slijepi progledavaju i hromi hodaju, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromasima se navješćuje Evanđelje;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
slijepi progledavaju i hromi hodaju, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromasima se navješćuje Evanđelje;
i blažen je onaj tko se ne sablazni o Mene."
Dok su pak oni odlazili, poče Isus govoriti mnoštvima o Ivanu: "Što iziđoste u pustinju promatrati? Trstiku koju vjetar ljulja?
Nego što iziđoste vidjeti? Čovjeka u meku odjeću odjevena? Gle, koji meku odjeću nose, u kućama su kraljevskim.
Nego što iziđoste vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka.
Dok su pak oni odlazili, poče Isus govoriti mnoštvima o Ivanu: "Što iziđoste u pustinju promatrati? Trstiku koju vjetar ljulja?
A kad ovi otidoše, poče Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
Τούτων δὲ πορευομένων ἤρξατο ὁ Ἰησοῦς λέγειν τοῖς ὄχλοις περὶ Ἰωάννου· τί ἐξήλθατε εἰς τὴν ἔρημον θεάσασθαι; κάλαμον ὑπὸ ἀνέμου σαλευόμενον;
Toutōn de poreuomenōn ērxato ho Iēsous legein tois ochlois peri Iōannou ti exēlthate eis tēn erēmon theasasthai kalamon hupo anemou saleuomenon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovih pak odlazećih poče taj Isus govoriti tim mnoštvima o Ivanu: što iziđoste u tu pustinju promatrati? trstiku od vjetra ljuljanu?"
1. Ovih pak odlazećih Izvornik: Τούτων δὲ πορευομένων [Toutōn de poreuomenōn] Gramatika: Pokazna zamjenica i particip prezenta medija/pasiva u genitivu množine tvore genitiv apsolutni, vremensku konstrukciju neovisnu o ostatku rečenice. Prezent participa označava da je Isus počeo govoriti upravo dok su Ivanovi učenici još bili na odlasku, a čestica 'de' označava blagi prijelaz u pripovijedanju. Značenje: Isus čeka da Ivanovi glasnici krenu kako njegove pohvale ne bi zvučale kao laskanje, ali odmah progovara mnoštvu kako nitko ne bi pomislio da je Ivanova sumnja umanjila njegovu proročku veličinu.
2. poče ... govoriti Izvornik: ἤρξατο ... λέγειν [ērxato ... legein] Gramatika: Glagol 'početi' u aoristu medija spojen s infinitivom prezenta glagola 'govoriti' čest je semitizam u evanđeljima. Aorist označava svečani početak govora, dok infinitiv prezenta upućuje na dulje, kontinuirano izlaganje koje slijedi. Značenje: Ova formula u Matejevu evanđelju redovito uvodi važne i prodorne Isusove govore, čime se naglašava težina svjedočanstva koje će Isus izreći o Ivanu Krstitelju i naravi Božjeg kraljevstva.
3. iziđoste ... promatrati Izvornik: ἐξήλθατε ... θεάσασθαι [exēlthate ... theasasthai] Gramatika: Glavni glagol je u aoristu aktiva, 2. lice množine, i označava povijesnu činjenicu njihova masovnog odlaska u pustinju. Uz njega stoji infinitiv aorista medija koji izriče namjeru ('da biste promatrali'), pri čemu ovaj glagol označava pažljivo, zadivljeno gledanje (odakle dolazi i riječ 'teatar'). Značenje: Isus podsjeća mnoštvo na njihov prvotni duhovni žar kada su napuštali udobnost svojih gradova i odlazili u divljinu. Pitanjem ih potiče da preispitaju vlastite motive i prepoznaju Božji zahvat kojem su svjedočili.
4. trstiku od vjetra ljuljanu Izvornik: κάλαμον ὑπὸ ἀνέμου σαλευόμενον [kalamon hupo anemou saleuomenon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine bez člana ('kakvu trstiku') opisana je participom prezenta pasiva u istom padežu. Prijedlog 'hypo' s genitivom imenice 'vjetar' označava vršitelja radnje u pasivnoj konstrukciji, dok prezent participa dočarava sliku neprestanog povijanja. Značenje: Trstika uz obale Jordana bila je uobičajen prizor, ali i poslovična slika nestalnosti i slabosti. Retoričkim pitanjem koje očekuje odlučan niječni odgovor, Isus odbacuje svaku pomisao da je Ivan kolebljiv čovjek koji mijenja uvjerenja pod pritiskom okolnosti ili zatvora. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teoforskog elementa Jahu (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
- Ivan [Ἰωάννου (nom. Ἰωάννης; heb. יוֹחָנָן) / Iōannou] (osoba) Znači: Jahve je milostiv Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Johanan, tvorenog od skraćenog Božjeg imena Jo- (Jahve) i glagolskog korijena hanan (iskazati milost, smilovati se).
U Mateju 11,7 Isus se obraća mnoštvu neposredno nakon odlaska učenika Ivana Krstitelja, s ciljem da zaštiti Ivanov duhovni integritet i razbije bilo kakvu sumnju koju je njegovo pitanje iz tamnice moglo izazvati u narodu. Kroz snažno retoričko pitanje, Isus potiče slušatelje na preispitivanje vlastitih motiva i duhovne ozbiljnosti. Suprotstavljajući sliku 'trske koju ljulja vjetar' – simbola nestalnosti, kompromisa i prevrtljivosti – s Ivanovim stvarnim karakterom, Isus potvrđuje da Ivan nije bio slab ni neodlučan čovjek, već beskompromisni glasnik Božje istine koji se nije savijao pred političkim moćnicima niti pred opasnošću smrti.
Ovaj stih ujedno nosi i svevremensku teološku poruku i izazov za svakog vjernika. Isus nas poziva da ispitamo razloge vlastitog 'izlaska u pustinju', odnosno našeg pristupa Bogu: tražimo li u vjeri samo površne senzacije, duhovnu zabavu i spektakl (kao u kazalištu) ili smo spremni suočiti se s autentičnom, nepokolebljivom Božjom riječi koja traži duboko pokajanje i potpunu preobrazbu života.