Filip i Bartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov, sin Alfejev, i Tadej;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Filip i Bartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov, sin Alfejev, i Tadej;
Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji Ga i predade.
Ovu dvanaestoricu posla Isus zapovjedivši im i rekavši: "Na put pogana ne idite i u grad Samarijanaca ne ulazite;
nego idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova.
A putujući propovijedajte govoreći da se približilo Kraljevstvo Nebesko.
Ovu dvanaestoricu posla Isus zapovjedivši im i rekavši: "Na put pogana ne idite i u grad Samarijanaca ne ulazite;
Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreći: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite.
Τούτους τοὺς δώδεκα ἀπέστειλεν ὁ Ἰησοῦς παραγγείλας αὐτοῖς λέγων· εἰς ὁδὸν ἐθνῶν μὴ ἀπέλθητε καὶ εἰς πόλιν Σαμαριτῶν μὴ εἰσέλθητε·
Toutous tous dōdeka apesteilen ho Iēsous parangeilas autois legōn eis hodon ethnōn mē apelthēte kai eis polin Samaritōn mē eiselthēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ove <te> dvanaestoricu posla <taj> Isus zapovjedivši njima govoreći: 'Na put naroda ne otiđite i u grad Samarijanaca ne uđite;'"
1. Ove <te> dvanaestoricu Izvornik: Τούτους τοὺς δώδεκα [Toutous tous dōdeka] Gramatika: Pokazna zamjenica, određeni član i broj u akuzativu množine muškog roda. Stoji na samom početku rečenice radi snažnog isticanja (inverzija) te izravno povezuje stih s netom navedenim popisom imena. Značenje: Izraz označava Dvanaestoricu ne samo kao puki broj učenika, nego kao već uspostavljenu i prepoznatljivu skupinu koja simbolički predstavlja dvanaest plemena obnovljenog Izraela.
2. posla Izvornik: ἀπέστειλεν [apesteilen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Izražava konkretnu, zaokruženu i povijesno jednokratnu radnju slanja u misiju. Značenje: Glagol je istoga korijena kao i imenica 'apostol' (u prethodnom kontekstu 10,2), čime se učenici iz uloge onih koji su pozvani da slijede prelaze u ulogu službenih opunomoćenika poslanih s autoritetom.
3. zapovjedivši Izvornik: παραγγείλας [parangeilas] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda. Prati glavni glagol 'posla' i označava obvezujuću uputu koja je sastavni dio čina slanja. Značenje: Riječ potječe iz vojnoga i upravnog rječnika gdje označava službenu zapovijed ili prosljeđivanje naredbe s više razine, naglašavajući da učenici ne idu s vlastitom porukom nego pod strogim nalogom.
4. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Tipični semitski pleonazam koji uvodi izravni govor nakon glagola komunikacije. Značenje: Svečano otvara drugi veliki govor u Matejevu evanđelju (misijski govor), dajući težinu svakoj sljedećoj uputi.
5. Na put naroda ne otiđite Izvornik: εἰς ὁδὸν ἐθνῶν μὴ ἀπέλθητε [eis hodon ethnōn mē apelthēte] Gramatika: Prijedlog s akuzativom smjera ('na put'), genitiv množine bez člana ('naroda / pogana'), niječna čestica i konjunktiv aorista u 2. licu množine. U grčkom se zabrana početka neke radnje izražava česticom μή uz konjunktiv aorista ('nemojte ni krenuti'). Značenje: 'Put naroda' označava ceste koje vode na poganska područja (poput Dekapolisa ili Fenicije), ali nosi i biblijski prizvuk načina života i ponašanja pogana. U prvoj fazi Isusova djelovanja misija je zemljopisno i povijesno-spasenjski usmjerena isključivo na Izrael.
6. u grad Samarijanaca ne uđite Izvornik: εἰς πόλιν Σαμαριτῶν μὴ εἰσέλθητε [eis polin Samaritōn mē eiselthēte] Gramatika: Imenica 'grad' je u akuzativu jednine bez određenog člana, što joj daje općenito značenje ('ni u jedan grad'). Glagol je ponovno u konjunktivu aorista s niječnom česticom kao stroga zabrana samog ulaska. Značenje: Samarijanci su živjeli u samom srcu nekadašnjeg sjevernog kraljevstva, između Galileje i Judeje, pa su ih putnici često morali zaobilaziti ili prolaziti kroz njihov kraj. Zabrana ulaska u njihove gradove čuva redoslijed povijesti spasenja prije nego što se evanđelje po uskrsnuću proširi na sve narode. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti).
- Samarijanci [Σαμαρῖται (Σαμαριτῶν; heb. שֹׁמְרוֹנִים) / Samaritōn] (narod) Znači: Stanovnici Samarije (dosl. 'stražarnice' ili 'Šemerova brda') Tvorba: Naziv potječe od glavnoga grada i pokrajine Samarije (heb. Šomron), koji je prema 1 Kr 16,24 nazvan po prijašnjem vlasniku brda Šemeru, a povezuje se i s hebrejskim korijenom šamar ('čuvati, stražariti'). Označava mješovito stanovništvo središnje Palestine koje je priznavalo samo Petoknjižje i štovalo Boga na brdu Gerizimu.
Ovaj stih iz Mateja 10,5 predstavlja početak prvog Isusovog slanja Dvanaestorice i sadrži privremeno, vrlo specifično geografsko i etničko ograničenje njihove misije. Isus im zapovijeda da ne idu poganima niti Samarijancima, već prvenstveno "izgubljenim ovcama doma Izraelova". Ovo ograničenje nipošto nije izraz etničke isključivosti u konačnom Božjem planu spasenja, već odražava nužni teološki i povijesni redoslijed spasenja: "najprije Židovu, pa Grku" (Rim 1,16).
Evanđelje je prema Božjem planu prvo moralo biti ponuđeno narodu s kojim je Bog sklopio Stari savez, kako bi se ispunila obećanja dana ocima patrijarsima. Tek nakon Isusovog uskrsnuća i ostvarenja otkupljenja, kroz Veliko poslanje (Mt 28,19), granice ove misije bit će trajno srušene i proširene na sve narode do kraja zemlje, što će izričito i ciljano obuhvatiti i spomenutu Samariju (Dj 1,8).