Početna

Matej 10,5 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Filip i Bartolomej; Toma i Matej, skupljač poreza; Jakov, sin Alfejev i Tadej;

Šimun, Kananaj i Juda Iškariotski, onaj isti koji Ga izruči.

Tih dvanaest, Isus njih posla u izaslanstvo sa sljedećim uputama: 'Ne idite putem pogana i ne ulazite u grad Samarijanaca;'

Idite radije prema izgubljenim ovcama doma Izraelova.

Na putu govorite da se Kraljevstvo Nebesa približilo.

Biblija

Tih dvanaest, Isus njih posla u izaslanstvo sa sljedećim uputama: 'Ne idite putem pogana i ne ulazite u grad Samarijanaca;'

Daničić-Karadžić

Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreći: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite.

Original

Τούτους τοὺς δώδεκα ἀπέστειλεν ὁ Ἰησοῦς παραγγείλας αὐτοῖς λέγων· εἰς ὁδὸν ἐθνῶν μὴ ἀπέλθητε καὶ εἰς πόλιν Σαμαριτῶν μὴ εἰσέλθητε·

Izgovor

Toutous tous dōdeka apesteilen ho Iēsous parangeilas autois legōn eis hodon ethnōn mē apelthēte kai eis polin Samaritōn mē eiselthēte

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ove te dvanaest poslao je Isus zapovjedivši njima govoreći: Na put pogana ne odlazite i u grad Samarijanaca ne ulazite."

Analiza

Ove (Τούτους, toutous): Pokazna zamjenica, akuzativ množine. Naglašava ovu specifičnu skupinu koju je Isus odabrao. te (τοὺς, tous): Određeni član u akuzativu (na hrvatskom se često izostavlja u duhu jezika, no zadržan je zbog doslovnosti). dvanaest (δώδεκα, dōdeka): Broj. Označava dvanaestoricu apostola, što nosi snažnu teološku simboliku povezanu s dvanaest plemena Izraelovih, ukazujući na obnovu Božjeg naroda. poslao je (ἀπέστειλεν, apesteilen): Glagol, aorist, indikativ aktivni. Korijen je 'apostellō', od kojeg dolazi riječ 'apostol'. Znači poslati nekoga s posebnim autoritetom kao službenog izaslanika na misiju. (ὁ, ho): Određeni član u nominativu (ne prevodi se, stoji uz osobno ime). Isus (Ἰησοῦς, Iēsous): Ime Spasitelja, nominativ, subjekt rečenice. zapovjedivši (παραγγείλας, parangeilas): Particip aorista aktivnog (od 'parangellō'). Znači dati strogu uputu, vojnu naredbu ili obvezujući nalog, naglašavajući Kristov vrhovni autoritet. njima (αὐτοῖς, autois): Osobna zamjenica u dativu, primaoci zapovijedi. govoreći (λέγων, legōn): Particip prezenta aktivnog. Uobičajen biblijski izraz koji uvodi direktni govor i specifične instrukcije. Na (Εἰς, Eis): Prijedlog koji s akuzativom označava smjer, cilj ili kretanje. put (ὁδὸν, hodon): Imenica u akuzativu jednine. Može značiti doslovni geografski put ili metaforički pravac djelovanja prema nekom narodu. pogana/naroda (ἐθνῶν, ethnōn): Imenica u genitivu množine (od 'ethnos'). Označava ne-židovske narode, ovdje se odnosi na teritorij i krajeve naseljene poganima. ne (μὴ, mē): Negacija koja se u grčkom koristi uz subjunktiv za izricanje izravne zabrane. odlazite (ἀπέλθητε, apelthēte): Glagol, aorist subjunktiva aktivnog (od 'aperchomai'). S negacijom 'mē' tvori strogu prohibiciju (zabrana početka radnje). i (καὶ, kai): Sastavni veznik. u (εἰς, eis): Prijedlog za kretanje prema unutra. grad (πόλιν, polin): Imenica u akuzativu (od 'polis'). Samarijanaca (Σαμαριτῶν, Samaritōn): Imenica u genitivu množine. Samarijanci su bili miješani narod u dubokom povijesnom, etničkom i vjerskom neprijateljstvu sa Židovima. ne (μὴ, mē): Negacija. ulazite (εἰσέλθητε, eiselthēte): Glagol, aorist subjunktiva aktivnog (od 'eiserchomai'). Još jedna stroga, kategorička zabrana ulaska.

Zaključak

Ovaj stih iz Mateja 10,5 predstavlja početak prvog Isusovog slanja Dvanaestorice i sadrži privremeno, vrlo specifično geografsko i etničko ograničenje njihove misije. Isus im zapovijeda da ne idu poganima niti Samarijancima, već prvenstveno "izgubljenim ovcama doma Izraelova". Ovo ograničenje nipošto nije izraz etničke isključivosti u konačnom Božjem planu spasenja, već odražava nužni teološki i povijesni redoslijed spasenja: "najprije Židovu, pa Grku" (Rim 1,16).

Evanđelje je prema Božjem planu prvo moralo biti ponuđeno narodu s kojim je Bog sklopio Stari savez, kako bi se ispunila obećanja dana ocima patrijarsima. Tek nakon Isusovog uskrsnuća i ostvarenja otkupljenja, kroz Veliko poslanje (Mt 28,19), granice ove misije bit će trajno srušene i proširene na sve narode do kraja zemlje, što će izričito i ciljano obuhvatiti i spomenutu Samariju (Dj 1,8).