Evo imena dvanaestorice apostola. Prvi, Šimun, kojega nazva Petar, i Andrija, njegov brat; Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, njegov brat;
Evo imena dvanaestorice apostola. Prvi, Šimun, kojega nazva Petar, i Andrija, njegov brat; Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, njegov brat;
Filip i Bartolomej; Toma i Matej, skupljač poreza; Jakov, sin Alfejev i Tadej;
Šimun, Kananaj i Juda Iškariotski, onaj isti koji Ga izruči.
Tih dvanaest, Isus njih posla u izaslanstvo sa sljedećim uputama: 'Ne idite putem pogana i ne ulazite u grad Samarijanaca;'
Idite radije prema izgubljenim ovcama doma Izraelova.
Šimun, Kananaj i Juda Iškariotski, onaj isti koji Ga izruči.
Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade.
Σίμων ὁ Καναναῖος καὶ Ἰούδας ὁ Ἰσκαριώτης ὁ καὶ παραδοὺς αὐτόν.¶
Simōn ho Kananaios kai Ioudas ho Iskariōtēs ho kai paradous auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Šimun taj Kananajac i Juda taj Iskariotski onaj i predavši njega."
Σίμων (Šimun)
Hrvatski prijevodŠimun. Izvornik: grč. Σίμων (Simōn), heb. שִׁמְעוֹן (Šim'on). Gramatika: Vlastita imenica, nominativ jednine. Teološko značenje: Ime dolazi od hebrejskog glagola za 'slušati' ili 'čuti', što znači 'onaj koji je uslišan' ili 'slušatelj'. U biblijskom kontekstu ukazuje na poziv na poslušnost i pažljivo slušanje Božje riječi. ὁ Καναναῖος (taj Kananajac)
Hrvatski prijevodtaj Kananajac. Izvornik: grč. ὁ Καναναῖος (ho Kananaios), aram. קַנְאָנָא (qan'ana). Gramatika: Određeni član 'ho' s imenicom/pridjevom u nominativu jednine. Teološko značenje: Riječ se prevodi kao 'Zelot' ili 'Revnitelj'. Ne označava geografsko podrijetlo (iz Kanaana), već osobu s gorućom, radikalnom revnošću za Božji zakon, često spremnu na pobunu. Isus preobražava tu Šimunovu gorljivost iz političke agresije u duhovno predanje Kraljevstvu nebeskom. καὶ (i)
Hrvatski prijevodi. Izvornik: grč. καί (kai). Gramatika: Sastavni veznik. Funkcija: Povezuje i stavlja u suptilan, ali snažan kontrast ovu dvojicu učenika na kraju popisa apostola. Ἰούδας (Juda)
Hrvatski prijevodJuda. Izvornik: grč. Ἰούδας (Ioudas), heb. יְהוּדָה (Yehudah). Gramatika: Vlastita imenica u nominativu jednine. Teološko značenje: Njegovo ime znači 'neka je hvaljen (Bog)'. U tome leži velika duhovna tragedija: čovjek čije ime doslovno znači slavljenje Boga ostaje u povijesti zapamćen isključivo kao izdajnik Božjeg Sina. ὁ Ἰσκαριώτης (taj Iskariotski)
Hrvatski prijevodtaj Iskariotski. Izvornik: grč. ὁ Ἰσκαριώτης (ho Iskariōtēs), heb. אִישׁ קְרִיּוֹת (Ish Qriyot). Gramatika: Određeni član s imenicom koja označava podrijetlo (etnik). Teološko značenje: Smatra se da izraz znači 'čovjek iz mjesta Keriot' (grad u Judeji). Time se naglašava da je Juda najvjerojatnije bio jedini Judejac u skupini Galilejaca, što je moglo doprinijeti njegovom osjećaju izdvojenosti i drugačijem shvaćanju mesijanskih ideala. ὁ καὶ παραδοὺς (onaj i predavši)
Hrvatski prijevodonaj i predavši (odnosno 'koji ga i izdade'). Izvornik: grč. ὁ (ho) καί (kai) παραδοὺς (paradous). Gramatika: Član 'ho' supstantivizira particip aorista aktiva glagola 'paradidōmi' (predati), dok 'kai' ima pojačavajuće značenje ('čak', 'također' ili 'upravo onaj'). Teološko značenje: Korištenje aorista ukazuje na jedan, definitivan i konačan povijesni čin kojim je Judin identitet zauvijek zapečaćen. Iako glagol prvenstveno znači 'predati' nekoga, teološki nosi ogromnu težinu izdaje najprisnijeg prijateljstva i samog Gospodina. αὐτόν (njega)
Hrvatski prijevodnjega. Izvornik: grč. αὐτόν (auton). Gramatika: Osobna zamjenica trećeg lica u akuzativu jednine. Teološko značenje: Odnosi se direktno na Isusa Krista. Naglašava osobnu dimenziju izdaje - meta nije apstraktna ideja niti politički pokret, već sama utjelovljena Istina i ljubav Božja.
Ovaj stih (Matej 10:4 i Marko 3:18) na fascinantan način spaja dvoje naizgled potpuno suprotnih učenika. Isusov najuži krug uključivao je Šimuna, nekoć radikalnog revnitelja koji se možda i nasilno borio protiv Rimljana, te Judu, jedinog Judejca čiji će identitet na kraju biti reduciran isključivo na izdajnika. Takav odabir učenika snažno ukazuje na Isusovu nevjerojatnu sposobnost da okupi potpuno različite profile ljudi pod jednu svrhu, ali i svjedoči o tragičnoj stvarnosti ljudske slobode.
Najdublja teološka težina leži u gramatičkoj konstrukciji kojom je Juda opisan: 'onaj i predavši njega'. Njegov čin izdaje opisan je u aoristu, čime postaje njegova trajna i jedina ostavština u povijesti spasenja, u gorkom kontrastu sa samim značenjem njegovog imena (hvala Bogu). Stih nas podsjeća da ni fizička blizina utjelovljenom izvoru milosti, bez istinskog unutarnjeg predanja, ne garantira spasenje, ostavljajući potresnu i vječnu opomenu svakom vjerniku.