni jedna ne pogađa istinu. Svaka skupina pokušava Isusovu neusporedivu osobu ukalupiti u svoje tradicionalne okvire i poznate povijesne obrasce umjesto da prepozna eshatološku novost Njegova dolaska.

3.Ἰωάννην τὸν βαπτιστήν (Ivana Krstitelja)

Hrvatski prijevodIvana Krstitelja

Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaἸωάννην τὸν βαπτιστήν (Iōannēn ton baptistēn) / heb. יוֹחָנָן (Jochanan)

Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda vlastitog imena »Ἰωάννης« (Iōannēs) s atributom/apozicijom »τὸν βαπτιστήν« (ton baptistēn - krstitelja, uronitelja), izvedenim od glagola βαπτίζω (baptizō - uroniti, krstiti). Akuzativ ovisi o neizrečenom glagolu ili infinitivu u neposrednom govoru (npr. »govore da si Ti Ivan Krstitelj«).

Teološko značenjeIme Ivan na hebrejskom (Jochanan) znači »Jahve je milostiv«. Ivan je bio neposredni Isusov preteča, propovjednik pokajanja i suda. Budući da je Herod Antipa nedavno pogubio Ivana, pojava Isusa s čudesima i silnim propovijedanjem navela je mnoge (uključujući i samog Heroda, Mt 14:1-2) na praznovjerno uvjerenje da je Ivan uskrsnuo. To pokazuje da je narod u Isusu prepoznavao beskompromisni moralni autoritet i poziv na obrat.

4.Ἠλίαν (Iliju)

Hrvatski prijevodIliju

Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaἨλίαν (Hēlian) / heb. אֵלִיָּהוּ (Elijahu)

Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda grčke inačice hebrejskog imena.

Teološko značenjeIme Ilija (Elijahu) znači »Moj Bog je Jahve«. Ilija je najveći starozavjetni prorok djela, oživotvoritelj i borac protiv idolopoklonstva, koji nije umro nego je uznesen na nebo na ognjenim kolima (2 Kr 2:11). Na temelju proroka Malahije (Mal 3:23-24), židovska je eshatologija očekivala povratak Ilije neposredno prije dolaska Mesije i Dana Gospodnjega. Vidjevši Isusova čudesa (umnožavanje kruha, iscjeljenja, stišavanje oluja), ljudi su mislili da je On taj očekivani preteča Mesije, i dalje ne shvaćajući da je On sâm Mesija.

5.Ἰερεμίαν (Jeremiju)

Hrvatski prijevodJeremiju

Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaἸερεμίαν (Ieremian) / heb. יִרְמְיָהוּ (Jirmejahu)

Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda vlastitog imena. Spominjanje Jeremije specifičnost je Evanđelja po Mateju (Marko i Luka navode samo »jedan od starih proroka«).

Teološko značenjeIme Jeremija (Jirmejahu) znači »Jahve podiže« ili »Jahve utemeljuje«. Jeremija je bio veliki »prorok patnik«, poznat po dubokoj suhoći, suzama i naricanju nad Jeruzalemom, ali i po proricanju Novoga Saveza (Jer 31:31-34). U kasnijoj židovskoj tradiciji (usp. 2 Mak 2:1-8; 15:14) Jeremija je čašćen kao nebeski zagovornik naroda koji čuva zavjetni kovčeg do eshatološke obnove. Usporedba s Jeremijom ističe Isusovu neizmjernu sućut, ljubav prema narodu, tugu nad Jeruzalemom, ali i nadolazeću patnju te odbacivanje od strane verskih vođa.

6.ἢ ἕνα τῶν προφητῶν (ili jednoga od proroka)

Hrvatski prijevodili jednoga od proroka

Izvornik (grč.) i transliteracijaἢ ἕνα τῶν προφητῶν (ē hena tōn prophētōn)

Gramatičke nijanse»ἢ« (ē) je rastavni veznik (ili). »ἕνα« (hena) je akuzativ jednine muškog roda glavnog broja εἷς (heis - jedan). »τῶν προφητῶν« (tōn prophētōn) je partitivni genitiv množine (genitiv cjeline/dijela: jednoga od skupine proroka) imenice προφήτης (prophētēs - onaj koji govori u nečije ime, Božji glasnik, od πρό + φημί).

Teološko značenjeOva opća kategorija obuhvaća mišljenje onih koji nisu znali s kojim bi konkretnim likom poistovjetili Isusa, ali su prepoznali da je On autentični Božji glasnik kroz kojega Bog ponovno govori svome narodu nakon nekoliko stoljeća proročke šutnje. Ipak, nazvati Isusa samo »jednim od proroka« predstavlja teološki promašaj: proroci su bili sluge koji su govorili »Ovako govori Gospodin«, dok Isus nastupa s vlastitim, božanskim autoritetom (»A ja vam kažem«). On nije tek glasnik, nego sâm Izvor objave – Sin Boga živoga.

Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (16:14) donosi ključni dijagnostički prikaz duhovnog stanja i javnog mnijenja u Izraelu za vrijeme Isusova zemaljskog djelovanja. Odgovarajući na Isusovo pitanje o Njegovom identitetu, učenici otkrivaju da mnoštvo gaji iznimno visoko poštovanje prema Njemu, svrstavajući Ga u sam vrh povijesti spasenja – među najveće Božje glasnike, reformatore, čudotvorce i patnike: Ivana Krstitelja, Iliju, Jeremiju ili kojeg drugog starozavjetnog proroka. Narod u Isusovim riječima i djelima jasno prepoznaje nadnaravnu snagu, proročki autoritet, poziv na pokajanje i duboku sućut prema ljudima.

Međutim, glavna teološka poruka ovog stiha leži u ironiji nedovoljnosti ljudske spoznaje: ma koliko to pučko divljenje bilo uzvišeno, ono je u svojoj biti promašeno. Svaki od navedenih likova bio je samo Božji sluga, preteča i putokaz prema Mesiji. Pokušaj mnoštva da Isusa objasni kategorijama prošlosti pokazuje nemogućnost neobnovljenog ljudskog uma da bez Božje objave shvati radikalnu novost Utjelovljenja. Stoga ovaj stih služi kao savršena pozadina i uvod u sljedeći trenutak, u kojem Isus osobno pita učenike: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«, pripremajući put za Petrovu bogonadahnutu ispovijed vjere da Isus nije tek jedan u nizu proroka, nego »Krist, Sin Boga živoga« (Mt 16:16).