Kome ću ja prispodobiti ovo pokoljenje? Ono je usporedivo s djecom koja sjede na trgovima, koja se obraćaju jedni drugima:
Kome ću ja prispodobiti ovo pokoljenje? Ono je usporedivo s djecom koja sjede na trgovima, koja se obraćaju jedni drugima:
Mi smo vam svirali frulom, a vi niste plesali! Mi smo vam zapjevali jednu žalobnu pjesmu, a vi se niste u prsa lupali!
Naime, Ivan je došao, on ne jede niti pije, a govori se: On je izgubio glavu.
Sin Čovječji je došao, On jede i pije, a govori se: Evo jednog proždrljivca i jednog pijanca, jednog prijatelja skupljača poreza i grešnika! Ali, Mudrost je bila prepoznata poslije Njegovih djela.
Tada On poče grditi gradove u kojima bijaše većina Njegovih čuda ostvarena, jer se oni ne bijahu obratili.
Naime, Ivan je došao, on ne jede niti pije, a govori se: On je izgubio glavu.
Jer Jovan dođe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: đavo je u njemu.
ἦλθεν γὰρ Ἰωάννης μήτε ἐσθίων μήτε πίνων, καὶ λέγουσιν· δαιμόνιον ἔχει.
ēlthen gar Iōannēs mēte esthiōn mēte pinōn kai legousin daimonion echei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dođe naime Ivan niti jedući niti pijući, i govore: Demona ima."
1.ἦλθεν (Dođe / Došao je)
Izvornik (grč.)ἔρχομαι (erchomai) – u tekstu oblik ἦλθεν (ēlthēn)
Transliteracijaelten
Gramatičke nijanseGlagol u aoristu drugom (indikativ, aktiv, 3. lice jednine). Aorist označava cjelovitu, povijesnu i dovršenu radnju u prošlosti – Ivanov dolazak i njegovo javno propovijedanje promatraju se kao jedan zaokružen povijesni događaj u Božjem planu spasenja.
Teološko značenjeOznačava službeni nastup proroka na povijesnu pozornicu. U Matejevom evanđelju glagol "doći" često ima eshatološku težinu – Ivan dolazi kao Božji preteča i glasnik, označavajući prijelaz iz starozavjetnog doba obećanja u novozavjetno doba ispunjenja.
2.γὰρ (naime / jer)
Izvornik (grč.)γάρ (gar)
Transliteracijagar
Gramatičke nijansePostpozitivni (naknadni) uzročno-objašnjavajući veznik koji povezuje ovu rečenicu s prethodnim kontekstom (Isusovom prispodobom o djeci na trgu u Mt 11,16-17). Zbog svog postpozitivnog svojstva u grčkom jeziku nikada ne stoji na prvom mjestu u rečenici, nego nakon prvog glagola ili riječi (stoga doslovni hrvatski ekvivalent u istom redu riječi glasi "naime").
Teološko značenjePovezuje Isusovu metaforu s konkretnom povijesnom stvarnošću. Objašnjava nelogičan i tvrdoglav otpor tog naraštaja prema Božjim glasnicima: ma kakav pristup Bog primijenio, ljudska tvrdoća srca uvijek pronalazi izgovor za odbijanje istine.
3.Ἰωάννης (Ivan)
Izvornik (grč. / heb.)Ἰωάννης (Iōannēs) iz starohebrejskog יוֹחָנָן (Yochanan)
TransliteracijaIoanes (hebr. Johanan)
Gramatičke nijanseImenica muškog roda, nominativ jednine, subjekt rečenice.
Teološko značenjeIme znači "Jahve je milostiv" ili "Jahve je iskazao milost". Ivan Krstitelj je posljednji i najveći prorok Staroga zavjeta, čiji strog, asketski život poziva narod na duboko pokajanje i obraćenje kao nužnu pripremu za dolazak Kraljevstva nebeskog i samoga Mesije.
4.μήτε ἐσθίων μήτε πίνων (niti jedući niti pijući)
Izvornik (grč.)μήτε ἐσθίων μήτε πίνων (mēte esthíōn mēte pínōn) – od glagola ἐσθίω (estiō - jesti) i πίνω (pinō - piti)
Transliteracijamete estion mete pinon
Gramatičke nijanseKorelativni niječni veznici (μήτε ... μήτε) povezuju dva participna oblika u prezentu aktivnom (nominativ muškog roda jednine, slažu se sa subjektom Ivanom). Prezent participa ovdje izražava trajno, uobičajeno stanje i način života za vrijeme njegovog javnog djelovanja.
