Dođe Sin Čovječji, jedući i pijući, a govore: 'Gle čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' I opravda se Mudrost djelima Svojim."
Dođe Sin Čovječji, jedući i pijući, a govore: 'Gle čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' I opravda se Mudrost djelima Svojim."
Tada poče koriti gradove u kojima se dogodiše mnogobrojna silna djela Njegova, jer se ne pokajaše:
"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogodila u vama, davno bi se u kostrijeti i pepelu pokajali.
Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će podnošljivije u dan Suda nego vama.
I ti, Kafarnaume, zar ćeš se sve do Neba uzvisiti? Sve do Podzemlja sići ćeš! Jer da su se u Sodomi dogodila silna djela koja su se dogodila u tebi, ostala bi sve do danas.
"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogodila u vama, davno bi se u kostrijeti i pepelu pokajali.
Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreći i pepelu pokajali.
Οὐαί σοι Χοραζίν, οὐαί σοι Βηθσαϊδά, ὅτι εἰ ἐν Τύρῳ καὶ Σιδῶνι ἐγένοντο αἱ δυνάμεις αἱ γενόμεναι ἐν ὑμῖν, πάλαι ἂν ἐν σάκκῳ καὶ σποδῷ μετενόησαν.
Ouai soi Chorazin ouai soi Bēthsaida hoti ei en Turō kai Sidōni egenonto hai dunameis hai genomenai en humin palai an en sakkō kai spodō metenoēsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao tebi Korozaine, jao tebi Betsaido, jer da u Tiru i Sidonu zbiše se sile one zbivše se u vama, davno bi u kostrijeti i pepelu preoumili se."
1. Jao tebi Izvornik: Οὐαί σοι [Ouai soi] Gramatika: Uzvik boli i osude praćen osobnom zamjenicom u dativu jednine. U grčkom se izravno i bez glagola veže uz adresata u vokativu koji slijedi. Značenje: U proročkoj tradiciji ovaj uzvik nije puka kletva ili želja za zlom, nego bolni krik tužaljke nad neizbježnom propašću onih koji odbijaju Božji poziv. Isus govori s tugom suca koji vidi tragične posljedice nevjere.
2. zbiše se Izvornik: ἐγένοντο [egenonto] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa medija, 3. lice množine. Uz veznik εἰ ('da/ako') tvori pogodbenu rečenicu irealnog tipa za prošlost: radnja se u stvarnosti nije dogodila. Značenje: Glagol označava nastajanje i ulazak u povijesnu zbilju. Čuda nisu bila samo privid, nego stvarni događaji Božjega zahvata koji su se odigrali pred očima galilejskih gradova, a Tiru i Sidonu nikada nisu bili darovani.
3. sile one zbivše se Izvornik: αἱ δυνάμεις αἱ γενόμεναι [hai dunameis hai genomenai] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu množine s određenim članom, na koju se ponovljenim članom atributivno veže particip aorista medija istog glagola nastajanja. Particip aorista izražava dovršenu radnju koja je već ostvarena. Značenje: Grčki za čuda koristi riječ 'sile' ili 'moćna djela', čime naglašava da iscjeljenja i egzorcizmi nisu puka čudesa za divljenje, nego izravna očitovanja djelatne Božje snage i prodora kraljevstva nebeskoga.
4. davno bi Izvornik: πάλαι ἂν [palai an] Gramatika: Prilog vremena ('davno', 'odavno') praćen modalnom česticom ἂν koja u glavnoj surečenici irealne pogodbene rečenice označava da bi se radnja zasigurno ostvarila da je uvjet bio ispunjen. Značenje: Ističe brzinu i spremnost kojom bi poganski gradovi odgovorili na Božji zahvat, nasuprot dugotrajnoj okorjelosti gradova koji su svakodnevno gledali Mesijina djela.
5. u kostrijeti i pepelu Izvornik: ἐν σάκκῳ καὶ σποδῷ [en sakkō kai spodō] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom ἐν ('u') i dvjema imenicama u dativu jednine povezanima sastavnim veznikom. Značenje: Gruba tkanina od kozje dlake i posipanje pepelom bili su u drevnom svijetu najdublji vanjski znakovi žalosti, poniznosti i skrušenosti pred Bogom (usp. obraćenje Ninive u Joni). Označavaju potpunu spremnost na odricanje od oholosti.
