Ali kažem vam da će zemlji sodomskoj biti podnošljivije u dan Suda nego tebi."
Ali kažem vam da će zemlji sodomskoj biti podnošljivije u dan Suda nego tebi."
U ono vrijeme prozbori Isus i reče: "Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si sakrio ovo od mudrih i razumnih, a otkrio to malenima.
Da, Oče, jer tako bi Volja pred Tobom.
Sve je Meni predano od Oca Mojega, i nitko ne spoznaje Sina doli Otac, niti tko spoznaje Oca doli Sin i onaj komu Sin hoće otkriti.
Dođite k Meni svi izmoreni i opterećeni, i Ja ću vas odmoriti.
Da, Oče, jer tako bi Volja pred Tobom.
Da, oče, jer je tako bila volja tvoja.
ναὶ ὁ πατήρ, ὅτι οὕτως εὐδοκία ἐγένετο ἔμπροσθέν σου.¶
nai ho patēr hoti houtōs eudokia egeneto emprosthen sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Da, [o] Oče, jer tako blagovoljenje postade pred Tobom."
1. Da Izvornik: ναὶ [nai] Gramatika: Potvrdna čestica koja stoji na samom početku rečenice radi snažnog isticanja. Značenje: Služi kao svečano i radosno potvrđivanje prethodno izrečene istine, izražavajući Sinovljevo potpuno slaganje s Očevim naumom.
2. Oče Izvornik: ὁ πατήρ [ho patēr] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom, upotrijebljena u službi vokativa (nominativ obraćanja). Značenje: Tipičan semitizam u grčkom tekstu koji odražava aramejski izraz 'Abba', prenoseći istodobno duboku prisnost i svečano poštovanje u Isusovu obraćanju Bogu.
3. blagovoljenje Izvornik: εὐδοκία [eudokia] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine bez člana, u službi subjekta. Značenje: Označava Božju slobodnu, milosrdnu i suverenu dobru volju, odnosno Njegovu dobrohotnu odluku koja ne ovisi o ljudskim zaslugama.
4. postade pred Tobom Izvornik: ἐγένετο ἔμπροσθέν σου [egeneto emprosthen sou] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa medija (deponentni), 3. lice jednine, praćen prijedlogom s osobnom zamjenicom u genitivu. Značenje: Semitski način izražavanja s poštovanjem ('dogodilo se pred Tvojim licem') kojim se izbjegava izravno pripisivanje ljudskih strasti Bogu, a naglašava Njegov vječni i suvereni dekret.
Ovaj stih (Matej 11:26 / Luka 10:21) predstavlja vrhunac Isusove molitvene radosti i duboko svjedočanstvo o naravi božanske suverenosti i milosti. Isus izražava savršeno sinovsko slaganje s Očevim suverenim planom spasenja, u kojem se duhovne istine ne otkrivaju na temelju ljudske zasluge, intelektualne nadmoći ili društvenog statusa, već iz čiste, nezaslužene Božje milosti prema 'malenima' i poniznima.
Glavna poruka stiha leži u pojmu 'eudokía' — Božjoj dobrohotnoj, milostivoj volji. Božje djelovanje u svijetu nije rezultat hladne nužnosti niti je podložno ljudskim očekivanjima, već je slobodan izraz Njegove suverene dobrote i radosnog zadovoljstva. Isus nas uči da prava duhovna spoznaja i pristup Kraljevstvu nebeskom proizlaze isključivo iz Očeva blagohotnog izbora koji se odvija 'pred Njegovim licem', pozivajući vjernike na poniznost, zahvalnost i radostan prihvat Božje volje.