Dođoh naime razdvojiti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine;
Dođoh naime razdvojiti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine;
i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.
Tko ljubi oca ili majku više nego Mene, nije Mene dostojan; i tko ljubi sina ili kćer više nego Mene, nije Mene dostojan;
i tko ne uzima križ svoj i ne slijedi Me, nije Mene dostojan.
Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi Mene, naći će ga.
Tko ljubi oca ili majku više nego Mene, nije Mene dostojan; i tko ljubi sina ili kćer više nego Mene, nije Mene dostojan;
Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan.
Ὁ φιλῶν πατέρα ἢ μητέρα ὑπὲρ ἐμὲ οὐκ ἔστιν μου ἄξιος, καὶ ὁ φιλῶν υἱὸν ἢ θυγατέρα ὑπὲρ ἐμὲ οὐκ ἔστιν μου ἄξιος·
Ho philōn patera ē mētera huper eme ouk estin mou axios kai ho philōn huion ē thugatera huper eme ouk estin mou axios
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji ljubi oca ili majku iznad mene nije mene dostojan, i koji ljubi sina ili kćer iznad mene nije mene dostojan;"
1. Koji ljubi Izvornik: Ὁ φιλῶν [Ho philōn] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškoga roda ispred participa prezenta aktivnog tvori poimeničeni izraz ('onaj koji ljubi'). Prezent participa označava trajno stanje, naviku i životno opredjeljenje. Značenje: Glagol označava duboku privrženost, naklonost i blisku obiteljsku ljubav. Isus ne zabranjuje prirodnu obiteljsku ljubav, nego govori o trajnom stavu u kojemu ta privrženost postaje vrhovno mjerilo života.
2. oca ili majku ... sina ili kćer Izvornik: πατέρα ἢ μητέρα ... υἱὸν ἢ θυγατέρα [patera ē mētera ... huion ē thugatera] Gramatika: Imenice u akuzativu jednine kao izravni objekti participima, bez određenog člana, čime se naglašava sam odnos i uloga, a ne pojedinačne osobe. Rastavni veznik 'ili' pokazuje da se zahtjev odnosi na svaku pojedinu obiteljsku vezu bez iznimke. Značenje: U antičkom i židovskom društvu dužnost prema roditeljima bila je najsvetija obveza nakon štovanja Boga, dok su djeca predstavljala budućnost i blagoslov doma. Obuhvaćanjem obiju generacija obuhvaćena je cjelokupna najuža obitelj.
3. iznad mene Izvornik: ὑπὲρ ἐμὲ [huper eme] Gramatika: Prijedlog s akuzativom koji označava položaj 'iznad' ili prelamanje granice ('više nego'). Naglašeni oblik osobne zamjenice prvoga lica jednine ('mene samoga') stavlja snažan naglasak na govornika. Značenje: Riječ je o ljestvici vrijednosti i prvenstvu odanosti. Postavljanjem sebe iznad najsvetijih zemaljskih i zakonskih obveza prema obitelji, Isus izriče zahtjev koji u židovskom predanju pripada isključivo Bogu.
4. nije mene dostojan Izvornik: οὐκ ἔστιν μου ἄξιος [ouk estin mou axios] Gramatika: Glagol 'biti' u prezentu indikativa s pridjevom u nominativu jednine koji se veže s genitivom osobne zamjenice ('mene'). Genitiv uz ovaj pridjev označava mjerilo s kojim se netko uspoređuje i kojemu treba odgovarati. Značenje: Izvorno je pridjev označavao ono što na vagi ima jednaku težinu i uravnotežuje drugu stranu. Biti dostojan Krista ne znači bezgrješnu savršenost, nego spremnost da mu se dadne stvarna prevaga u trenucima kada se vjernost njemu sukobi s obiteljskim očekivanjima.
Matej 10,37 predstavlja jedan od najradikalnijih Isusovih zahtjeva u evanđeljima, u kojem On jasno definira uvjete istinskog učeništva. Isus ne poziva na ukidanje ili preziranje prirodne obiteljske ljubavi – koja je temeljna Božja zapovijed u biblijskoj objavi – nego postavlja neizostavnu hijerarhiju odanosti. Koristeći glagol phileō, koji označava duboku, emotivnu obiteljsku privrženost, Isus naglašava da čak i ti najplemenitiji ljudski osjećaji moraju biti podređeni vrhovnoj ljubavi prema Njemu. Zahtijevajući ljubav koja nadilazi najsvetije zemaljske veze, Isus se izravno stavlja na mjesto koje u monoteističkoj židovskoj vjeri pripada isključivo Bogu Jahvi.
Glavna poruka stiha jest da Krist mora biti neprikriveno središte vjernikovog života. Izraz "dostojan mene" (mou axios) ukazuje na duhovnu ravnotežu: neizmjerna vrijednost Kristove osobe i Njegove žrtve zahtijeva odziv apsolutne, nepodijeljene predanosti. Kad god se vjernik nađe na raskrižju između odanosti Bogu i pritiska od strane najbliskijih ljudi, vjernost Kristu mora imati bezuvjetno prvenstvo. Jedino kada je Krist na prvom mjestu, sve ostale ljubavi i odnosi u čovjekovu životu mogu biti ispravno postavljeni i istinski blagoslovljeni.