Početna ›

Matej 10,33 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ne bojte se dakle; vi vrijedite više od mnogih vrabaca.

Svakoga dakle koji prizna Mene pred ljudima, priznat ću i Ja njega pred Ocem Svojim koji je na Nebesima.

A tko god zaniječe Mene pred ljudima, zanijekat ću i Ja njega pred Ocem Svojim koji je na Nebesima.

Ne mislite da dođoh donijeti mir na zemlju; ne dođoh donijeti mir, nego mač.

Dođoh naime razdvojiti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine;

Biblija

A tko god zaniječe Mene pred ljudima, zanijekat ću i Ja njega pred Ocem Svojim koji je na Nebesima.

Daničić-Karadžić

A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.

Original

ὅστις δ᾽ ἂν ἀρνήσηταί με ἔμπροσθεν τῶν ἀνθρώπων, ἀρνήσομαι κἀγὼ αὐτὸν ἔμπροσθεν τοῦ πατρός μου τοῦ ἐν τοῖς οὐρανοῖς.¶

Izgovor

hostis d᾽ an arnēsētai me emprosthen tōn anthrōpōn arnēsomai kagō auton emprosthen tou patros mou tou en tois ouranois

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Tko-god pak ako zaniječe mene pred onim ljudima, zanijekat-ću i-ja njega pred onim Ocem mojim onim u nebesima."

Analiza

1. Tko-god pak ako Izvornik: ὅστις δ᾽ ἂν [hostis d᾽ an] Gramatika: Neodređena odnosna zamjenica u nominativu jednine sa suprotnom česticom i uvjetnom česticom koja uvodi konjunktiv. Ova konstrukcija označava opći, potencijalni uvjet koji se može ostvariti u bilo kojem trenutku u budućnosti. Značenje: Suprotna čestica postavlja oštar kontrast prema prethodnom stihu o priznavanju Krista. Naglašava se da nitko nije izuzet od odgovornosti za svoj stav prema Isusu pred svijetom.

2. zaniječe Izvornik: ἀρνήσηταί [arnēsētai] Gramatika: Glagol u aoristu, deponentni medij, konjunktiv, 3. lice jednine. Aorist ovdje ne označava prošlost, nego promatra radnju cjelovito kao konkretan, odlučujući čin, dok medij ističe osobnu uključenost subjekta u taj izbor. Značenje: Označava svjesno odbacivanje povezanosti s Isusom, odricanje od Njega pod pritiskom okoline ili iz straha. U biblijskom kontekstu to nije tek puka slabost, nego javno distanciranje od učeništva.

3. pred onim ljudima Izvornik: ἔμπροσθεν τῶν ἀνθρώπων [emprosthen tōn anthrōpōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine imenice uz određeni član. Određeni član upućuje na ljude općenito kao na javnu sferu i zemaljsko sudište. Značenje: Slika priziva prostor javnosti i sudnice. Ljudsko mišljenje i zemaljski autoriteti postavljaju se nasuprot nebeskom autoritetu kao mjesto kušnje vjernosti.

4. zanijekat-ću i-ja Izvornik: ἀρνήσομαι κἀγὼ [arnēsomai kagō] Gramatika: Glagol u futuru, deponentni medij, indikativ, 1. lice jednine, praćen krasisom (spojem veznika 'i' te naglašene osobne zamjenice 'ja'). Futur izriče sigurnu posljedičnu radnju u eshatološkoj budućnosti. Značenje: Spoj 'i-ja' uspostavlja strogu uzajamnost (načelo božanskog uzvrata): kakav stav čovjek zauzme prema Isusu u vremenu, takav će stav Isus zauzeti prema njemu u vječnosti.

5. pred onim Ocem mojim onim u nebesima Izvornik: ἔμπροσθεν τοῦ πατρός μου τοῦ ἐν οὐρανοῖς [emprosthen tou patros mou tou en ouranois] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom jednine, gdje se određeni član ponavlja iza posvojne zamjenice kako bi uveo priložnu oznaku mjesta kao atribut ('onim koji je u nebesima'). Imenica 'nebesa' je u dativu množine bez člana. Značenje: Isus govori o Bogu kao o 'svojemu Ocu', čime potvrđuje svoj jedinstveni sinovski odnos i posredničku ulogu na konačnom sudu. Nebeska prijestolnica je vrhovno sudište pred kojim ljudski obziri gube svaku vrijednost.

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 10,33) predstavlja jedno od najozbiljnijih i najdramatičnijih Isusovih upozorenja u Novom zavjetu, postavljajući temeljno načelo eshatološkog reciprociteta: naš sadašnji, zemaljski odnos prema Isusu Kristu izravno oblikuje našu vječnu sudbinu pred Bogom. Isus naglašava da autentična kršćanska vjera ne može ostati privatna, nevidljiva ili kompromitirana strahom od društvenog odbacivanja, progona ili zemaljskih vlasti. Istinsko učeništvo zahtijeva javnu odanost i hrabro svjedočenje Njegove osobe pred svijetom, čak i po cijenu osobne žrtve i zemaljskog gubitka.

Glavna teološka poruka stiha leži u Kristovoj isključivoj ulozi nebeskog Posrednika i Zastupnika te u potpunoj suprotnosti između zemaljskog suda ljudi i vječnog suda Boga Oca. Dok je strah od ljudi privremen i vezan uz prolazne zemaljske okolnosti, odricanje od Krista donosi vječne posljedice – gubitak Njegova priznanja i odvjetništva pred transcendentnom svetošću Oca na nebesima. Stih nas stoga poziva na nepokolebljivu vjernost Kristu, podsjećajući nas da je nebesko priznanje daleko vrjednije i presudnije od bilo kakvog zemaljskog prihvaćanja, sigurnosti ili prolazne ljudske slave.