U ono vrijeme prozbori Isus i reče: "Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si sakrio ovo od mudrih i razumnih, a otkrio to malenima.
Da, Oče, jer tako bi Volja pred Tobom.
Sve je Meni predano od Oca Mojega, i nitko ne spoznaje Sina doli Otac, niti tko spoznaje Oca doli Sin i onaj komu Sin hoće otkriti.
Dođite k Meni svi izmoreni i opterećeni, i Ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram Moj na se i učite od Mene jer sam krotak i ponizan u Srcu, i naći ćete počinak dušama svojim.
Sve je Meni predano od Oca Mojega, i nitko ne spoznaje Sina doli Otac, niti tko spoznaje Oca doli Sin i onaj komu Sin hoće otkriti.
Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoće kazati.
Πάντα μοι παρεδόθη ὑπὸ τοῦ πατρός μου, καὶ οὐδεὶς ἐπιγινώσκει τὸν υἱὸν εἰ μὴ ὁ πατήρ, οὐδὲ τὸν πατέρα τις ἐπιγινώσκει εἰ μὴ ὁ υἱὸς καὶ ᾧ ἐὰν βούληται ὁ υἱὸς ἀποκαλύψαι.¶
Panta moi paredothē hupo tou patros mou kai oudeis epiginōskei ton huion ei mē ho patēr oude ton patera tis epiginōskei ei mē ho huios kai hō ean boulētai ho huios apokalupsai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sve Meni bi predano od [tog] Oca Moga, i nitko spoznaje [tog] Sina ako ne [taj] Otac, niti [tog] Oca tko spoznaje ako ne [taj] Sin i komu ako hoće [taj] Sin otkriti."
1. bi predano Izvornik: παρεδόθη [paredothē] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasiva, 3. lice jednine (u grčkom se uz subjekt u množini srednjeg roda 'Sve' redovito slaže glagol u jednini). Značenje: Aorist ukazuje na bezvremeni, vječni čin kojim je Otac predao Sinu svu vlast i cjelokupnu objavu spasenja, pri čemu glagol označava i mjerodavno prenošenje istine.
2. spoznaje Izvornik: ἐπιγινώσκει [epiginōskei] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, pojačan prijedložnim prefiksom. Značenje: Prezent izražava trajnu i bezvremenu istinu, a prefiks 'epi-' naglašava potpunu, duboku i izravnu spoznaju kakva postoji isključivo u nutarnjem odnosu između Oca i Sina.
3. ako ne Izvornik: εἰ μὴ [ei mē] Gramatika: Pogodbeni veznik združen s niječnom česticom, koji uvodi izuzetak nakon opće negacije. Značenje: Uspostavlja apsolutnu isključivost uzajamnog poznavanja Oca i Sina, čime se Sin izdiže iznad svih stvorenja i proroka te stavlja u istu božansku ravan s Ocem.
4. hoće Izvornik: βούληται [boulētai] Gramatika: Glagol u prezentu konjunktiva medija (deponentni), 3. lice jednine, u uopćenoj odnosnoj rečenici s česticom 'ἐὰν'. Značenje: Za razliku od običnog htijenja, ovaj glagol naglašava promišljenu namjeru, svjesnu odluku i slobodan izbor Sina u dijeljenju božanske objave.
5. otkriti Izvornik: ἀποκαλύψαι [apokalupsai] Gramatika: Infinitiv aorista aktiva koji dopunjuje glagol htijenja i označava sam čin bez obzira na njegovo trajanje. Značenje: Pokazuje da kao što Otac suvereno otkriva otajstva malenima, jednako tako i Sin ima suverenu vlast uvesti čovjeka u zajedništvo spoznaje Oca.
Ovaj stih, često nazivan 'johanejskim gromom' unutar sinoptičkih evanđelja (Mt 11,27 / Lk 10,22), predstavlja vrhunac novozavjetne kristologije i otkriva samu srž trojstvenog otajstva. U njemu Isus iznosi tridijelnu tvrdnju o svom suverenom autoritetu: prvo, potpunu sveobuhvatnost vlasti i posredništva koja mu je predana od Oca; drugo, apsolutnu i uzajamnu ekskluzivnost spoznaje između Oca i Sina, koja nadilazi svaku stvorenu sposobnost razumijevanja te svjedoči o ontološkoj jednakosti božanske naravi; i treće, suverenu slobodu Sina u prenošenju te spoznaje čovječanstvu.
Glavna poruka stiha jest da je Isus Krist jedini i isključivi most između nedokučivog Boga i ograničenog čovjeka. Istinska spoznaja Boga nije plod ljudskog intelekta, filozofske potrage ili zakonske pravednosti, već je čisti dar milosti koji dolazi isključivo preko Krista. Onaj tko želi upoznati Oca, mora doći k Sinu, jer jedino Sin, koji vječno prebiva u Očevom krilu, ima vlast i volju ukloniti veo neznanja te uvesti vjernike u sponosno i ljubavno zajedništvo s Presvetim Trojstvom.