6. preoumili se Izvornik: μετενόησαν [metenoēsan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine. U spoju s prethodnom česticom ἂν izriče nerealiziranu radnju u prošlosti ('bili bi se preoumili/obratili'), pri čemu aorist naglašava cjelovit i konačan preokret. Značenje: Sastoji se od prijedloga 'meta' (nakon, promjena) i korijena 'nous' (um, mišljenje), pa doslovno znači promijeniti um i cjelokupno životno usmjerenje. To je korjenito obraćenje srca i volje Bogu koje je izostalo u galilejskim gradovima. Imena: - Korozain [Χοραζίν (heb. כּוֹרָזִין Korazin) / Chorazin] (grad) Znači: pouzdan korijen nije sačuvan; moguće 'peć za dimljenje' ili 'šumovito mjesto' Tvorba: Grčki oblik prenosi semitsko ime galilejskoga grada smještenog u brdima nekoliko kilometara sjeverno od Kafarnauma; točna etimologija u hebrejskom i aramejskom nije sa sigurnošću utvrđena.
- Betsaida [Βηθσαϊδά (aram. בֵּית צַיְדָא Bet Tsayda) / Bēthsaida] (grad) Znači: kuća ribolova / kuća lova (ribarska kuća) Tvorba: Semitsko ime složeno od aramejske i hebrejske riječi 'bet' (kuća) i korijena 'tsayd' (lov, osobito ribolov), jer je riječ o naselju na sjevernoj obali Galilejskoga jezera, rodnom mjestu ribara Petra, Andrije i Filipa.
- Tir [Τύρος (heb./fenički צֹר Tsor) / Turos] (grad) Znači: stijena, hrid Tvorba: Grčki naziv prenosi feničko i hebrejsko ime 'Tsor' koje doslovno znači 'stijena', jer je drevni dio te slavne feničke luke bio izgrađen na kamenitom otoku-hridi tik uz obalu Sredozemnoga mora.
- Sidon [Σιδών (heb./fenički צִידוֹן Tsidon) / Sidōn] (grad) Znači: ribolov, lovište ribe Tvorba: Stari fenički lučki grad sjeverno od Tira čije ime potječe od semitskog korijena 'tsud' (loviti, ribariti); u biblijskoj Knjizi Postanka (Post 10,15) povezuje se i s imenom Kanaanova prvorođenca Sidona.
Matej 11,21 (i paralela u Lk 10,13) donosi jedan od najsnažnijih Isusovih poziva na duhovno buđenje i ozbiljnost pred Božjom milošću. Glavna poruka ovog stiha leži u načelu razmjerne duhovne odgovornosti: visina Božjeg suda izravno je proporcionalna primljenom svjetlu i milosti (usp. Lk 12,48). Korazin i Betsaida uživali su iznimnu povlasticu gledanja utjelovljenoga Boga te svjedočenja neposrednim provalama božanske sile (δυνάμεις) u stvoreni svijet. Međutim, ta blizina Božjem Kraljevstvu nije urodila promjenom srca (μετάνοια), već je dovela do duhovne ravnodušnosti i otvrdnulosti. Isusova usporedba s Tirom i Sidonom - gradovima koji su u židovskoj svijesti bili simboli vrhunskog poganskog nemorala i oholosti - otkriva šokantnu duhovnu istinu: ravnodušnost i odbijanje Krista od strane religiozno privilegiranih pred Bogom je teži grijeh od moralne tame onih koji nikada nisu imali priliku čuti i vidjeti Istinu.
Ovaj stih istodobno otkriva i božansku narav Isusa Krista, koji posjeduje savršeno sveznanje (scientia media) o ljudskim srcima i o tome kako bi ljudi reagirali u drugačijim okolnostima. Njegovi 'jao' nisu hladne kletve, već duboko proročko naricanje nad tragičnim izborom zajednica koje odbacuju spasenje. U konačnici, stih ostavlja bezvremenu opomenu svakom naraštaju i svakom vjerniku: vjerske privilegije, poznavanje tradicije ili prisutnost u blizini svetoga ne spašavaju same po sebi. Božja milost i čudesna djela zahtijevaju osoban, hitan i radikalan odgovor poniznog obraćenja u 'kostrijeti i pepelu', odnosno potpunu predaju i zaokret srca prema Bogu.