i govore: 'Svirasmo vam frulom i ne zaplesaste, naricasmo i ne udaraste se u prsa.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i govore: 'Svirasmo vam frulom i ne zaplesaste, naricasmo i ne udaraste se u prsa.'
Jer dođe Ivan, niti jedući niti pijući, a govore: 'Zloduha ima!'
Dođe Sin Čovječji, jedući i pijući, a govore: 'Gle čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' I opravda se Mudrost djelima Svojim."
Tada poče koriti gradove u kojima se dogodiše mnogobrojna silna djela Njegova, jer se ne pokajaše:
"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogodila u vama, davno bi se u kostrijeti i pepelu pokajali.
Dođe Sin Čovječji, jedući i pijući, a govore: 'Gle čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' I opravda se Mudrost djelima Svojim."
Dođe sin čovječij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina.
ἦλθεν ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ἐσθίων καὶ πίνων, καὶ λέγουσιν· ἰδοὺ ἄνθρωπος φάγος καὶ οἰνοπότης, τελωνῶν φίλος καὶ ἁμαρτωλῶν. καὶ ἐδικαιώθη ἡ σοφία ἀπὸ τῶν ἔργων αὐτῆς.¶
ēlthen ho huios tou anthrōpou esthiōn kai pinōn kai legousin idou anthrōpos phagos kai oinopotēs telōnōn philos kai hamartōlōn kai edikaiōthē hē sophia apo tōn ergōn autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dođe Sin Čovječji jedući i pijući, i govore: gle čovjek izjelica i vinopija, carinika prijatelj i grešnika. I opravda se mudrost od djela njezinih."
1. Sin Čovječji Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom ('ho huios'), praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom ('tou anthrōpou'). Oba određena člana čine izraz strogo određenim naslovom (doslovno: 'Sin Čovjeka'). Značenje: Isusov omiljeni mesijanski samonaziv koji spaja njegovo istinsko čovještvo sa slikom nebeskog suca i vladara iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13).
2. jedući i pijući Izvornik: ἐσθίων καὶ πίνων [esthiōn kai pinōn] Gramatika: Participi prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Označavaju trajan i uočljiv način djelovanja koji stoji u izravnoj opreci s Ivanovim participima iz prethodnog stiha. Značenje: Označava Isusovo sudjelovanje u redovitom društvenom životu i blagovanjima, čime je očitovao mesijansku radost i zajedništvo Božjeg kraljevstva.
3. čovjek izjelica i vinopija Izvornik: ἄνθρωπος φάγος καὶ οἰνοπότης [anthrōpos phagos kai oinopotēs] Gramatika: Tri imenice u nominativu jednine muškog roda bez člana, uvedene uzvikom 'idou' (gle, evo) bez glagola. Odsutnost člana naglašava kakvoću i karakter: 'čovjek koji je po naravi proždrljivac i pijanica'. Značenje: Riječ 'phagos' označava proždrljivca, a složenica 'oinopotēs' (od 'oinos' vino i 'pinō' piti) onoga tko se opija vinom. Ovaj par riječi izravno priziva starozavjetni opis buntovnog i nepokornog sina iz Ponovljenog zakona (Pnz 21,20), čime protivnici Isusa proglašavaju teškim prijestupnikom Zakona.
4. carinika prijatelj i grešnika Izvornik: τελωνῶν φίλος καὶ ἁμαρτωλῶν [telōnōn philos kai hamartōlōn] Gramatika: Imenica 'philos' (prijatelj) u nominativu jednine uokvirena je dvjema množinama u genitivu ('telōnōn' i 'hamartōlōn'). Stavljanje 'carinika' na prvo mjesto ispred riječi 'prijatelj' (hiperbaton) snažno naglašava sablažnjivost tog društva. Značenje: Ono što su protivnici izrekli kao najtežu uvredu zbog Isusova blagovanja s prezrenima, kršćanska je vjera prepoznala kao samu srž otkupljenja: Mesija koji prima odbačene.
5. I opravda se mudrost Izvornik: καὶ ἐδικαιώθη ἡ σοφία [kai edikaiōthē hē sophia] Gramatika: Veznik 'kai' ovdje ima suprotno značenje ('a ipak', 'ali'). Glagol 'edikaiōthē' je u aoristu, pasiv, indikativ, 3. lice jednine; to je gnomski ili bezvremenski aorist koji izriče opću, trajno važeću istinu, dok pasiv ukazuje na Božju i povijesnu potvrdu. Značenje: Glagol 'dikaioō' ovdje ne znači učiniti pravednim, nego 'pokazati, dokazati ili priznati pravednim i ispravnim'. Božja Mudrost (koja djeluje i kroz Ivana i kroz Isusa) bivstvuje obranjena pred lažnim optužbama.
6. od djela njezinih Izvornik: ἀπὸ τῶν ἔργων αὐτῆς [apo tōn ergōn autēs] Gramatika: Prijedlog 'apo' (od) s genitivom množine srednjeg roda ('tōn ergōn') i posvojnim genitivom zamjenice ('autēs' - njezinih). Prijedlog 'apo' uz pasivni glagol označava izvor iz kojeg proizlazi opravdanje i dokaz. Značenje: 'Djela Mudrosti' izravno se povezuju s 'djelima Kristovim' s početka poglavlja (Mt 11,2). Dok naraštaj sudi po površnim predrasudama, ispravnost Božjeg plana dokazuje se stvarnim plodovima spasenja i ozdravljenja.
U ovom stihu, koji predstavlja vrhunac Isusova osvrta na duhovnu slijepoću i nerazumijevanje njegova naraštaja, razotkriva se dubok kontrast između ljudskih vjerskih predrasuda i božanske milosti. Pokoljenje Isusovih suvremenika prikazano je kao ćudljivo, nedosljedno i nemoguće za zadovoljiti: odbacili su Ivana Krstitelja zbog njegove stroge aspekte i pokore tvrdeći da ima zloduha, a potom odbacuju i Isusa zbog njegove otvorenosti, radosti i društvenog blagovanja sa svima, nazivajući ga izjelicom i pijancem. Isus ovdje maestralno razotkriva kako religiozno licemjerje i tvrdoća srca uvijek pronalaze izgovor da odbace Božji poziv na pokajanje i spasenje – bilo kada taj poziv dolazi kroz ozbiljnost suda i posta, bilo kada dolazi kroz radost zajedništva i opraštanja.
Glavna poruka stiha leži u slavnoj i oslobađajućoj istini da je Isus Krist 'prijatelj carinika i grešnika'. Ono što je za legalističku i samopravednu elitu bila najveća sablazan i dokaz moralne nečistoće, zapravo je samo srce Evanđelja: Bog ne dolazi isključivo besrijekornima i onima koji se smatraju pravednima, već aktivno traži odbačene, duhovno slomljene i prezrene kako bi ih doveo za svoj stol milosti. Na koncu, 'Mudrost se opravda po svojim djelima' – autentičnost Božjeg plana spasenja i Isusova mesijanskog identiteta ne mjeri se ljudskim odobravanjem niti religioznim establišmentom, već stvarnim, preobrazbenim plodovima milosti, iscjeljenja i novoga života u onima koji su tu milost ponizno primili.