i blažen je onaj tko se ne sablazni o Mene."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i blažen je onaj tko se ne sablazni o Mene."
Dok su pak oni odlazili, poče Isus govoriti mnoštvima o Ivanu: "Što iziđoste u pustinju promatrati? Trstiku koju vjetar ljulja?
Nego što iziđoste vidjeti? Čovjeka u meku odjeću odjevena? Gle, koji meku odjeću nose, u kućama su kraljevskim.
Nego što iziđoste vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka.
Ovo je onaj o kojemu je pisano: 'Gle, Ja šaljem glasnika Svojega pred Licem Tvojim, koji će pripraviti put Tvoj pred Tobom.'
Nego što iziđoste vidjeti? Čovjeka u meku odjeću odjevena? Gle, koji meku odjeću nose, u kućama su kraljevskim.
Ili šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima.
ἀλλὰ τί ἐξήλθατε ἰδεῖν; ἄνθρωπον ἐν μαλακοῖς ἱματίοις ἠμφιεσμένον; ἰδοὺ οἱ τὰ μαλακὰ φοροῦντες ἐν τοῖς οἴκοις τῶν βασιλέων εἰσίν·
alla ti exēlthate idein anthrōpon en malakois himatiois ēmphiesmenon idou hoi ta malaka phorountes en tois oikois tōn basileōn eisin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"nego što iziđoste vidjeti? čovjeka u mekane odjevena? gle oni koji te mekane nose u tim kućama tih kraljeva jesu;"
1. nego što iziđoste vidjeti Izvornik: ἀλλὰ τί ἐξήλθατε ἰδεῖν [alla ti exēlthate idein] Gramatika: Snažni suprotni veznik 'alla' ('nego', 'ali') uvodi novo pitanje nakon što je prvo prešutno odbačeno kao apsurdno. Infinitiv aorista aktiva 'idein' označava čin viđenja i spoznaje, čime se pitanje još izravnije usmjerava na predmet njihova traženja. Značenje: Ponavljanjem pitanja Isus pojačava napetost i vodi slušatelje korak po korak, isključujući pogrešne predodžbe o proročkoj službi kako bi ih doveo do pravog razumijevanja Ivanova poslanja.
2. u mekane odjevena Izvornik: ἐν μαλακοῖς ἠμφιεσμένον [en malakois ēmphiesmenon] Gramatika: Pridjev u dativu množine srednjeg roda bez imenice funkcionira poimeničeno i označava 'mekane stvari', odnosno finu, raskošnu odjeću. Particip perfekta pasiva u akuzativu jednine muškog roda opisuje trajno stanje čovjeka koji je već zaogrnut i nosi takvo ruho. Značenje: Mekana i profinjena odjeća simbol je lagodnog života, popustljivosti i dvorjanstva. To je u potpunoj suprotnosti s Ivanovom oštrom odjećom od devine dlake (Mt 3,4), koja je bila vanjski znak njegove proročke neovisnosti i pokore.
3. oni koji te mekane nose Izvornik: οἱ τὰ μαλακὰ φοροῦντες [hoi ta malaka phorountes] Gramatika: Član u nominativu množine muškog roda ('hoi') sa završnim participom prezenta aktiva ('phorountes') tvori poimeničenu skupinu ('oni koji nose'), dok je objekt umetnut u sredinu. Sam glagol je učestali oblik koji znači 'trajno, uobičajeno nositi' odjeću kao dio životnog stila. Značenje: Upotrebom glagola za redovito nošenje i određenog člana, Isus ne opisuje slučajnu odjeću, nego čitav jedan društveni sloj ljudi posvećenih zemaljskom ugledu, komforu i političkoj moći.
4. u tim kućama tih kraljeva Izvornik: ἐν τοῖς οἴκοις τῶν βασιλέων [en tois oikois tōn basileōn] Gramatika: Prijedlog 'en' s dativom množine označava mjesto boravka, a genitiv množine 'kraljeva' izriče pripadnost ('kraljevski dvorovi'). Obje imenice imaju određeni član, čime se upućuje na dobro poznatu instituciju vladarskih palača. Značenje: Ironija je očita: ljudi u svili žive u palačama podilazeći vladarima, dok se pravi Božji prorok formira u pustinji, a u Herodovu tvrđavu dospijeva samo u lancima jer je govorio istinu.
U ovom stihu Isus Krist pred mnoštvom brani i potvrđuje proročki integritet te autentičnost Ivana Krstitelja. Suprotstavljajući meko, raskošno ruho zemaljskih vladara grubom, pustinjskom odijelu Božjeg glasnika, Isus razotkriva apsurdnost traženja duhovne udobnosti i svjetovnog luksuza u onima koji su pozvani naviještati Istinu. Ivan nije bio dvorski poltron niti mekušac koji ugađa moćnicima, već nepokolebljivi prorok u duhu i sili Ilijinoj, spreman trpjeti nepravdu i tamnicu radije nego učiniti kompromis sa svijetom.
Glavna poruka stiha je poziv na prepoznavanje istinskih Božjih vrijednosti koje stoje u potpunoj suprotnosti sa sustavom vrijednosti ovoga svijeta. Kraljevski dvorovi predstavljaju zemaljsku moć, komoditet i prolaznu slavu, dok pustinja i njeni proroci simboliziraju poziv na pokoru, odricanje i beskompromisnu vjernost Kraljevstvu Božjem. Isus ovime poziva vjernike svih vremena da ne traže Boga u udobnosti kompromisa i vanjskog sjaja, već u autentičnosti duhovnog života koji ne podilazi standardima ovoga svijeta.