Matej 10,4 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Šimun onaj Kananaj i Juda Iškariotski onaj i predavši njega."

1. onaj Kananaj Izvornik: ὁ Καναναῖος [ho Kananaios] Gramatika: Pridjev ili imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, u službi apozicije koja određuje i razlikuje ovog Šimuna od Šimuna Petra. Značenje: Izraz ne označava zemljopisno podrijetlo (iz Kanaana ili Kane), već je grčka transliteracija aramejske riječi za 'revnitelja' (zelota), čime se ističe njegova gorljivost za Božji zakon ili prijašnja pripadnost židovskom pokretu otpora.

2. onaj i predavši Izvornik: ὁ καὶ παραδοὺς [ho kai paradous] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda uz particip aorista aktivnog, povezan česticom 'i' (καὶ) koja ovdje ima pojačano značenje ('upravo onaj koji', 'onaj koji ujedno'). Aorist gleda na budući čin izdaje kao na već poznatu, povijesno dovršenu činjenicu s gledišta pisca evanđelja. Značenje: Glagol doslovno znači 'predati u ruke' ili 'izručiti'; tragični paradoks Judina života sažet je u činjenici da je onaj koji je bio među Dvanaestoricom i primio istu apostolsku vlast na kraju postao izručitelj svoga Učitelja.

3. njega Izvornik: αὐτόν [auton] Gramatika: Osobna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda, izravni objekt participa 'predavši'. Značenje: Završna riječ popisa vraća fokus na samog Isusa, koji je na početku odlomka darovao vlast učenicima, a na kraju će sam biti predan u ruke grešnika. Imena: - Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן Šim'on) / Simōn] (osoba) Znači: Onaj koji čuje / Bog je uslišao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Šim'on, izvedenog iz glagolskog korijena 'šama' (čuti, poslušati).

- Kananaj [Καναναῖος (aram. קַנְאָנָא Qan'ana) / Kananaios] (ostalo) Znači: Revnitelj (Zelot) Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog pridjeva 'qan'ana' (od hebrejskog korijena 'qana' - biti gorljiv, revnovati). U Lukinu evanđelju i Djelima apostolskim prevodi se grčkom riječju 'Zēlōtēs' (Revnitelj).

- Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה Jehuda) / Ioudas] (osoba) Znači: Slavljen / Neka je hvaljen Jahve Tvorba: Grčki oblik slavnog hebrejskog imena Jehuda, izvedenog iz glagolskog korijena 'jada' (slaviti, hvaliti, zahvaljivati).

- Iškariotski [Ἰσκαριώτης (heb. אִישׁ־קְרִיּוֹת 'Iš-Qerijjot) / Iskariōtēs] (ostalo) Znači: Čovjek iz Kerijota Tvorba: Najšire prihvaćena etimologija izvodi ovaj pridjevak iz hebrejskog izraza 'iš Qerijjot' ('čovjek iz Kerijota', grada u Judeji), dok druge pretpostavke upućuju na aramejski korijen 'šeqar' (lažac, varalica) ili latinski 'sicarius' (bodežar).

Ovaj stih (Matej 10:4 i Marko 3:18) na fascinantan način spaja dvoje naizgled potpuno suprotnih učenika. Isusov najuži krug uključivao je Šimuna, nekoć radikalnog revnitelja koji se možda i nasilno borio protiv Rimljana, te Judu, jedinog Judejca čiji će identitet na kraju biti reduciran isključivo na izdajnika. Takav odabir učenika snažno ukazuje na Isusovu nevjerojatnu sposobnost da okupi potpuno različite profile ljudi pod jednu svrhu, ali i svjedoči o tragičnoj stvarnosti ljudske slobode.

Najdublja teološka težina leži u gramatičkoj konstrukciji kojom je Juda opisan: 'onaj i predavši njega'. Njegov čin izdaje opisan je u aoristu, čime postaje njegova trajna i jedina ostavština u povijesti spasenja, u gorkom kontrastu sa samim značenjem njegovog imena (hvala Bogu). Stih nas podsjeća da ni fizička blizina utjelovljenom izvoru milosti, bez istinskog unutarnjeg predanja, ne garantira spasenje, ostavljajući potresnu i vječnu opomenu svakom vjerniku.