Budući da je dozvao Svojih dvanaest učenika, Isus im dade vlast nad nečistim duhovima da ih istjeravaju i liječe svaku bolest i svaku nemoć.
Budući da je dozvao Svojih dvanaest učenika, Isus im dade vlast nad nečistim duhovima da ih istjeravaju i liječe svaku bolest i svaku nemoć.
Evo imena dvanaestorice apostola. Prvi, Šimun, kojega nazva Petar, i Andrija, njegov brat; Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, njegov brat;
Filip i Bartolomej; Toma i Matej, skupljač poreza; Jakov, sin Alfejev i Tadej;
Šimun, Kananaj i Juda Iškariotski, onaj isti koji Ga izruči.
Evo imena dvanaestorice apostola. Prvi, Šimun, kojega nazva Petar, i Andrija, njegov brat; Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, njegov brat;
A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovan brat njegov;
Τῶν δὲ δώδεκα ἀποστόλων τὰ ὀνόματά ἐστιν ταῦτα·¶ Πρῶτος Σίμων ὁ λεγόμενος Πέτρος καὶ Ἀνδρέας ὁ ἀδελφὸς αὐτοῦ, καὶ Ἰάκωβος ὁ τοῦ Ζεβεδαίου καὶ Ἰωάννης ὁ ἀδελφὸς αὐτοῦ,
Tōn de dōdeka apostolōn ta onomata estin tauta Prōtos Simōn ho legomenos Petros kai Andreas ho adelphos autou kai Iakōbos ho tou Zebedaiou kai Iōannēs ho adelphos autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Od pak dvanaest apostola imena jesu ova: prvi Šimun zvani Petar i Andrija brat njegov, Jakov od Zebedeja i Ivan brat njegov,"
apostola - hrvatski: apostola; grčki: ἀποστόλων; transliteracija: apostolōn Gramatika: Imenica, genitiv, množina. Dolazi od glagola 'apostello' (poslati, odaslati). Teološko značenje: U grčkom svijetu riječ je označavala izaslanika, poslanika ili čak pomorsku ekspediciju. U Novom zavjetu dobiva specifično značenje: odnosi se na ovlaštene Isusove glasnike, posebno na Dvanaestoricu. Oni nisu samo učenici (oni koji uče), već poslanici ovlašteni Kristovim autoritetom za naviještanje Kraljevstva.
prvi - hrvatski: prvi; grčki: πρῶτος; transliteracija: prōtos Gramatika: Pridjev, nominativ, jednina, muški rod. Teološko značenje: Matej ovdje ne navodi isključivo kronološki redoslijed poziva (jer je Andrija prema Ivanovu evanđelju bio pozvan prije), već ukazuje na prvenstvo časti, ranga i vodstva. U svim novozavjetnim popisima apostola, Petar se uvijek navodi kao prvi, što utemeljuje njegov posebni primat i autoritet u ranoj Crkvi.
zvani Petar - hrvatski: zvani Petar; grčki: λεγόμενος Πέτρος; transliteracija: legomenos Petros Gramatika: 'legomenos' je particip prezenta pasivni ('koji se zove' ili 'prozvani'). 'Petros' je imenica muškog roda koja znači 'kamen' ili 'stijena'. Teološko značenje: Šimun (njegovo naravno židovsko ime) dobiva novo ime od Isusa. U biblijskoj tradiciji promjena imena označava novu misiju, identitet i poseban Božji poziv. Ime Petar (aramejski: Kefa) označava njegovu funkciju - on će biti stijena na kojoj će Isus izgraditi svoju Crkvu.
Jakov od Zebedeja - hrvatski: Jakov (sin) Zebedejev; grčki: Ἰάκωβος ὁ τοῦ Ζεβεδαίου; transliteracija: Iakōbos ho tou Zebedaiou Gramatika: Doslovno 'Jakov onaj od Zebedeja'. Korištenje člana 'ho' uz genitiv pripadnosti služi za identifikaciju očinstva. Teološko značenje: U židovskoj tradiciji sinovi su se identificirali preko oca. Ovdje to ima i dublju dimenziju: Jakov i Ivan pozvani su iz svoje naravne obitelji te su ostavili oca Zebedeja u lađi kako bi slijedili Isusa, što simbolizira apsolutno predanje Kristovom pozivu koje nadilazi zemaljske veze.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (10,2) služi kao svečani uvod u imenovanje Dvanaestorice, označavajući prijelomni trenutak u kojem Isus prelazi sa šireg kruga sljedbenika na instituciju Dvanaestorice. Broj dvanaest nije slučajan; on nosi duboku tipološku i eshatološku težinu jer izravno korespondira s dvanaest plemena Izraelovih. Time Isus simbolično i stvarno okuplja novi, eshatološki Izrael – Crkvu, postavljajući joj nove temelje.
Stih također suptilno, ali jasno naglašava ustroj te nove zajednice. Izdvajanjem Šimuna kao 'prvog', uspostavlja se načelo vodstva i autoriteta (Petrov primat), dok dvostruko spominjanje bratskih odnosa (Šimun i Andrija, Jakov i Ivan) svjedoči o tome da Božja milost gradi na ljudskoj naravi. Bog poziva pojedince unutar njihovih već postojećih rodbinskih i prijateljskih mreža, preobražavajući te naravne veze u nadnaravno zajedništvo vjere i misije.