Teološko značenjeOva fraza ne znači da Ivan doslovno ništa nikada nije jeo ni pio (iz Mt 3,4 znamo da se hranio skakavcima i divljim medom), već označava njegov radikalni svetački i proročki asketizam te nazirejski stil života (potpuno odvajanje od uobičajene društvene hrane, gozbi i vina). Njegov post i strogoća bili su vidljivi poziv narodu na korotu, pokoru i ozbiljnost pred nadolazećim Božjim sudom.
5.καὶ λέγουσιν· (i govore / i kažu)
Izvornik (grč.)καί λέγουσιν (kai légousin) – od glagola λέγω (legō - govoriti, reći)
Transliteracijakai legusin
Gramatičke nijanseSastavni veznik καί (i) povezuje Ivanov dolazak s reakcijom naroda. Glagol λέγουσιν je prezent indikativa aktiva, 3. lice množine. Upotreba prezenta ("govore") naglašava trajnost, opetovanost i ustrajnost te kritike u javnom mnijenju.
Teološko značenjeIzražava neprijateljski stav i zlonamjernu procjenu tadašnjeg vjerskog i društvenog establišmenta. Umjesto da prepoznaju Božji poziv na pokajanje u Ivanovom asketizmu, oni ga odbacuju i etiketiraju, pokazujući duhovnu gluvoću i zaslijepljenost nepokajanog naraštaja.
6.Δαιμόνιον ἔχει (Demona ima / Zlog duha ima)
Izvornik (grč.)δαιμόνιον ἔχει (daimónion échei) – od δαιμόνιον (daimonion - demon, zli duh) i ἔχω (echō - imati, posjedovati)
Transliteracijadaimonion ehei
Gramatičke nijanseδαιμόνιον je imenica srednjeg roda u akuzativu jednine (objekt), a ἔχει je prezent indikativa aktiva, 3. lice jednine. Trajni prezent označava optužbu da je Ivan trajno opsjednut ili pod vlašću zlog duha.
Teološko značenjeOvo je izuzetno teška i hulna optužba. Pošto nisu mogli osporiti moralnu čistoću i snagu Ivanova propovijedanja, njegovi su protivnici njegovu nadnaravnu posvećenost i asketizam pripisali demonskoj opsjednutosti i ludilu. Ovo pokazuje krajnji stupanj duhovne izopačenosti: djelovanje Božjeg Duha u proroku proglašava se djelovanjem nečistog duha. Istom optužbom (da ima demona ili Beelzebula) protivnici će kasnije napasti i samoga Isusa Krista (Mt 9,34; 10,25; Iv 7,20; 8,48).
Ovaj stih (Matej 11,18 / Luka 7,33) snažno razotkriva duhovnu zaslijepljenost i tvrdoglavost nepokajanog naraštaja koji uvijek pronalazi izgovor za odbijanje Božje poruke. Isus uspoređuje svoje suvremenike s hirovitom djecom na trgu kojoj se nikako ne može ugoditi: Ivan Krstitelj je došao s ozbiljnom porukom pokajanja, provodeći strog asketski i nazirejski život u postu i odricanju, no umjesto da prepoznaju svetost i Božji poziv, ljudi su njegovu radikalnu posvećenost proglasili demonskom opsjednutošću i ludilom.
Glavna teološka poruka stiha jest da problem nevjere ne leži u načinu na koji Bog govori, već u tvrdoći ljudskoga srca koje se odbija poniziti. Kada čovjek ne želi prihvatiti istinu i promijeniti svoj život, on će demonizirati Božjeg glasnika – bilo da je riječ o strogom asketi Ivanu Krstitelju ili o Isusu Kristu koji je dolazio, jeo i družio se s grešnicima kako bi ih spasio. Bog nam pristupa na različite načine kako bi nas doveo do spasenja, a istinska se mudrost prepoznaje po njezinim djelima i plodovima poniznog prihvaćanja Božje volje.