Mi smo vam svirali frulom, a vi niste plesali! Mi smo vam zapjevali jednu žalobnu pjesmu, a vi se niste u prsa lupali!
Mi smo vam svirali frulom, a vi niste plesali! Mi smo vam zapjevali jednu žalobnu pjesmu, a vi se niste u prsa lupali!
Naime, Ivan je došao, on ne jede niti pije, a govori se: On je izgubio glavu.
Sin Čovječji je došao, On jede i pije, a govori se: Evo jednog proždrljivca i jednog pijanca, jednog prijatelja skupljača poreza i grešnika! Ali, Mudrost je bila prepoznata poslije Njegovih djela.
Tada On poče grditi gradove u kojima bijaše većina Njegovih čuda ostvarena, jer se oni ne bijahu obratili.
Nesretan da si, ti, Korozaine! Nesretna da si, ti, Betsaido! Jer da čuda koja su se zbila kod vas bijahu u Tiru i Sidonu, ima već dugo vremena, pod pepelom i kostrijeti, oni bi se već bili obratili.
Sin Čovječji je došao, On jede i pije, a govori se: Evo jednog proždrljivca i jednog pijanca, jednog prijatelja skupljača poreza i grešnika! Ali, Mudrost je bila prepoznata poslije Njegovih djela.
Dođe sin čovječij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina.
ἦλθεν ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ἐσθίων καὶ πίνων, καὶ λέγουσιν· ἰδοὺ ἄνθρωπος φάγος καὶ οἰνοπότης, τελωνῶν φίλος καὶ ἁμαρτωλῶν. καὶ ἐδικαιώθη ἡ σοφία ἀπὸ τῶν ἔργων αὐτῆς.¶
ēlthen ho huios tou anthrōpou esthiōn kai pinōn kai legousin idou anthrōpos phagos kai oinopotēs telōnōn philos kai hamartōlōn kai edikaiōthē hē sophia apo tōn ergōn autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Došao je Sin Čovjeka jedeći i pijeći, i govore: Gle, čovjek izjelica i vinopija, carinika prijatelj i grešnika. I opravdana je mudrost od djela njezinih."
1.ἦλθεν (Dođe / Došao je)
Hrvatski prijevodDošao je / Dođe
Izvornik (grč.)ἦλθεν (korijen: ἔρχομαι)
Transliteracijaelthen
Gramatičke nijanseAorist aktivni indikativ, 3. lice jednine. Aorist označava svršenu, povijesnu radnju u prošlosti – konkretan, nepovratan događaj ulaska Isusa Krista u ljudsku povijest.
Teološko značenjeNaglašava stvarnost inkarnacije i aktivnu misiju spasenja. Nasuprot Ivanu Krstitelju koji je došao u asketskom povlačenju iz društva (11,18), Isus dolazi izravno u središte svakodnevnog ljudskog života.
2.ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (Sin Čovjeka / Sin Čovječji)
Hrvatski prijevodSin Čovjeka
Izvornik (grč. / heb.)ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (aram./heb. ekvivalent: בַּר אֱנָשׁ / בֶּן־אָדָם - bar enash / ben-adam)
Transliteracijaho huios tou anthropou
Gramatičke nijanseNominativ jednine muškog roda uz genitiv jednine muškog roda. Određeni članovi ispred obje imenice ('taj Sin toga Čovjeka') označavaju specifičnu, unikatnu mesijansku titulu.
Teološko značenjeOvo je najčešći kristološki naslov koji je Isus koristio za samoga sebe. Vuče korijen iz Danielovog proročanstva (Dn 7,13-14) gdje označava transcendentnog, eshatološkog Vladara kojem je dano vječno kraljevstvo. Istodobno, izraz duboko naglašava njegovu pravu ljudskost, poniznost i potpunu solidarnost s palim čovječanstvom.
3.ἐσθίων καὶ πίνων (jedeći i pijeći)
Hrvatski prijevodjedeći i pijeći
Izvornik (grč.)ἐσθίων (od ἐσθίω), πίνων (od πίνω)
Transliteracijaesthion kai pinon
Gramatičke nijanseParticipi prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Prezent participi izražavaju trajnu, uobičajenu radnju i opisuju karakterističan način Isusova života i javnog djelovanja.
Teološko značenjePrikazuje Isusovu društvenu otvorenost i radost. Zajedničko blagovanje u antičkom i židovskom svijetu bilo je najsnažniji znak intimnog zajedništva, mira i prihvaćanja. Isus ne donosi spasenje kroz odvajanje i izolaciju, već kroz blagovaoničko zajedništvo koje slika buduću eshatološku i mesijansku gozbu.
4.φάγος καὶ οἰνοπότης (izjelica i vinopija / proždrljivac i pijanac)
Hrvatski prijevodizjelica i vinopija
Izvornik (grč.)φάγος (phagos), οἰνοπότης (oinopotes - složenica od οἶνος / vino i πότης / pijanac)
Transliteracijaphagos kai oinopotes
Gramatičke nijanseImenice u nominativu jednine muškog roda. Ovdje su upotrijebljene kao pogrdne etikete i klevete od strane Isusovih protivnika.
Teološko značenjeOve optužbe izravna su aluzija na Ponovljeni zakon 21,20, gdje se neposlušni i buntovni sin opisuje kao 'proždrljivac i pijanac' koji zaslužuje kamenovanje i isključenje iz zajednice. Protivnici pokušavaju Isusovu Božansku milost i slobodu od zakonskih predrasuda prikazati kao moralni prijestup i popuštanje tijelu.
