Ulazeći u kuću, pozdravite je;
Ulazeći u kuću, pozdravite je;
Ako je ta kuća dostojna, neka mi dodirnu resu kad vaš red dođe na nju; ali ako nije dostojna, neka se mir vaš vrati k vama.
Ako li vas ne prime i ako ne saslušaju vaše riječi, napuštajući tu kuću ili taj grad, otresite prašinu sa svojih nogu.
Uistinu, Ja vam to kažem: u dan suđenja, zemlja Sodome i Gomore bit će suđena s manje strogosti no taj grad.
Evo, Ja vas šaljem kao ovce među vukove; budite lukavi kao zmije i bezazleni kao golubice.
Ako li vas ne prime i ako ne saslušaju vaše riječi, napuštajući tu kuću ili taj grad, otresite prašinu sa svojih nogu.
A ako vas ko ne primi niti posluša riječi vašijeh, izlazeći iz kuće ili iz grada onoga otresite prah s nogu svojijeh.
καὶ ὃς ἂν μὴ δέξηται ὑμᾶς μηδὲ ἀκούσῃ τοὺς λόγους ὑμῶν, ἐξερχόμενοι ἔξω τῆς οἰκίας ἢ τῆς πόλεως ἐκείνης ἐκτινάξατε τὸν κονιορτὸν τῶν ποδῶν ὑμῶν.
kai hos an mē dexētai humas mēde akousē tous logous humōn exerchomenoi exō tēs oikias ē tēs poleōs ekeinēs ektinaxate ton koniorton tōn podōn humōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i tko god ne primi vas niti posluša riječi vaše, izlazeći van kuće ili grada onoga otresite prašinu nogu vaših."
καὶ (i): Veznik koji nadovezuje misao na prethodne upute o ponašanju učenika.
ὃς ἂν (tko god - grč. ὃς ἂν, translit. hos an): Odnosna zamjenica s česticom koja uvodi potencijalni uvjet. Gramatički označava bilo koju neodređenu osobu ili skupinu, a teološki naglašava univerzalnost pravila – nitko nije izuzet od posljedica odbijanja evanđelja.
μὴ (ne - grč. μὴ, translit. mē): Negacija koja se u grčkom jeziku koristi s konjunktivom za izražavanje negativnog uvjeta.
δέξηται (primi - grč. δέχομαι, translit. dechomai): Glagol, aorist konjunktiva medijalnog. Znači gostoljubivo primiti, dobrohotno prihvatiti osobu u svoj dom. Teološki, primanje Kristovih poslanika znači prihvaćanje samog Krista koji ih šalje.
ὑμᾶς (vas - grč. ὑμεῖς, translit. hymeis): Osobna zamjenica u akuzativu množine. Odnosi se izravno na apostole/učenike.
μηδὲ (niti - grč. μηδέ, translit. mēde): Sastavljeni negativni veznik (od mē i de) koji povezuje, nastavlja i pojačava prethodnu negaciju.
ἀκούσῃ (posluša - grč. ἀκούω, translit. akouō): Glagol, aorist konjunktiva aktivnog. Ovdje ne označava tek fizičko registriranje zvuka, već dublje slušanje koje podrazumijeva razumijevanje, prihvaćanje i poslušnost poruci.
τοὺς λόγους (riječi - grč. λόγος, translit. logos): Imenica u akuzativu množine (uz određeni član). Odnosi se na Riječ Božju, to jest poruku o Kraljevstvu koju učenici propovijedaju.
ὑμῶν (vaše - grč. ὑμεῖς, translit. hymeis): Osobna zamjenica u genitivu množine, označava čije su riječi (poruka koju su dobili od Isusa da je prenesu).
ἐξερχόμενοι (izlazeći - grč. ἐξέρχομαι, translit. exerchomai): Particip prezenta medijsko-pasivni. Opisuje radnju koja se događa istovremeno s glavnim glagolom (otresite) – dok napuštaju to mjesto.
ἔξω (van - grč. ἔξω, translit. exō): Prilog mjesta koji dodatno pojačava glagol izlaska, ističući potpuno napuštanje prostora.
τῆς οἰκίας ἢ τῆς πόλεως ἐκείνης (kuće ili grada onoga): Imenice u genitivu jednine odvojene veznikom 'ili', uz pokaznu zamjenicu. Ukazuje na to da sud može pasti na razini pojedinačne obitelji (kućanstva) ili cijele zajednice (grada), ovisno o tome tko je odbio poruku.
ἐκτινάξατε (otresite - grč. ἐκτινάσσω, translit. ektinassō): Glagol, aorist imperativa aktivnog. Predstavlja oštru i odlučnu zapovijed za izvršenje konkretne fizičke geste.
τὸν κονιορτὸν (prašinu - grč. κονιορτός, translit. koniortos): Imenica u akuzativu jednine. Riječ je doslovno složenica koja označava 'uzvitlanu prašinu'.
τῶν ποδῶν ὑμῶν (nogu vaših - grč. πούς, translit. pous): Imenica u genitivu množine s osobnom zamjenicom. Otresanje prašine s nogu bio je poznati židovski običaj pri povratku iz poganskih krajeva u Izrael kako bi se izbjegla obredna nečistoća. Isus nalaže učenicima da ovu gestu primijene na neposlušne Židove, čime im teološki poručuju da su se svojim odbijanjem stavili u poziciju pogana izvan Božjeg saveza i da glasnici više ne snose nikakvu odgovornost za njihov nadolazeći sud.
Ovaj redak (iz Mateja 10:14) snažno oslikava autoritet s kojim Isus šalje svoje učenike i ozbiljnost evanđeoske poruke. Kristovi poslanici nose poruku spasenja; stoga, odbiti njih znači odbiti samoga Boga. Upute o ponašanju u slučaju odbijanja jasne su: učenici ne trebaju gubiti vrijeme u jalovim raspravama niti se osjećati krivima zbog tuđeg nevjerovanja, već trebaju krenuti dalje k onima koji su spremni slušati.
Gesta otresanja prašine s nogu dramatičan je proročki znak konačnog razdvajanja i upozorenje na budući sud. Njome poslanici simbolički skidaju sa sebe svaku odgovornost za duhovnu sudbinu onih koji su svjesno odbacili istinu, poručujući im da svojim izborom sami sebe isključuju iz blagoslova Božjeg Kraljevstva.