5.τελωνῶν φίλος καὶ ἁμαρτωλῶν (carinika prijatelj i grešnika)
Hrvatski prijevodcarinika prijatelj i grešnika
Izvornik (grč.)τελώνης (telones - carinik/poreznik), φίλος (philos - prijatelj), ἁμαρτωλός (hamartolos - grešnik)
Transliteracijatelonon philos kai hamartolon
Gramatičke nijanseGenitivi množine ('telonon' i 'hamartolons') okružuju imenicu u nominativu jednine ('philos'), što u grčkom poretku riječi stavlja poseban retorički i dramatičan naglasak na kontroverzno društvo u kojem se Isus kreće.
Teološko značenjeCarinici su bili mrzak simbol kolaboracije s rimskim okupatorom i iznuđivanja, dok su 'grešnici' označavali društvene marginalce i one koji nisu marili za stroge farizejske propise obredne čistoće. Nazvati Isusa njihovim 'prijateljem' bila je namjera krajnje uvrede za vjersku elitu, ali u evanđeoskom kontekstu ovo postaje najslavnija definicija Božje milosti: Bog ne čeka da se grešnici sami očiste, nego ulazi u njihov svijet kao Prijatelj koji donosi opraštanje, preobrazbu i dostojanstvo.
6.ἐδικαιώθη (opravdana je / opravda se / dokazana je pravednom)
Hrvatski prijevodopravdana je / opravda se
Izvornik (grč.)ἐδικαιώθη (od glagola δικαιόω - dikaioo)
Transliteracijaedikaiothe
Gramatičke nijanseAorist pasivni indikativ, 3. lice jednine. Pasiv je ovdje tzv. 'božanski pasiv' (passivum divinum), koji implicira da je Bog taj koji potvrđuje i proglašava ispravnost. Aorist ima gnomsko (bezvremensko, općevažeće) ili sumarno značenje koje sagledava konačni ishod.
Teološko značenjeGlagol 'dikaioo' ovdje ne znači 'učiniti pravednim' ili 'oprostiti grijehe', već 'dokazati ispravnim', 'potvrditi istinitim' ili 'vindikirati'. Usprkos ljudskim osudama, klevetama i odbacivanju, Božji spasenjski plan se dokazuje savršeno ispravnim i mudrim pred sudom istine.
7.ἡ σοφία ἀπὸ τῶν ἔργων αὐτῆς (ta mudrost od/po djelima svojim)
Hrvatski prijevodmudrost od djela njezinih (po djelima svojim)
Izvornik (grč.)σοφία (sophia - mudrost), ἔργον (ergon - djelo), αὐτός (autos - njezin / svoj)
Transliteracijahe sophia apo ton ergon autes
Gramatičke nijansePrijedlog ἀπὸ (apo - od, po, na temelju) s genitivom množine (τῶν ἔργων) i posvojnom zamjenicom (αὐτῆς). (Napomena: u Lk 7,35 i nekim bizantskim rukopisima Mt 11,19 stoji τέκνων / 'djeca', no najstariji aleksandrijski rukopisi Matejevog evanđelja donose ἔργων / 'djela').
Teološko značenje'Mudrost' ovdje personificira samoga Boga u Njegovu planu spasenja, a kristološki je to izravna aluzija na Isusa Krista kao utjelovljenu Božju Mudrost (1 Kor 1,24). 'Njezina djela' su Isusova čudesa, propovijedanje Evanđelja siromasima, iscjeljenja i milosrđe prema grešnicima (kao i pokorenička služba Ivana Krstitelja). Kritičari ne prepoznaju Boga jer su zarobljeni vlastitim dogmatskim kalupima, ali istinska Božja mudrost potvrđuje se svojim preobrazbenim plodovima u životima onih koji se spašavaju.
U ovom stihu, koji predstavlja vrhunac Isusova osvrta na duhovnu slijepoću i nerazumijevanje njegova naraštaja, razotkriva se dubok kontrast između ljudskih vjerskih predrasuda i božanske milosti. Pokoljenje Isusovih suvremenika prikazano je kao ćudljivo, nedosljedno i nemoguće za zadovoljiti: odbacili su Ivana Krstitelja zbog njegove stroge aspekte i pokore tvrdeći da ima zloduha, a potom odbacuju i Isusa zbog njegove otvorenosti, radosti i društvenog blagovanja sa svima, nazivajući ga izjelicom i pijancem. Isus ovdje maestralno razotkriva kako religiozno licemjerje i tvrdoća srca uvijek pronalaze izgovor da odbace Božji poziv na pokajanje i spasenje – bilo kada taj poziv dolazi kroz ozbiljnost suda i posta, bilo kada dolazi kroz radost zajedništva i opraštanja.
Glavna poruka stiha leži u slavnoj i oslobađajućoj istini da je Isus Krist 'prijatelj carinika i grešnika'. Ono što je za legalističku i samopravednu elitu bila najveća sablazan i dokaz moralne nečistoće, zapravo je samo srce Evanđelja: Bog ne dolazi isključivo besrijekornima i onima koji se smatraju pravednima, već aktivno traži odbačene, duhovno slomljene i prezrene kako bi ih doveo za svoj stol milosti. Na koncu, 'Mudrost se opravda po svojim djelima' – autentičnost Božjeg plana spasenja i Isusova mesijanskog identiteta ne mjeri se ljudskim odobravanjem niti religioznim establišmentom, već stvarnim, preobrazbenim plodovima milosti, iscjeljenja i novoga života u onima koji su tu milost ponizno primili.